Malo o “Majkama”, ali iskreno do bola…

Nakon toga konačno izlazi „Razum i Bezumlje“. Malo remekdjelo iskrenog, neiskalkuliranog rocka koji ne podilazi nikome. Do danas još nisam čuo takav album gdje se u pjesmama ocrtava sva drama, bol i problemi kroz koje je bend prošao da bi iznjedrio ovo djelo.

Bivši specijalac oskrnavio katoličku župu, popevši se na oltar!

U Vinkovcima nedavno se je dogodio skandal u Župi Presvetog srca Isusova. Umirovljeni pripadnik HOS-a Vinkovci, te SJP Krpelj Saša Bećvardi se je popeo na oltar u crkvi. Poznato je da je Saša Bećvardi muslimanske vjeroispovijesti i da mu je majka muslimanka a otac Srbin. Saša ga je se odrekao kada je rat počeo. Ima … Nastavi čitati Bivši specijalac oskrnavio katoličku župu, popevši se na oltar!

Laži i progoni kroz povijest, nastavljaju se i danas protiv Hrvata islamske vjere!

Dotaknuti se Ustaškog pokreta i ne spomenuti Hrvate islamske vjere bilo bi izravno pljuvanje po tom pokretu i njegovim osnovnim idejama i ciljevima. Cilj je jasan Hrvatski narod samostalan i suveren u svojoj državi na povijesnim zemljama.

Donio mi čika poštar pismo…

Ne samo u posljednje vrijeme, niti kako ja pamtim, niti od mog rođenja, već odavno prije postoji hrvatski nacionalizam. Oni zlonamjerni će ga odmah povezati s ustaštvom ili nečim drugim što se odnosi na netrpeljivost prema drugim nacijama. Pišem u krugu države Hrvatske. Hrvatski nacionalizam je domoljublje ili patriotizam. VOLIM SVOJU DRŽAVU – RUŽU HRVATSKU! … Nastavi čitati Donio mi čika poštar pismo…

Đe će vam duša!?

Željeznički kolodvor u Vinkovcima. Gužva. Stajemo u red i kupujemo karte za Sarajevo. Imamo koncert na Akademiji ili kako se već zvala ta rupa. Mi smo obično po rupama svirali, i za to sam znao sebe i ostale iz benda uspoređivati sa parcovima. Šalu na stranu. Parcovi su vrlo inteligentni i imaju visok nagon za … Nastavi čitati Đe će vam duša!?

Krunoslav Domaćinović-čovjek koji zaslužuje poštovanje!

Kada nakon trideset godina shvatiš da nitko ne mari za tebe niti je ikoga briga za tvoj život i kako provodiš vrijeme, dođe trenutak, tren, kada se ugodno iznenadiš i shvatiš da ipak postoje ljudi koji me poštuju makar u to doba kada sam bio mladić su bili tinejđžeri. Jedan od njih je Kruno Domaćinović. … Nastavi čitati Krunoslav Domaćinović-čovjek koji zaslužuje poštovanje!

Sretan rođendan Lidija

Sretan rođendan Lidija i puno zdravlja sreće i veselja kao i do sada želi ti tvoj Ivan, koji ponekad budem svojeglav, tvrdoglav i zamišljen, ljut bez razloga, ali imaš veliko srce u kojeg stanem sa  svim mojim gabaritima koje voliš.

Odmora od svijeta dajte, i odmora od ljudi sramotnih.

Kakva trebaju kliješta da bi se izvukla istina iz osobe sa kojom govoriš? Kakav lanac treba povući zavezanu istinu da bi izašla na svjetlo dana. Riječi tu ne vrijede. Tajna se nastoji čuvati, jer tko smo mi (ja) da doznamo tako nešto? Vjerovatno bi nas odbacili, ispljuvali i dali zaboravu. A Zaborava nema, jer ga … Nastavi čitati Odmora od svijeta dajte, i odmora od ljudi sramotnih.

Ivan Kozarac-nastrani idiot!

Milov'o sam garave i plave dosta cura u zivotu svom al' k'o tebe jos nijednu tako curo draga, iz sokaka mog Zbog tebe sam tarabe preskak'o po bastenski skrivao se kuti i kad jasmin i kad dunja miri i kad lisce opada i zuti Tebi, curo, dolazio kradom pokraj straze oca tvog i majke hlebom … Nastavi čitati Ivan Kozarac-nastrani idiot!

Mojoj maćehi

Niti sunca sjaj, niti oblak bijeli, vratiti osmijeh mi ne mogu. Niti dobrota tvoje mladosti, niti zlato ovoga svijeta, otvoriti mi oči ne mogu. Jer ti prokunila si me, zaklela odrekla me se, jer su ti uši pune lažljivih riječi bile. Velika zvanja, stručni ljudi, svinje bez morala, čudovišne ćudi. Ni sva preklinjanja, niti sve … Nastavi čitati Mojoj maćehi

Nema pomirbe, niti oprosta!

Kiša...Pada već tri dana. Niti sunca niti plava neba. Sve je sivo. Pitam se uz kavu koju sam skuhao jesam li dovoljno daleko se odmakao sa Lidijom od klošara i propalica? Možda. U svakom žitu kukolja ima kažu stari ljudi.Ljudi? Oni ne postoje. Ja bih rekao u svakom kukolju žita ima. Ali se kasno pronađe. … Nastavi čitati Nema pomirbe, niti oprosta!

Fikcija ili ne, stvarnost ili ne-bacite kamen ako ste bez grijeha.

Ćaknut! Vi ste ćaknut!-povika prema meni, sudski vještak stari član Saveza komunista, otimajući se pri tome dvojici specijalaca. Posjeli su ga na klupu optuženičku ne skidajući lisice sa njegovih ruku. Sljedeći optuženik!-pozva sudac. Na ulazu se pojavi nekoliko liječnica i liječnika koji su se okaljali o etiku liječničku a što nije bila rijetka pojava. Tisuće … Nastavi čitati Fikcija ili ne, stvarnost ili ne-bacite kamen ako ste bez grijeha.

Lajkajte, “Hrvatsko obrambeno štivo” stranicu!

Nema Hrvata kojemu nije mučno od života. Jedino je stvar u tome…pokleknuti i postati juda, ili ostati dijamant prekrasne ljepote. Molim prijatelje ovoga bloga te čitatelje da lajkaju blog tako da pređem magičnu granicu od 10,000 lajkova. U gornjem desnom kutu bloga, imate box za lajkove.

Demon Tito!

"U ime Isusa Krista, demone, reci tko si?!" Demon je pakosno rekao: "Ja sam Tito!". Zli vođa zle komunističke partije, koja je kriva za milijune smrti Hrvata, u Hrvatskoj, i nadalje prkosi kroz one koji su danas sluge njegove.

MI HRVATI SMO UGROŽENA VEĆINA!

Dragi Bože, promijeni mi ime u Milorad da mogu nekažnjeno lagati o prekrštavanju Srba, da mogu šutjeti o sudbini dr. Šretera, Hrvata, katolika, bijelca, heteroseksulaca koji je kao većina ubijen od strane ugrožene srpske manjine. Biti Pupovčev Srbin u Hrvatskoj je zabavno, profitabilno, nadrealistično. No, ne želim biti obični Pupovčev Srbin. Želim, kako bih bio još ugroženiji, biti Srbin transeksualac i crnac, dakle želim biti ugroženi Srbin za 21. stoljeće koji kao manjina nije ugrožen samo po nacionalnom ključu, već i spolnom, rasnom i obiteljskom, pa da u sklopu 13 točaka tražim rodno neutralne WC-e za srpske transeksualce s transrodnom antifašističkom kokardom, da kao srboafrikanac i žena nosim bradu kao transrodni četnik.

Zašto? Zar je moralo tako biti?

U dom. ratu (mogao je biti bilo koji sukob-rat u svijetu i u bilo kojoj zemlji) radio sam kao medicinski tehničar na bojištu i pomagao ranjene te sakupljao mrtve bojovnike te ih vozio u bolnicu. Najprije se trijaža radila: najteže ranjeni i oni koji su blizu smrti su najprije voženi u bolnicu, zatim lakše ranjeni … Nastavi čitati Zašto? Zar je moralo tako biti?

Legende na pomolu!

"Ismijavanje" ili podizanje, pojedinih režisera koji danas, glume velike njuške nisu ništa drugo do istina koja izvire iz njih. Dakle nemojmo nasjedati jer jedna lastavica, (jedan film) ne čini proljeće. A gen. V. M. Luburić nije dao lastavicu već hrvatskog Zmaja. Svoj život. Mogu on/ona/ono glumiti što god hoće no istina je jedna. Para vrti tamo gdje burgija ne će, a to pravim Hrvatima nije važno osim u službi kupovanja kruha, i osnovnoga za život. Takva je Hrvatska u viziji Maksa Luburića. Bratimstvo i jedinstvo, u pravom smislu riječi, po Starčevićevu naputku i zamisli. Dakle Hrvati su donekle, jednaki u socijalnom staležu, materijalnom bogatstvu. Razlike je V. M. Luburić trenutno umanjio i mogućnost prijevare, te umnožavanja bogatstva.

Pa šta sad kazati!? Muči…i maši rukama da se zrak proluftira!

Jutro sedam i dvadeset minuta. Ustao sam protegao se i otišao u WC. Obavio sam umivanje jutarnje pišanje, koje je sada uz prostamol lakše ko da sam popio tri litre pive. Ide li ga ide...Vraćam se u sobu uzimam robu, hlače, majicu, košulju i palim prvu cigaretu na balkonu. U međuvremenu sam skuhao kavu i … Nastavi čitati Pa šta sad kazati!? Muči…i maši rukama da se zrak proluftira!

“POŠTOVANA”GOSPODO POLITIČARI

NE MORATE PALITI DOKUMENTE PA I CIA JE NEGDJE PRIJE OBJAVILA ŠTO MISLI O VAMA,NADAM SE AKO DOĐE NEKA DRUGA VLAST DA ĆETE BITI SVI LUSTRIRANI A ZA PLJAČKU OVE KRVLJU NATOPLJENE ZEMLJE PROCESUIRANI...

Cajkama i kriminalu: Da ili Ne!

Kad moja Lidy kaže: Neka ga je đava odnia!-onda znam da je ta osoba i zaslužila da joj se dogodi nešto loše. Govorim o splitskom điru i ljudima odande, koji se ne mire sa zakonom, već naprotiv, od Lidije čujem svakojake priče a najgore dolaze upravo od prije deset-dvadeset godina. Para i moći nekim splićanima … Nastavi čitati Cajkama i kriminalu: Da ili Ne!

Umiranje branitelja i dragovoljaca!

Nitko ne reagira na apel hrvatskih branitelja koji sa strahom ulaze u svaku novu analizu. Na ovu najnoviju, sa vrlo šokantnim izvještajima, nije reagirala niti predsjednica, a branitelji umiru kao pokošeni... Javnost je već upoznata sa crnom statistikom o pobolu i smrti hrvatskih branitelja, no broj umrlih u posljednje vrijeme rapidno raste! Na to upozorava Koordinacija … Nastavi čitati Umiranje branitelja i dragovoljaca!

Oči u oči. Ti si ON!

Granate su padale po gradu i periferiji…rušile su krovove, padale po dvorištima, ulicama i pogađale zgrade. Sa istoka se je primjećivao gusti dim. Kuće su u selu Nuštru gorile. Hitna pomoć i druga civilna vozila su brzo promicala ulicama vozeći ranjene i mrtve. Definitivno nije bio dan za izlazak iz podruma i odlazak u kafić. Granatiranje je trajalo još dva sata, pa je se konačno stišalo ispaljivanje i detonacije granata. Provirili smo kroz podrumski prozor, i osluhnuli još malo. Da. Prestalo je. Možemo van.

Prijatelj Fleka i ja smo ožednili. Izašli smo van i krenuli pješice polako prema omiljenom bircuzu, “Kod usrane babe” gdje smo skraćivali vrijeme između granatiranja. Veliki stakleni prozori su bili pokriveni sa vrećama pijeska. Vrata podebljana sa fosnama. Ulazimo unutra, a za stolom sa desne strane su sjedili, lik iz Lučkog debeo, naoružan Hekler Koch-om sa prigušivačem. Ledena lica. Zelena odora mu je bila čista i uredna. “Odakle ti ovdje?”-upitah. “Došao sam čuvati zapovjednika grada. Navodno se neki gardisti bune na gradsku vlast jer je odavala pozicije i položaje naših trupa usljed čega su poginuli njih četvorica”. “Jesi sam ovdje?” “Ne nisam. Tu smo nas dvojica i vozač”. “Stigli smo onim Suzukijem, terencom”. Stali smo za šank, i naručili pivo i kavu. Pošto nije bilo struje u gradu, kuhala se domaća kava “socara”. Gusta skoro kao rijetki puding. Fleka je nageo pivo, a ja sam uživao u kavi, koliko se moglo uživati u takovom napitku. Konobarica sa druge strane šanka je bila rasčupana. Vjerovatno je friško iz drpeđe stigla. Imala je majicu sa dubokim dekolteom, crvenu mini suknju, i štikle kojima pete nisu bile iste visine, pa je izgledalo kada hoda kao da šepa. Uskoro stižu vozač i drugi specijalac iz Lučkog, također naoružan sa puškom Hekler Koch isto sa prigušivačem, te sjedaju kod kolege za stol. Ja se okrenuh konobarici i rekoh: “Mala ajd pusti ovu kazetu, ja sviram na njoj, biti će ti drago!” “Slušaj brko…mala ti može biti majka. Toliko sam starija od tebe!” “Ne smetaju mi razlike u godinama, ali danas ne mogu ništa sa alatom. Imam urinarnu infekciju!”-odvratih.

“Hahahahahaha!” “Šta je!? Jesi triper dobio!? E moj Striče Ivane…provjeri bunar prije nego skačeš ne bi li se utopio u njemu!”-nastavi konobarica sa ismijavanjem, te mi zapjeva pjesmu “Grickao si klitoris, dobio si sifilis!” “Ma ajde gledaj svoja posla.-odrezah. Ako te vrijeđa što te zovem mala, nemaš prava na to jer imaš jedva 160 cm, a mogu te zvati i matora! Ti biraj!” “Marš stoko, i ti i tvoj bratić!”-povika konobarica.

Ona tri specijalca su se počeli okretati za stolom, ispili su piće te krenuli van. Na stolu su ostavili novac, te izašli van. Kratko su stali pred vratima. Stigao je nekakav civil stariji, oko 55 godina te im nešto šaputao. Nisam primjetio da je tijekom razgovora sa njima očima upirao u mene i prijatelja Fleku. Pokazao je rukom prema križanju. Stariji lik civil se je uskoro izgubio, a specijalci su krenuli prema Suzukiju. I odvezli se prema križanju pa skrenuli lijevo, prema bivšem korzu. Ja i kolega smo izašli van i tek što smo krenuli začule su se ponovo granate. Počeli smo trčati prema skretanju za korzo…približili smo se na nekih 15 metara od križanja, granata prva, druga, treća zasuše križanje i cestu. Primjetio sam sa lijeve strane Suzuki od specijalaca, i njih u njemu pod zaštitom stabala drvoreda. “Vraćamo se u birtiju, jer ne ćemo stići do podruma, i smjene. Neka se strpe malo!” Ok. Kako hoćeš. Samo požuri da nas ne rasture!”-okrenuli smo se i počeli ubrzano hodati nazad prema birtiji. Fleka nije imao naoružanje, a ja sam imao Litvanku.

Iza nas Suzuki sa specijalcima, je stao na križanje i lagano i tiho zakočio. Zadnje desno staklo se je spustilo, i kroz prozor, je provirio Hekler Koch sa prigušivačem. Debeli specijalac, ledena lica, je stisnuo pušku rukama i nanišanio kroz optiku točno u moju glavu. Opalio je! Osjetio sam kako gubim ravnotežu i padam u crni ponor! “E jebi ga…moje ratovanje je gotovo!” Zaškripaše gume Suzukija, prema Nuštru. Duh mi se izdigao iznad tijela, i vidio sam rupu na glavi, točnije na čelu. Prijatelj Fleka me je vukao za rukav, u panici. Ništa ga nisam čuo. Sve sam doznao u jednom trenutku da Bog postoji i da su me Anđeli čuvali…”Ćik pauza, povikah im!” Okrenuo sam se i ugledao svjetlo koje me je vuklo ka sebi. Bio je to ON.” A joj, joj, ovaj poziv se ne odbija! Hahahahahaha!””Prokleti specijalci…upamtio sam im lica. Jesam ubijen, ali i dalje živim…srest će mo se u drugoj rundi!”Stao sam pred izvor svjetla i rekao, na upit kako se zovem: “Zvali su me Stric Ivan!”

Hrvatsko obrambeno štivo

Granate su padale po gradu i periferiji…rušile su krovove, padale po dvorištima, ulicama i pogađale zgrade. Sa istoka se je primjećivao gusti dim. Kuće su u selu Nuštru gorile. Hitna pomoć i druga civilna vozila su brzo promicala ulicama vozeći ranjene i mrtve. Definitivno nije bio dan za izlazak iz podruma i odlazak u kafić. Granatiranje je trajalo još dva sata, pa je se konačno stišalo ispaljivanje i detonacije granata. Provirili smo kroz podrumski prozor, i osluhnuli još malo. Da. Prestalo je. Možemo van.

Prijatelj Fleka i ja smo ožednili. Izašli smo van i krenuli pješice polako prema omiljenom bircuzu, “Kod usrane babe” gdje smo skraćivali vrijeme između granatiranja. Veliki stakleni prozori su bili pokriveni sa vrećama pijeska. Vrata podebljana sa fosnama. Ulazimo unutra, a za stolom sa desne strane su sjedili, lik iz Lučkog debeo, naoružan Hekler Koch-om sa prigušivačem. Ledena lica. Zelena odora mu je bila čista i…

View original post još 622 riječi

Kad Tunjo popizdi, nabije sve na blogov kolac.

“Sve počinje od pojedinaca, od vlastite odluke koju si donio ti, koju sam donio ja. Mi možemo samo našim primjerom pokazati put, no svak drugi mora tim putem sam poći i doći do cilja! Kad nas se skupi satnija-dvije, tad će to biti respektabilna snaga! A bit će nas i više! Jer kad dogori do … Nastavi čitati Kad Tunjo popizdi, nabije sve na blogov kolac.

12 redarstvenika, 12 Apostola, mučki pobijenih!

Redarstvenici koji su pobijeni u Borovo selu i dalje su pod optužbom da su bili paravojne formacije, i da je sve što su kanili činiti Borovo selu, i dalje napad koji nije bio osnovan, prema četničkim formacijama, SDS, te Stanimiroviću i Pupovcu. Dakle sve što se događa i nadalje jeste Status Quo, koji je ostao … Nastavi čitati 12 redarstvenika, 12 Apostola, mučki pobijenih!

Peticija za podizanje spomenika, punk rock ikoni Ivici Čuljku.

Svijet su u više navrata poharale velike epidemije i pandemije. Najgora do danas je epidemija pomanjkanja empatije, i uzajamnog poštovanja. Idemo malim koracima naprijed. Za bolju Hrvatsku!

Navijači Dinama i Hajduka: Vrijeme je za ujedinjenje!

Vrijeme je za ujedinjenje, svih Hrvata, navijača, i za uklanjanje komunističkog i udbaškog, kosovskog kadra, kao i svih stranih agencija koje su kod nas i koje nam ne žele dobro. Masonerija, nikome nije donijela dobroga pa ne će niti nama, kao što nije vijekovima donijela nikome dobroga.

Dobro jutro “facebook Hrvatska republiko!”

Visok ćelav uvik svoj, ne dam na brk, nikad nikom, za brk sam spreman i u boj. Kažu: Striče zašto pišeš, zar ti nije dosta svega, a ja u inat kažem njima, ja sam sa kamena a ne sa brijega. Dok je meni Vile moje, za strah ne znam nit ću znat, poznam samo, ljubav … Nastavi čitati Dobro jutro “facebook Hrvatska republiko!”

Nigdje nema muva k’o u Slavoniji!

Čudno. Političari su najgladniji kao i muhe a sit gladnom ne vjeruje, zato i muhe napadaju sirotinju, jer kod političara ostanu gladne. Prvi redovi u crkvi su zauzeti…kao i uvijek. U Otoku se jedan političar zapišao. Drugi pak ima dijete sa ljubavnicom. Ajme majko…Bježim!

Priča mojih očiju iz kliničke smrti moje, od dijabetesa i bakterijske upale pluća.

Dobro jutro Lidija. Jesi se naspavala. Jesan. A ti. Još bih mogao. Al sam čudan san sanjao, ispričat ću ti samo kada ga se sjetim. Upali možđane!-reče Lidy i nasmija se. Kava je bila topla crna i domaća. Uživao sam u njoj to jutro.

Hvala za 2.000.000 posjetitelja, a od toga broja hvala za 57.000 iz Srbije! Tko je bio glup, neka ostavi prst u nosu!

Ne daj Bože da Vam se nešto dogodi kako su ona dva pederaša proroka kazala mislim da su se Tarabići zvali, da će Srbija stati pod jednu krušku, a to vam je odprilike modni dodatak malo veći od promiđžbenog suncobrana Ožujskog piva. Ja Vam ga poklanjam u slučaju da se Tarabićevo proročanstvo obistini.

Tko je na našoj društvenoj mreži Balkanski žigolo?

Lik je definitivno za noćnu moru pok. Željka Malnara. Od Slavonije, Slovenije, Srbije, i Bosne i Hercegovine, ima ga posvuda. Plaćene karte, smještaj, hrana i piće sve ide na račun gospođa, koje ga sa veseljem plaćaju. I sad ti reci da Hrvatska nije zemlja velikih mogućnosti!? U njega nije nikada mlohava ćuna…taj namiriše "curicu pionirku" od 75 godina na pet kilometara.

TATA KAKO SU TE ZVALI?

Jer tako vole oni drugi koji nas ne vole, u naše živce udarati. Svi smo mi ustaše. I jel znaš koliko će mo biti ustaše? Toliko ćemo dugo biti ustaše, dok konačno ne istjeramo četnike iz Hrvatske. Kraj!

Ne na tu stranu! Jesam ja reko ne roza bobe uzimati!?

Nikad više to nemoj raditi. Ti si trebala četvrtinu popiti. Obavili smo u banki sve i krenuli natrag, a moja Lidija počela spavat. Ajme majko moja. Nagari i kući. Stigli smo ekspresno natrag u naš dom. Izašao sam iz automobila i prišao Lidijinim vratima. Jel možeš izaći van? Izašla je Lidija van i legla. Ne moram naglašavati da je zaspala ko zec. Sve čuje, a ne mere govoriti.

Pripazi kako voziš romobil…klizav teren pred tobom!

Sad bih odmorio malo, jer se babe dale u potragu, inspektora slatkog traže, duguje im lizu ili bi radije utekao u svojoj glavi, I liznu u mraku inspektor slatki lizu ispred sebe, a kad se upali svjetlo, shvatio si da ti je muško ležalo u krevetu tvom, i ne prestaje da gnjavi.

Alo kolega preko Dunava i Drine: Osvrt na (književnu) kritiku Ivice Čuljka…PS: Ne šapući…sve zna i čuje.

Dođi u Zagreb, budi moj gost, a ovu stoku koja je Ivicu ispljuvala šutni ženskom nogom u dupe, pa nek vidi koliko boli kada žena udari. Jer ako ga Ivica i promaši da je živ, dobio bi Srbine upalu pluća, pa bi rekli: Umro od Covid 19! Eto Srbine lekcija iz "lepog ponašanja".

Poslanica Strica Ivana: Korona, korona, marš u pizdu materinu!

Jebem ti Tito mater i materin karatkter i kateter koji ti je iz kurca visio da bogda ti sestra medicinska stala na njega. Jebem ti komuniste, anarhiste, demokrate, liberale i sve do zadnjeg, sa mog popisa. E sad vam mogu reć: Dobra večer, kako ste? Doista mi večeras izgledate šarmantno. Hvala. I Vama također. Pozdrav.

Kad će proljeće u Hrvatskoj?

Neće ljudi imat više volje sahranjivati druge sugrađane krv ti šarenu. Naravno samo trebam i čekam trenutak kada će kazati: Molimo branitelje i dragovoljce iz domovinskog rata da se aktiviraju jer su nam potrebi. E pa puši kurac, i diši duboko. Ja nikad nisam čuo, jer me karinđa Švabo. #Ostajem doma#

Istrgnuta stranica iz dnevnika

Pada mi na pamet Bakunjin anarhista, koji je svojedobno opisao u jednoj od svojih knjiga, kako je se jedan član njegove anarhističke grupice inficirao virusom bjesnila, jer ga je zaraženi pas napao i izgrizao. Izolirao se je sam samcat, i rekao svojim kamaradima da ga promatraju i bilježe sve što se događa sa njim. Tako je i bilo. Oko dva tjedna je trajala agonija toga čovjeka ali su zato spisi ostali sačuvani.

I onda se pitam, kako sam došao do tebe? Tko mi je kazao da te pozovem u Vinkovce?

Da bih upoznao moju današnju djevojku Lidiju i pridobio je kako bi došla do mene, ja sam je pozvao na predstavljanje moje prve knjige "Dnevnik jednog Unuka", u moj grad koji je udaljen 650km od Splita. Prvu sam joj posvetio i potpisao. Pa onda drugu...a treća uskoro izlazi iz tiska.

Krćma kod Satana Panonskog-ašiš đaba.

Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!"

Na Balkanu u osamdesetim, poznati Vinkovački željeznički kolodvor!

Vrlo interesantan je bio željeznički kolodvor u Vinkovcima…narodi Balkana i sa Bliskog Istoka su se slijevali u ovaj mali radnički gradić, da bi se preko Vinkovaca prebacivali na Zapad i zemlje zapadne Europe. Policija je glasila za to vrijeme za vrlo oštru i politički nastrojenu, koja je tražila u svim putnicima” elemente “, sa kojima su vrlo brutalno postupali. Ja bih rekao da je to tada bilo normalno, da ti milicajac razbije nos, ili da te maltretira čitavu noć. Nikada te nije odraživala jedna osoba, već su obično bile grupe od dva, tri pa i četiri milicajca…

Hrvatsko obrambeno štivo

Pola dva ujutro…Vinkovački kolodvor. Nigdje žive duše tek tu i tamo ožive prikaze nekadašnjeg živopisnog Vinkovačkog kolodvora. Bosanci, Muslimani i Turci napolju ispred stubišta na travnjaku sjede na raširenoj deki i jedu piletinu ili ovčetinu iz papira smeđe boje koji je dobio tamnu boju zbog masti iz jela. Obavezno pivo, ponegdje šargija svira. Harmonika. Đžepari na svom zadatku. Najpoznatiji je bio na relaciji Tuzla Vinkovci, pjevač narodnih pjesama, Nazif Gljiva. Iz kupea u kupe je tražio priliku da zgrabi nečiju teško stečenu ušteđevinu. Sa lijeve strane kolodvora, klinci i par starijih tinejđžera, prodaju “cigle” pijanim Bosancima ili Turcima. 100.000 dinara cigla. Ako je ne kupiš fasuješ degenek od tih istih nasmijanih klinaca. A kada se dobije lova, trk u Cafe bar Kristal, gdje su se skupljali kamionđžije i drugi vrlo naprasiti i agresivni ljudi. WC na kolodvoru, vrlo staro okupljalište gradskih i seoskih homoseksualaca, i njihove poruke ispisane na vratima…

View original post još 390 riječi