Jerko i Ilija Zorić, pripadnici, 2 satnije, 4 bojne XIII Stajaćeg zdruga!

11036450_1613372948921630_3807956510087318594_n
Kako početi pisati odgovore na ovakvo pitanje?
Kako pretočiti sve ono što osjećam u jedan tekst koji nije uobrazilja već iskreno poštivanje i ljubav koju osjećam prema svojoj Domovini, i svom narodu? Malo mi je jedan život da bih to pokazao svojim djelom i životom koji je nadasve častan i pošten, onako kako me je moj djed učio, dok sam bio dijete. Eh, moj djed…
Dugo godina sam se pitao zašto taj sitni starac šuti dugo, zašto sjedi na oko zamišljen, i ispija fraklić sa rakijom? Nisam se usudio pitati njega osobno već sam pitao mamu…ona je govorila-takav je! No kada sam krenio u osnovnu školu, negdje u starim slikama i stvarima sam našao jednu vojnu knjižicu. Otvorio sam je i pogledao što u njoj piše. U njoj je pisalo-BIO NA STRANI OKUPATORA!
Ispitujući oprezno, došao sam do saznanja da mi je djed bio Ustaša i da je 45 godinu dočekao u uniformi. Nakon toga je uslijedio poznati scenarij. Bleiburg, Križni putevi, osude komunističke vlasti… Djed mi je bio najveća sirotinja u Vrbanji. Partizani kada su upadali u dvorišta nosili su sve što je bilo za ponijeti. Uzimali su kukuruz, žito, djedove konje su odvodili, nisu pitali-otimali su!
Ostao sam zatečen. Mater mi nikada nije govorila o tome, nikada nisam niti pitao djeda, no polako jedna za drugom su stvari sjedale na svoje mjesto. Čika Franjo, djedov brat je šepao…on je bio domobran i ranjen je bio u nogu. U domobranstvu je bio od 41-45 godine. U redu stvar. No što je bilo sa mojim djedom? Mater je imala tetku, u Vrbanji, Ivku
Zorić, koja je imala dva brata, Jerka i Iliju.Obojica su nestala na Križnom putu. Točnije u Jazovki. Pred njom su ubijeni i ubačeni u nju. Jerko i Ilija su bili Ustaše, i bili su pripadnici, 2 satnije, 4 bojne XIII Stajaćeg zdruga.
(Tek prije par mjeseci sam saznao od suseljana mog, Ivice Ćosića Bukvinog, da su obojica završili u Jazovki, vezani žicom za ruke!)
Jedan put kada sam dolazio kod mamine tetke, mislim da sam bio negdje na početku srednje škole…baka Ivka kad me je vidjela počela je gorko plakati…Pitao sam mamu što je bilo? Baka Ivka me je odvela u sobu gdje je na zidu visila jedna slika. Ostao sam u šoku. U odori, u tom ramu je bilo moje lice, i što sam stariji bivao sve sam više ličio na tog mog pretka. Jerko Zorić!
To ime me je ispunjavalo ponosom. Djeda kada sam pitao, za Jerka, mi je rekao kroz smijeh-Zajeban je bio!
Jerkova djevojka, Ada, koja je ostala bez njega, i nikada se nije udavala, je samo rekla jednu rečenicu koju ću pamtiti do kraja života- Koja je cura Jerka imaIa za momka ta se nikada nije udavala! Teta Ada, je ostala sama. Nikada se udala nije. Sad je vjerujem sa njim. Negedje na nekom boljem mjestu, ma gdje bilo.
Kada je počeo domovinski rat, i bombardiranje Vukovara, Nuštra i Vinkovaca, dolazio sam u gardijskoj uniformi kao pripadnik 2.bojne 3GBR kući sa Dodge-om Prve /pomoći, i tad kada sam ulazio u podrum i vidio sam neopisivi ponos na licu tog starca, mog djeda! Pitao sam ga u jednom dolasku kući: Dida jel ovako bilo i za vrijeme tvog bojevanja? Odgovor me je šokirao…-nije Ivice, nijedna bomba nije pala na Vrbanju. Dolazili su u selo, Hanđžar divizija, Nijemci, no nijedna bomba nije pala na selo.
1991 godina. Jesen. Što je vrijeme odmicalo, okršaj i bombardiranja te napadi su postali sve učestaliji, i okrutniji. Doživio sam 13 primirja. To su bila primirja, kada su tukli po Vukovaru, Nuštru, Bogdanovcima najžešće.
Što sam htio reći?
Svaki život u Hrvatskoj je onda kao i za vrijeme Domovinskog rata, bio podređen samo jednom cilju-OSTVARIVANJU NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE! Od 1941 do 1951 godine je skoro milijun Hrvata i Hrvatica izgubilo živote za vrijeme rata, Bleiburga i Križnog puta, i raznih logora smrti koje je vampir Tito napravio diljem Hrvatsk. Pokušali su komunisti uništiti san o našoj domovini, no nisu uspjeli.
Priče o hrvatskim bojovnicima se nigdje nisu mogle pročitati, nije ih zapisala povijest niti uđžbenici, ali su se zato prenosili usmenom predajom, od usta do uha, i tako redom! To su bile u doba komunističke tiranije, vrlo opasne stvari koje se nisu smjele pričati niti pisati o njima. Uđžbenici nisu pisali o 500.000 Hrvata poklanih i pobijenih na Bleiburgu ali smo zato morali svi čitati o nekom Savi Kovačeviću i Bošku Buhi.
E to je strahota-ne ponovilo se!
Iz tog razloga i postoji ova stranica,”Hrvatsko Obrambeno Štivo”, da se ne zaboravi, neka ostane upisano na ovoj web stranici, ako mjesto nisu pronašli u uđžbenicima, heroji poput mog djeda, njegova brata Franje. Jerku i Iliji Zoriću kojima se niti grobovi ne znaju, osim da su pobacani u Jazovku! Neka se čita, piše, priča o borbi Hrvata od 1941-1945 i o Domovinskom ratu, kojeg sotoniziraju do krajnosti!
Što rade POA, SOA i ostale obavještajne agencije? Pa rade svoj posao. Privode pripadnike Stožera za obranu Vukovara, na informativne razgovore. I to iz Odjela za terorizam. Dakle Vukovarski branitelji su teroristi, a abolirani četnici koji su u policiji, rade nesmetano. Pljuju hrvatski grb ali im je slatka Hrvatska kuna! Čika Marijan Živković koji je dao dva sina u bitkama za Vukovar je terorist!? Tomislava Josića iz Stožera za obranu Vukovara, može zaustaviti četnik, policajac, u Hrvatskoj odori, kojem je 1991 nakon pada Vukovara, predao oružje! Strašno da strašnije ne može biti! Gdje ste domoljubi?
Dignimo se, organizirajmo satniju jednu, dvije ili tri. Dovoljno bi bilo da se zauzme Sabor i učini smjena vlasti! Ako ne ide milom, prosvjedima, e onda MORA silom! Drugog izbora nema, niti puta! Ostalo je sve na nama, i našoj umješnosti, što ćemo i kako ćemo. Stanje u Hrvatskoj Državi je krajnje nesnošljivo. Suživota nema. Niti će ga ikada biti. Pomirbe isto tako. Ne može neka srbenda u mojoj kući biti gazda. Ne može se tlačiti cjelokupan Hrvatski narod zarad manjina koje su marginalne do prije rata bile, i upravo one započele krvavi domovinski rat.
Nepodnošljivo je da silovane Hrvatice se susreću sa svojim silovateljima u Vukovaru, i koji nikada nisu procesuirani za zlodjela koja su napravili! STRAHOTA koja je priređena od Hrvatske vlade i njihovih poslušnika! Odbijam se zvati “građaninom” Hrvatske države, dokle god se ne procesuira i zadnji četnik koji je proglašen ratnim zločincem, koji je klao, žive spaljivao, silovao diljem Hrvatske!! Mrtvi nam ne daju mira.
Ne daju svakom poštenom Hrvatu i Hrvatici! Zar je Bruno Bušić zalud ubijen!? Je li Zvonko Bušić neopravdano izvršio suicid, a CIJELI je život posvetio borbi za slobodu Hrvatskog naroda!?
Zar grobovi ne zovu na osvetu!?

Odbijam oprostiti! Odbijam opraštati, nek im Bog oprosti jer ne mogu i ne smijem, jer ne želim!

Odbijam gledati daljnje događaje koji slijede. Odbijam gledati marionetske tv kuće i njihove frizirane tv emisije.

Odbijam svaku mogućnost suživota, dokle god ijedan četnik luta po Hrvatskoj nekažnjen!

Odbijam svaku mogućnost pregovora sa Srbijom dokle god se Hrvati zatočeni u Srbiji ne vrate u našu Domovinu.

Pa ako to znači neodlazak u druge države-neka tako bude: FIAT LUX!

                               

 

About Stric Ivan 2525 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.