Hrkljuš kod Kamenitih vrata! (na današnji dan!)

 

Okupili smo se u Vinkovcima u pješačkoj zoni, nas stotinjak i čekali smo da se organiziraju dva autobusa za Zagreb! Motali smo se razgovarali jedni sa drugima, pozdravljali prijatelje koje dugo nismo vidjeli. No autobusi ne dolaze. Nema ih niti od korova. Došao sam sa autom do centra grada i parkirao u sporednu ulicu. U jednom trenutku je pala odluka. Idemo osobnim automobilom, skupit ćemo pare za gorivo i krenuti za Zagreb. Imali smo dvjesto kuna. Andrija Krizmanić-Latinica mi je dao na upit 100 kuna i rekao da mu ne moram vratiti. Dakle već tristo kuna imamo. Sjeli smo u auto i krenuli prema Ivankovu. Na INA-i smo naišli na dogradonačelnika Tomislava Šarića. Pošto sam odrastao sa njim upitao sam ga: “Tomice imaš šta novaca za gorivo, idemo za Zagreb a fali nam za gorivo?” Tomica nam je dao 100 kuna. Natočio sam i sjeo u auto. Krenuli smo, nas četvorica. Tomislav Horvat-satnik i legenda Vinkovačkog kraja i MORH-a, Vlado Lukač bivši pripadnik Krpelja-čovjek koji je preko 100 dana dao za Savsku 66, i Hovanjec,prijatelj iz 3 gbr i čovjek koji je sa nama bio 91 u Nuštru i moja malenkost! Kroz sela smo vozili prosječnom brzinom oko 110-130 kilometara na sat. Nigdje nije bilo Policije, moglo bi biti da su ih sve pozvali u Zagreb. Tomislav je sjedio pored mene i govorio put, kuda skrenuti jer kada idem nekud na put obično idem autocestom jer mi je stopalo desno malo teže od lijevog na gasu.

Prolazili smo mjesta, sela, gradove, niti jednog Policajca nismo sreli niti vidjeli. Od Vinkovaca do Zagreba smo sreli 5 automobila koji su iz suprotnog pravca prošli pored nas. Čini se da je život u Hrvatskoj stao sa nemirima na Markovu trgu.Putem dok sam vozio, iznosili smo zamisli i prijedloge što, kako, kuda, sa kim. Jedna od zamisli je bila da ako nas bude dovoljno jedna grupa zauzme Ministarstvo branitelja, druga grupa zauzme MUP, a treća da okruži Markov trg i da pohvatamo Policajce i vežemo im ruku za nogu lisicama. Bilo je prijedloga i za Molotov koktele, no kako je to zamisao bila nešto radikalnija, a nismo znali jesu li potegli oružje na nas, ostavili smo to po strani. Ali ne trajno odbačena!
Na kavu smo stali u jedan kafić u kojem je bilo nekoliko polupijanih gostiju i konobarica. Naručili smo kavu. U čudu su gledali naše odore. Dvojica u maskirnim odorama, a nas dvojica u Spitfire jaknama. Ja u crnoj jakni, a Hovanjec u zelenoj. Ljudi sa šanka su pitali:”A kam’ vi to idete?”. Na odgovor koji je dobio čovjek je ostao zaleđen i rekao kako nema pojma da se išta događa u Zagrebu. A inače je bio djelatnik Obavještajne službe! Jadna mi mater moja ako je ovakav nabavljao informacije onda za vrijeme rata, a sad ne zna što se događa u Zagrebu dok bruje svi portali, TV, radio…strašno! No, krenuli smo dalje. U Zagreb smo stigli i stali kod kafića kojeg drži jedan Vukovarac, na autobusnom stajalištu prema Dubravi i KB Dubrava. Čekali smo prijateljicu da nas ugosti. Stajali smo oko 15-ak minuta i motali se tamo vamo.Iznenada dolazi bijela KIA sa zanimljivom vozačicom. Bila je to Jelena Dedaković, kćerka Starog Jastreba. Kad je stigla, mom prijatelju satniku je vjerujem srce bilo u grlu od uzbuđenja. Ljubav je to. Nakon kratkog pozdravljanja, ona je krenula prema svom stanu, a mi iza nje u mojoj crvenoj Daciji. A i ja sam mogao birati auto sa nekom drugom bojom kru te ranio, al’ me vadila naljepnica HOS-a na zadnjoj lijevoj strani prtljažnika. Mrzim tu boju. Em’ zbog komunista, jer sam cijelu svoju mladost i školovanje posvećivao izgradnji mog razuma antikomunizmu kojeg sam na sve moguće načine prikrivao, u školi, no kada sam dolazio kući u Vinkovce tada je to bila druga pjesma. Sa prijateljima je sve nekako lakše. Dosta smo razgovarali,pričali u to doba,mijenjali zamisli, dograđivali, shvaćali situaciju i ozbiljnost. Bilo je to davne 87-88-89 do trenutka kada sam napustio JNA. Vrativši se u Vinkovce, rekao sam svim mojim prijateljima i obitelji da za godinu dvije počinje krvavi rat u Hrvatskoj. Tako je i bilo. Da se rat nije dogodio, vjerovatno bih pukao načisto i povukao se u svoj svijet mašte i bio osuđen od svih oko sebe. No imao sam dobar nos i isplatilo se čitanje knjiga i razgovor sa malim ljudima, od smetlara, do profesora! Oni veliki me nikada nisu zanimali, političari koji se bore samo za svoje fotelje, komunisti koji mašu na svaku krizu svojom omladinskom knjižicom! Fuj! Kod Jelene smo stigli, ušli tiho u zgradu. Jelena je otvorila vrata stana. Dočekao nas je lavež nekog psića koji je bio u plastičnoj kutiji za transport. Ha! Sva sreća pa nije bilo rotvajlera Čika, koji bi nas mogao podaviti jednog po jednog. On je bio u kazni na balkonu! Sjeli smo svi i ja sam izvadio konzervu mesnog nareska kojeg sam otvorio, Jelena mi je dala integralni kruh i počeo sam jesti. Kako neko može jesti integralni kruh, pa tu u njemu mrva ima i sjemenki ko zna od čega!? Pa ni brašno nije dobro napravljeno, gruda i grudica kolko hoćeš!? Šalu na stranu…pojeo sam mesni narezak, popili smo kavu i krenuli prema Savskoj 66!

Savska 66!

Pred velikim šatorom nekoliko ljudi i jedan čovjek u kolicima. Bilo je pola 4 ujutro.

U šatoru sam sreo Joška Soptu, čovjeka kojeg poznam preko FB-a, vrlo dugo još od prve stranice na FB -“Hrvatsko Obrambeno Štivo”, a imao sam ih 4 sve skupa. I svaki put kada sam postavio slike i tekst sa Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti, pukla bi mi stranica i bila uništena. Krasni admini na FB…rekao bih da nisu srbi već naš domaći kukolj.
Sjeo sam sa Joškom i razgovarao o obitelji, djeci, o par akcija spašavanja koje je imao tijekom Domovinskog rata.Čovjek, Joško Sopta je izuzetno bistar i pametan. Lumen. Ne gledam čovjeka prema stručnoj spremi i završenoj školi, no napomenuo bih da je Joško završio prometni faks i da nikada nije radio u struci. Nudili su mu posao u MUP-u, na uviđajima no ova ljudina je to odbila. Vrlo je jasan u razgovoru i ne treba mu crtati, kao nekima kojima spočitavam upornost u tjeranju moje malenkosti u likovnom izražavanju, koje mi nikako ne ide. Jesi Hrvat? Pa koji klinac ti trebam objašnjavati!? Ja sam sa desne strane, stojim ili sjedim, djelujem, sa desne strane najdesnijeg političara!? JASNO!? Ajmo, razguli! Jadni naši Pravaši koji se nikako ne mogu ujediniti i osnovati jednu krovnu stranku i staviti sve Pravaše pod jedan kišobran! Oko 10 sati smo se skupili svi branitelji, raširili veliku zastavu, i počelo je pjevanje: “U Boj! U Boj!” Naišao je Stiv Culej. Pružio sam ruku i pozdravio ga. Leovac je bio također tu i njegov anđeo čuvar- Kondor, čovjek koji je zauzeo Leovčevo mjesto kada su ga četnici htjeli zatući lopatama. Kondor je rekao:”Ja sam Leovac Mladen.” Izvukli su ga van i ubili Boga u njemu sa lopatama. Bacili su ga na đubre misleći da je mrtav. Nakon tri dana je došao k sebi. Njih dva su ko krpa i zakrpa. I treba tako! Leovac je dobio brata u Domovinskom ratu, koji je ponudio svoj život za njegov! E Matiću, ko’ bi tebi tako što ponudio? Kondor? Ma daj ne budi smiješan. Kondor te je odbio u startu! Krenuli smo prema Markovu trgu, i ulicom pjevali Domoljubne pjesme, cijelim putem. Poneki su ljudi,drugi su slikali, treći su se sklanjali i sakrivali od naših pogleda.

 E moj Zagrebe!

Imaš više od 60.000 umirovljenih branitelja, a nas se skupilo jedva 350! Došli smo do Kamenitih vrata…iznenadila me hladovina na tom mjestu. Vidim da su se neki molili. Neka mole.  Ja sam dosta molio, a sad je red na djelovanje. Prošli smo Kamenita vrata te izašli u ulicu, a tamo nas je čekala željezna ograda i kordon Policajaca iza nje…tri ili četiri reda iza ograde, po mojoj procjeni. Stali smo u prve redove. Tomislav, Stiv, Leovac i ja. Dok smo tako stajali, iza leđa policajcima je prošao Milorad Pupovac, jedan bojovnik nije mogao izdržati i povikao je: “Alo četnik, jebem ti milu mamu!!”.Stiv je skočio: “Nemoj psovati policajcima!” “Ama ne psujem policajcima, onaj smrad Pupovac je prošao!” -odvrati ovaj. To ga je pomilovalo, no nisam siguran za četnika Pupovca bil’ ga pomilovao i abolirao…bi…sigurno…nogom u stražnjicu ravno u Srbiju. Policajci su bili oklopljeni od glave do pete. Kao Ninđa kornjače! Ali i sunce je upeklo. Biće hrkljuša meni se čini! U jednom trenutku je Stiv rekao da ide na drugu stranu gdje je također bio kordon policije i otišao je tamo sa Leovcem. Više od pola grupe je otišla tamo. Nisam mogao izdurati na hladna bezprizorna lica policajaca i viknuh:”Jel znate što o umiranju!? Jeste li ikada pružili kome pomoć!? Znate pičku materinu, jedino što znate jeste peglanje svog naroda!?” Tomislav je stao leđima okrenut leđima policiji, uzeo je mobitel i nazvao Leovca i rekao:”Mi krećemo sa rušenjem počnite i vi!” Počele su padati psovke od strane policajaca i rekoh Tomislavu: “Preuzmi Tomo!”.

 

Tomo je dreknuo svojim glasom: “Ajmo mičite se sa ograde!”-i počeo je sa mnom trgati ogradu, ostali su samo na zapovjed prihvatili!

Ograda je bila pričvršćena konopcem za džip sa desne strane i kombi sa lijeve strane! Ograda nije dugo izdržala i prva je otkinuta. Ubrzo je i druga bila otkinuta! Počeo je otvoreni sukob sa policijom, no kako smo oslabljeni zbog odlaska druge grupe na drugu barikadu, navalili smo iz sve snage na njih! Policajci padaju od vrućine u nesvijest. I to onaj policajac kojeg sam zapamtio iz blokade u Savskoj 66. Opet je stajao ispred mene! Taj momak zbilja nema sreće, jer ga ne mrzim ni malo, ali nema ni on pameti ni malo što stoji tamo gdje ne treba. Na suprotnoj strani hrvatskog naroda! Kamere su bile posvuda, HTRT 1 ,HRT 4,NOVA TV, RTL. Ova zadnja mi je “najmilija”jer promiče sve nenormalno, pod normalno u našoj državi! Što si nenormalniji to ti više dižu rejting! Iznenada su stigle vijesti sa druge barikade: Prošli su…probili su barikadu! E, to te pitam rođo! Uspjeli smo, makar ne na ovom mjestu, uspjeli su naši prijatelji i suborci! Eto što se može kad se složimo nas 350 koliko nas je bilo u Savskoj 66 i koliko nas je krenulo prema Markovu trgu! 

SVE MOŽEMO!

A da nas je bilo samo tisuća više, ode Vlada, MUP, osvojen bi bio Sabor i osnovala bi se Nacionalna Vlada za spas Hrvatskog naroda! Budite mi dobro svi i Za Dom Spremni, kako je rekao pokojni ministar Vekić!

Stric Ivan!

 

About Stric Ivan 2528 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.