Aktualno

Hrvatska Heroina: Nevenka Topalušić

 Nevenka Topalušiæ

1991. je osjetila snažnu želju da pridonese stvaranju bolje Hrvatske iako u Vrbovcu, gdje je živjela i radila kao medicinska sestra, nije bilo rata. Kod kuće je ostavila troje djece i puna entuzijazma otišla spašavati živote. 1991. godine bila je pripadnica 51. samostalnog bataljuna iz Vrbovca , a 1992. godine dolazi u 2. gbr. Prošla je mnoga ratišta / Lika, Dalmacija, Banovina/ uvijek, bez puške ali sa svojom medicinskom torbom, ulazila najdublje u neprijateljski teritorij, bila je hrabra i jako žalosna kad nije mogla spasiti ranjene suborce.

Kao pripadnica 3. satnije , 1.pješačke bojne u akciji Oluja između Šestanj Brda i Dvora na Uni nailazi na ranjene pripadnike među kojima je bio i njezin sin Dubravko iz 1. pješačke satnije. Zbrinula ga je i rekla: „Mama mora dalje.“ U akciji „UNA 95“ u Bosanskoj Dubici ranjena je sa 4 snajperska metka i dobila 28 gelera od granate.

Radi teškog ranjavanja dobiva invalidsku mirovinu kretala se uz pomoć invalidskih kolica i svakodnevno se borila s posljedicama ranjavanja.

U Savskoj 66, ispred ministarstva branitelja bila je od prvog dana i borila se za svoja prava i prava svih ostalih invalida našeg domovinskog rata. Zbog posljedica stresa i teške bolesti umire na prosvjedu 22.10.2014. godine. Nevenka je bila žena, majka i Heroina domovinskog rata.

Nenine riječi na prosvjedu u Savskoj 66: “Zašto neki ljudi na meni peru svoju savjest i govore mi kako sam privilegirana jer imam veliku mirovinu? Zar zdravlje ima cijenu. Svi su imali priliku ići u rat. Tko sam ja da im sudim? Ali neka ni oni ne sude meni i mojoj djeci”. Prisjeća se vojnika i civila kojima je, teško ranjenima, davala infuziju dok su im iznad glava fijukali meci. Pita se gdje su danas, kako izgledaju. Proživjela je ratni pakao, no ni sekunde ne dvoji da bi, da može vratiti vrijeme – sve ponovila. .

“Ovdje sam jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci niti je meni. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti”- rekla je Nevenka za vrijeme prosvjeda.

Napisao:Hrvoje Horvat

%d bloggers like this: