Novo!

02.05.2016 Borovo selo!

Borovo_selo_05

Dolazi nam godišnjica Borovo sela,masakra,sa kojim je započeo krvavi rat u Hrvatskoj!

Na taj dan su ubijeni 12 redarstvenika,na mučki i svirep način.Počinitelji nisu nikada izručeni pravdi,niti osuđeni za te zločine.Osim 12 redarstvenika u Borovo selu je ubijeno još nekolicina ljudi,no točne podatke ne mogu davati jer se vrše još istražne radnje!Najosnovnije što se treba učiniti jeste da se,pokrenu Državne institucije oko procesuiranja svih ubojica i njihovih pomagača koji su na taj dan učestvovali u krvavom piru.
Svake godine, pa tako i ove, s dubokim pijetetom prisjetit ćemo se pogibije dvanaestorice hrvatskih redarstvenika i tragičnog događaja koji se dogodio u Borovom Selu nedaleko Vukovara, 2. svibnja 1991. Toga su dana srpski četnici, poglavito dio ekstremnih pobunjenih mještana ovoga mjesta masakrirali i na gotovo zvjerski način ubili nevine hrvatske branitelje, pripadnike Specijalne policije: Stipana Bošnjak (1955.), Antuna Grbavca (1961.), Josipa Culeja (1966.), Mladena Šarića (1965.), Zdenka Pericu (1965.), Zorana Grašića (1969.), Ivicu Vučića (1961.), Luku Crnkovića (1970.)., Marinka Petrušića (1966.), Janka Čovića (1965.), Željka Hralu (1968.) i Mladena Čatića (1971.).

Tom prigodom ranjen je i 21 hrvatski policajac. Ovo je jedan od najvažnijih događaja u povijesti hrvatske policije, ali i hrvatskog Domovinskoga rata. Brat jednog od ubijenih redarstvenika Stevo Culej, također jedan od Junaka Domovinskog rata, ispod ploče ovog spomen obilježja postavio je dodatnu ploču na kojoj je pisalo: “Dana 2. svibnja 1991. godine u Borovu Selu srpski teroristi podmuklo su iz zasjede izvršili masakr i ratni zločin nad ranjenim i zarobljenim pripadnicima Specijalne policije RH”. Sviđalo se to nekome ili ne, ali to je bila istina.

MASAKR U BOROVO SELU,PREMA SVJEDOKU DOGAĐAJA ROBERTU BOSAKU:

“Počeo sam raditi kao policajac u Vukovaru, ali sam završio i specijalnu obuku u Zagrebu. Tog dana sam došao po plaću i samostalno se priključio akciji spašavanja dvojice ranjenih i zarobljenih policajaca. Njih trojica su, naime, bili u redovitoj ophodnji i završili su u Borovom selu. Jedan je uspio pobjeći, a druga dvojica su zarobljena. Da se razumijemo, oteti i raniti policajce na službenoj dužnosti u to vrijeme i pod tim okolnostima je teroristički čin, pa ja počinitelje masakra u Borovom selu nazivam teroristima.

Naravno, Zagreb se digao na noge i akcija je brzinski organizirana. Došao sam, dakle, s kolegom Barišićem sat vremena prije u osobnom automobilu s kojeg smo skinuli tablice. Moguće da nas je i to spasilo. Također, bitno je znati da 95% policajaca nije nikad opalilo metak i da zapravo nismo bili spremni. U 9 i 30 Bošnjak, koji je bio zapovijednik i koji je i sam tada poginuo, izdao je zapovijed po kojoj se trebalo ući sa čak 150 policajaca i to istovremeno s vinkovačkog i daljskog ulaza, s tim da je jednu ekipu predvodio Josip Reihl-Kir.

Već tada su stvari krenule po zlu, jer je Kir jednostavno procijenio da je preopasno i povukao svoje ljude.Kako je to mogao već tada znati? Smatram da je imao informaciju, drugačije to ne mogu objasniti. Ipak, želim naglasiti da je nekolicina njegovih ljudi otkazala poslušnost i krenula u akciju, ali nisu mogli dalje jer je već u međuvremenu došlo do pucnjave. Šest policajaca s vinkovačke strane već je zauzelo položaj, tom prilikom jedan je i ranjen. Naših preostalih policajaca je ušlo kilometar i pol prije centra.

Pucalo se po autobusu u kojem su odmah poginula trojica policajaca, a ostali su ranjavani onako, u bijegu i pokušaju da se obrane od pucnjave. A onda je počeo masakr… Najmučniji dio priče o događaju iz Borovog sela… Naši dečki su ležali posvuda, izranjavani, nepokretni. Prilazili su im jednom po jednom i klali, kopali oči i rezali jezike. Pamtim Vučića koji je ranjen ležao na cesti i molio nas da mu ne prilazimo pomoći. Bio je iskusniji, znao je da teroristi samo čekaju da mu dođemo pomoći , pa da nas pobiju.

Vučić je odlučnim glasom inzistirao da mu ne prilazimo. A onda mu je prišao jedan od njih i hladnokrvno pucao u njega… Malo tko zna za Vučića i koliki je heroj bio. Malo tko zna i da je jedan od policajaca ležao ranjene noge, sve dok mu nisu prišla dvojica. Jedan ga je primio za jednu, a drugi za drugu ruku. Tad je došao treći sa sjekirom i zabio mu je posred šljema. Sve je trajalo dvadesetak minuta. Dvanaest mučki ubijenih policajaca, svi redom iz Vinkovaca i okolice…”
Zbog ovog ratnog zločina protiv Hrvatskih policajaca je potrebno procesuirati sve počinitelje ovog masakra! Žrtve vape za pravdom koja 24 godine čeka na svoje izvršenje! Državno odvjetništvo na čelu sa Bajićem,ništa nije pokrenulo i ništa ne čini da se počinitelji privedu pravdi! Počinitelji ratnog zločina su poznati,imena su tu,no zašto se to ne čini nije jasno nikome! Hrvatski branitelji se procesuiraju,osuđuju za ratne zločine, zatvaraju na dugogodišnje kazne zatvora,a ovi četnici,još uvijek slobodno šeću Hrvatskom i drugim zemljama!

S/I

Žig

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: