Novo!

10. Travnja 1941. godine – uspostava Nezavisne Države Hrvatske

 

Gotovo svaka duža rasprava u Hrvata vodi do ustaša i partizana, Bleiburga, Jasenovca i stvarno je fascinantno kako je Drugi svjetski rat i danas prisutan u hrvatskom narodu. Jako puno Hrvati govore o upostavi Nezavisne Države Hrvatske, njezinom postojanju, karakteru, ali i konačnom slomu. Tako nije nimalo slučajno da je 10. travnja 1941. god. predmet mnogih rasprava, sukoba i kontroverzi. Naime, toga dana u 16 sati i 10 minuta pukovnik Slavko Kvaternik preko radija Zagreb je proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku.

 

Pri razmatranju povijesnih činjenica vezanih za NDH, ustaše i 10. travnja važno je uzeti u obzir povijesni kontekst samih događaja, uzročno-posljedične veze pojedinih događaja te njihov utjecaj na cjelokupnu političku i društvenu situaciju. Jugoslavija u kojoj su i Hrvati živjeli od 1918. (prvo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca ,a kasnije i službeno Kraljevina Jugoslavija ) bila je sve samo ne ravnopravna i demokratski utemeljena država.

 

Dovoljno je samo spomenuti atentate u Narodnoj skupštini na Stjepana Radića i njegove suradnike, šestosiječansku diktaturu kralja Aleksandra , ali i mnoge druge marginalizacije, diskriminacije i progone Hrvata. U toj prvoj Jugoslaviji struktura vlasti je sve najvažnije resore i područja upravljanja u državnom aparatu prepuštala Srbima pa ja tako nezamislivo bilo vidjeti Hrvata u visokim pozicijama u vojsci, žandarmeriji, financijama, diplomaciji i slično. Hrvatskom narodu je takva Jugoslavija postala omražena , a kao radikalniji oblik reakcije na neravnopravnost i diskriminaciju Hrvata 7. Siječnja 1929. nastao je ustaški pokret.

 

Važno je napomenuti da u početku ovaj pokret nije imao nikakve veze ni sa fašizmom ni nacizmom, već je kao revolucionarni pokret hrvatske mladeži i pobornika pravaških ideja tražio uspostavu vlastite i neovisne hrvatske države na njenom povijesnom teritoriju. Daljni povijesni događaji u svijetu, ali i na području Hrvatske  te splet različitih okolnosti drugog svjetskog rata doveli su do čuvenog 10. travnja kada je uz pomoć Sila Osovine stvorena NDH. Njome je diktatorski upravljao poglavnik Ante Pavelić sa svojom ustaškom vladom.

 

Usudio bih se reći da je većina hrvatskog naroda 10. travanj prihvatila sa radošću i oduševljenjem jer nakon gotovo tisuću godina stvorena je država Hrvatska gdje su Hrvati i svi drugi narodi trebali slobodno i mirno živjeti. Misleći da su se napokon oslobodili svih okova i robovanja, Hrvati su 10. travnja doživjeli kao nešto veliko, povijesno i dugo iščekivano. Kao što je rekao i prvi predsjednik moderne hrvatske države dr. Franjo Tuđman, NDH je bila i izraz težnji hrvatskog naroda za neovisnošću, a ne samo puki hir Sila Osovine. 

 

Međutim,vrlo brzo, pod pritiskom fašističke Italije i nacističke Njemačke NDH prodaje vlastiti teritorij, uvodi rasne zakone i provodi diktaturu. Samim time i Hrvati vrlo brzo postaju razočarani totalitarizmom kojeg su Sile Osovine donijele i u NDH, a hrvatski državni vrh prihvatio želeći učiniti sve ne bi li sačuvao NDH. Time, plemeniti hrvatski ideali koji su vodili i određeni broj ustaša, propadaju i NDH kao direktni saveznik gubitničkih Sila Osovine 1945. doživljava slom. Treba napomenuti da su i visoki dužnosnici u NDH ( Lorković , Vokić ) pokušali preuzeti vlast u NDH te se priključiti na stranu Saveznika, ali nisu uspjeli u svojoj namjeri.

 

Sve u svemu, NDH se nije mogla održati jer je bila vezana uz fašizam i nacizam te ih i sama provodila, ali isto tako treba napomenuti da je veliki broj vojnika ( ustaša i domobrana ) imao plemenite hrvatske ideale i da ih u njihovoj namjeri nisu vodile fašističke i nacističke ideje već ideje slobode i nezavisnosti hrvatske države. (Također,napominjem da je bilo i partizana koje su vodili slični ideali ).  Stoga, 10. travnja je datum kojeg ne treba glorificirati i uzdizati, ali svakako treba reći da je on neizostavni dio hrvatske povijesti, dan kada su Hrvati nakon gotovo tisuću godina dobili svoju državu. On za Hrvate nije najvažniji datum u povijesti ( pogotovo ako se pogleda u budućnost totalitarizma u NDH ), ali svakako ima svoju povijesnu težinu i sjetiti se njega znači prisjetiti se težnji i nastojanja hrvatskog naroda za slobodnom i suverenom državom.

 

Mi Hrvati bi se napokon trebali prestat stidjeti svoje povijesti pa i samim time prihvatiti 10. travnja kao dio naše povijesti. Povijest je takva kakva jest i nju treba prepustiti povijesničarima, ne obojanim i ideološki nastrojenim ‘pametnjakovićima’, već pravim znanstvenicima koji su prije svega istinoljubi i koji će bez ikakvih predrasuda i utjecaja reći ono najvažnije – istinu. 

 

A mi ? Mi bi se napokon trebali prestati neprestano dijeliti, gledati čiji djed je bio ustaša, a čiji partizan. To je jadno, jer Hrvatima treba prava i istinska pomirba, zajedništvo i ljubav jednih prema drugima.  Ne želim da i naša djeca i unuci gledaju na ustaše i partizane, na bilo kakve utopije i bolesne ideologije, ratove i sukobe. Stoga, dragi moji Hrvati, razrješimo napokon sa poviješću, na istini sagradimo zajedništvo, oprostimo jedni drugima  i zaživimo svi zajedno ljubav. Kanimo se mitraljeza i topova, kapa i srpova, ratujmo protiv siromaštva, nepismenosti, gospodarske krize…

Napisao: Otporaš

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: