Masonska loža u Vinkovcima

 images (2)

Ulomak iz knjige I.Mužića…

Masonska loža formirana je od prilike 1938. god. ĉije je glavno sjedište bilo u Osijeku. Cilj organizacije nije bio politiĉki niti je bio u vezi sa bilo kojom političkom strankom, već kulturnohumanom i sastojao se praktički iz pomaganja kulturno humanih institucija na pr. književnosti i književnika, studenata, bolesnih, nemoćnih, bolnica, siročadi, sirotišta i t.d., te na kraju naglašavanju i njegovanju ljubavi i međusobnog razumjevanja među ljudima i narodima.(!?)

Po staležu bila je većina iz redova intelektualaca: advokata, lječnika, apotekara, veterinara, te trgovaca, industrijalaca koji su u većini apsolvirali trgovaĉke škole.
U perspektivi razvitka pomenute organizacije bilo je za cilj podizanje kulturnog nivoa, humanog shvaćanja među članovima i proširujući svoj krug članova da te principe proširi i na dalje slojeve ljudi za koje se držalo da za ovakove ideje imaju smisla.

Prilikom formiranja pomenute organizacije u samom početku brojila je oko deset članova u kojoj su bili: Dr. Ignjat Lang iz Vinkovaca, koji je tada bio član odbora, Rudolf Gros, trgovac iz Vinkovaca, koji je bio tada samo član, Dr. Horn iz Osijeka, advokat, koji je tada bio predsjednik organizacije, Dr. Edmunt Aldman, lječnik iz Osijeka, koji je poslje smrti Dr. Horna postao predsjednik, a dotle vršio dužnost podpredsjednika, Dr. Margulije Lazar, lječnik, sada ravnatelj bolnice u Osijeku, koji je bio član odbora i Štajner iz Vukovara, trgovac drvom i još neki drugi kojima se imena i prezimena nemogu sjetiti.

Od dana formiranja pa do pred rat 1941. god. organizacija je postepeno primala nove članove, tako da je u 1941. god., te je iste godine organizacija brojila 25–30 članova. Naknadno su pristupili u dotičnu organizaciju: iz Vinkovaca Armin Borovic, trgovac i ja, za tim iz Osijeka Dr. Karlo Vajsman lječnik iz Osijeka, Dr. Karlo Ornštajn iz Osijeka, lječnik, Dr. Oberzon Đuro, lječnik iz Osijeka, Eht Adolf, apotekar iz Osijeka i još druga lica kojima se nemogu sjetiti imena i prezimena.
Od samog formiranja organizacije pa do 1939. god. rukovodioc je bio Dr. Horn, a poslje njegove smrti do kapitulacije stare Jugoslavije bio je Dr. Altman Edmund.

Kako sam već gore napomenuo da je glavno sjedište naše organizacije bilo u Osijeku za Slavoniju, a centrala se je nalazila u Zagrebu. Naša filijala u Osijeku posjedovala je jedan iznajmljeni stan, a koji se je nalazio u zgradi (koliko se sjećam) Jugoslavenske banke u današnjoj Radićevoj ulici. Od nekretnine nije ništa posjedovala, dok od pokretnine bio je kompletan namještaj za dve sobe, jedna biblioteka, nije mi poznato koliko je u blagajni bilo novca prilikom kapitulacije biv. Jugoslavije, već bi to mogao znati netko od članova koji su danas živi. Također napominjem da se novac nije podjelio među članovima prije kapitulacije biv. Jugoslavije. Što se tiče biblioteke i namještaja također neznam kud je što završilo.

Koliko je meni poznato novac koje se je ubirao od članova u vidu članarine nije mjenjan u stranu va-lutu, a niti znam da je bio ulagan u koju banku i ako predpostavljam da je mogao biti.
Kako smo već gore napomenuli od samog početka organizacije pa do kapitulacije stare Jugoslavije aprila mj. 1941. god. sačinjavali su je sledeći:

1.) Dr. Ignjat Lang, po narodnosti Jevrejin, državljanin FNRJ-e, po zanimanju advokat, iz trgovačke porodice potječe, koji je tada živio u Vinkovcima. Od svoje bliže rodbine imao je sina Dr. Rikard Lang, sada profesor univerziteta u Zagrebu.

2.) Gros Rudolf, po narodnosti Jevrejin, državljanin FNRJ, trgovac iz Vinkovaca, potjecao je iz trgovačke porodice, a koji 1941. god. izbjegao u Italiju, a za tim u Švicarsku, gdje je 1945. god. umro. Od svoje bliže rodbine ima sina Zlatka, koji je bio činovnik u Ministarstvu trgovine u Beogradu sve do svog odlaska u Palestinu prije dvije godine, gdje se i danas nalazi u mjestu Haifi. Gros Rudolfa je žena umrla u emigraciji, dok kćerka Vilma nalazi se skupa sa bratom Zlatkom u Palestini.

3.) Dr. Armin Borovic, trgovac iz Vinkovaca, po narodnosti Jevrejin, državljanin FNRJ-e, proisticao je iz trgovaĉke porodice. Od 1942. g. do konca rata bio je u partizanima, za tim je došao u Vinkovce i 1. maja 1951. g. skupa sa ženom, Margitom, sinom Ivanom i kćerkom Jelkom odselio se u Palestinu i stanuje u Jerusalemu, gdje se i danas nalazi.

4.) Dr. Horn, kojem je mislim bilo ime Josip, po narodnosti Jevrejin, državljanin FNRJ-e, advokat iz Osijeka, potjecao je iz činovniĉke porodice. Imenovani je umro koncem 1939. god. u Osijeku. Koliko znam djece nije imao u braku.

5.) Dr. Edmund Altman, Jevrejin, državljanin FNRJ-e, po zanimanju ljeĉnik, potjeĉe iz trgovačke porodice, boravio u Osijeku. Koliko se sjećam od svoje bližnje rodbine nije imao nikoga.

6.) Margulijes Lazar, Jevrejin, državljanin FNRJ-e, lječnik, potjecao iz trgovačke porodice, živio u Osijeku, gdje se i danas nalazi na dužnosti ravnatelja Glavne bolnice. Imenovani ima ženu i bez djece je u braku.

7.) Štajner, kojemu neznam imena, Jevrejin, državljanin FNRJ-e, po zanimanju trgovac iz čije je porodice i potjecao, živio u Vukovaru.

8.) Dr. Karlo Vajsman, Jevrejin, državljanin FNRJ-e, lječnik iz Osijeka, gdje i danas živi, a radi u dječijoj bolnici kao lječnik. Imenovani ima ženu i kćerku koje se nalaze zajedno sa njime.

9.) Dr. Karlo Ornštajn, Jevrejin, državljanin FNRJ-e, po zanimanju lječnik, potječe iz trgovačke porodice, sada živi u Osijeku kao rengenolog u bolnici, koji od svoje porodice ima samo ţenu i kćerku, koje se nalaze skupa sa njime.

10.) Dr. Oberzon Đuro, lječnik, Jevrejin, državljanin FNRJ-e, potječe iz trgovačke porodice, tada živio u Osijeku.

11.) Eht Adolf, Jevrejin, državljanin FNRJ-e, po zanimanju apotekar, potječe iz zanatske porodice, živio u Osijeku.

Sastanke smo održavali po potrebi, ali i to najkasnije u roku od dva mjeseca. Na tim sastancima održavana su predavanja iz nauke: medicine, prava, filozofije, historije, te književnosti i muzike. Posjećivali se bolesni članovi, određivao se novac za stipendije, bolnice, sirotišta i slično i vodili se nevezani prijateljski razgovori. Pitanje članarine nije bila obavezna suma, već je svaki prema svojim mogućnostima mjesečno uplaćivao. Članarina se kretala od 200–1000 dinara od prilike.

Naša organizacija imala je direktnu vezu samo sa centralom u Zagrebu, dok sa ostalim organizacijama imali smo vrlo malo kontakta. Za vreme mojeg boravka tj. do kapitulacije stare Jugoslavije održan je jedan kongres u Novom Sadu, na kojem su bile zastupljene sve organizacije iz cjele zemlje. Koliko je meni poznato veze sa inostranstvom postojale su jedino preko centrale.

Koliko je meni poznato do danas nema mogućnosti tj. nije učinjen ni jedan pokušaj u tom pravcu da bi se pomenuta organizacija oformila i ponovno počela djelovati.
Vinkovci dne 17. IV. 1951. god. Dr. Štark Adolf

 

I.Mužić/Stric Ivan

 …

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

About Stric Ivan 2528 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.