Začuđujuća lakoća “vođenja” Hrvatske!

Cajke

Zoran Milanović je lagao! Nema samo transkripata, nego postoji i video snimka! I nema samo seksa, nego cajki i …!

 

Iz društva na samom rođendanu stigla je informacija da je netko na famoznom predsjedničinu rođendanu mobitelom snimio trenutak kad Mamić u transu pada pred Kolindu na koljena, a ona s rukama u zraku pleše oko njega dok u pozadini odzvanja Mitar Mirić “Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine, mogu samo da nas mrze oni što na ne vole”!

Banski dvori i Pantovčak, za neupućenije sjedišta hrvatske vlade odnosno hrvatske predsjednice, pretvorili su se posljednjih tjedana u pravi inkubator kaotičnog stanja koje se s vrha države distribuira narodu. I s lijeve i s desne strane Markova trga, iz vladinih ureda i saborskih klupa, narod godinama hrane visokim nametima, lošim zakonima, notornom bezidejnošću i demagogijom, a posljednjih mjeseci bacili su mu već posve oglodanu kost ideoloških podjela, dok u sjeni slažu Vladu čudnoga premijera i nekih još čudnijih ministara.

Da nije bilo predsjedničine eskapade, točnije njena posve iracionalnog i krajnje neprimjerenog upadanja u loše društvo te obavještajnog skandala koji se iz svega izlegao, gladna bi raja ostala uskraćena makar za prvorazredni desert. Ovako se sada, u nedostatku pravih informacija o obavještajnoj aferi u glavnoj nacionalnoj sigurnosnoj agenciji, narod već tjednima oblizuje iščitavajući, svatko na svoj način, intimni dramolet Kolinde Grabar Kitarović, s pravim natruhama političkoga trilera.

Drmolet sa središnjim veznim korupcijske mreže

U kojem su u glavnim ulogama uz zgodnu i veselu predsjednicu države, ambicioznu ženu u najboljim godinama, suprugu i majku dvoje djece, fatalni nogometni menadžer pod višestrukim istragama za pljačku 280 milijuna kuna iz voljenoga kluba, ujedno i izdašni stranački financijer, a zapravo središnji vezni igrač korupcijske mreže koja već 20-ak godina djeluje kao paralelni sustav vlasti u zemlji najmlađoj članici EU-a. U slobodno je vrijeme još i ostarjela verzija “Vuka s Wall Streeta”, striper i egzibicionist navučen na bijelo.

Nevidljivu, ali bitnu rolu u tom političkom trileru ima prvi državni obavještajac kojemu umjesto dodjele najvišeg odličja za spašavanje državnoga teritorija, važnog pomorskog koridora, iz ralja grabežljive susjedne države, predsjednica države potpisuje nečasni otpust. Iako to zapravo ne može učiniti bez volje i supotpisa premijera za kojeg se pak duboko dvoji koliko je uopće samostalan na najvažnijoj funkciji u državi, a sada je uvučen u borbu za obavještajno prijestolje.

I glavni državni odvjetnik na rubu trilera

O krimenu poluotpuštenoga prvog obavještajca ne zna se ništa osim da je izgubio predsjedničino povjerenje jer ju je kao “kolateral” ostavio nezaštićenu u akciji tajnoga praćenja prvog nogometnog menadžera u državi, koji je u međuvremenu u dva navrata završavao u remetinečkom istražnom pritvoru. Nositelji važnih karakternih uloga su donedavni nositelj najvažnije funkcije u državi, premijerske, i sadašnji premijer u sjeni koji je najplodniju karijeru, iako povjesničar, izgradio u obavještajnoj zajednici.

Na rubnim dijelovima trilera, iako zapravo vitalno važan za red u zemlji, pojavljuje se u jednoj sceni, samo s jedim, ali ubitačnim pitanjem i glavni državni odvjetnik: “Predsjednice, je li istina da nogometni menadžer na moje mjesto želi dovesti smijenjenu županijsku državnu odvjetnicu?”

Dotična vrijedna tužiteljica bila je bliska bivšem glavnom državnom odvjetniku koji je, među ostalim, štitio glavnog nogometnog menadžera, zapravo cijeli njegov obiteljski klan i nezakoniti biznis od kaznenoga progona, a što sadašnjem ne pada na pamet. Ukratko, storija nad kojom bi da je živ prste polizao i famozni romanopisac Robert Ludlum. Naravno, on bi dodao nešto krvavih obračuna, doslovno smicanje glava, zle globalne korporacije i Trilateralu, a sve bi upakirao u konspirativnu međunarodnu urotu koja treba dodatno potkopati ionako devastiranu mladu državicu.

No, vratimo se u stvarnost, u kojoj Bogu hvala, nema Ludlumovih krvavih poglavlja, ali svega ostaloga ima napretek. Među ostalim, i mnogo prešućenoga. Tko bi se u ovoj jalovoj državi usudio istraživati predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da se utvrdi priroda njezina odnosa sa Zdravkom Mamićem? Punu istinu o pozadini afere koju je proizvela s otkazivanjem povjerenja glavnom obavještajcu Draganu Lozančiću vjerojatano nikada nećemo doznati jer neke su istine jednostavno neizrecive i neobjavljive. Predsjednica bi, međutim, morala znati da politika funkcionira i na osnovi dojma i imidža, te da bi se morala, ako još nije, odreći nekih svojih loših navika. Za mnoge hrvatska predsjednica i dalje ostaje neupitna balkanska kraljica, a za neke trajno diskreditirana prebliska prijateljica Zdravka Mamića kojeg se u tri povezane istrage tereti da je Dinamo i državu oštetio za 280 milijuna kuna.

Neugodna pitanja za predsjednicu države

Međutim, postoje i neke bjelodane činjenice iz kojih proizlaze i neka neugodna pitanja za Grabar Kitarović. Je li moguće da je njezin dolazak na predsjedničku dužnost dijelom financiran i novcem sumnjivog porijekla, stečenog korupcijom i organiziranim kriminalom? Zašto nije vratila donaciju za kampanju koju je primila od krajnje suspektnih Mamićevih?

Hoće li se, zapravo zašto se već nije, predsjednica ispričati građanima zbog svoje povezanosti s obitelji Mamić? Osobito nakon što je Uskokova istraga još u lipnju prošle godine utvrdila da je Zdravko Mamić skrivao dokaze o svome kriminalu i korupciji u svojoj vili, istoj onoj u kojoj je samo dva mjeseca ranije priredio privatnu proslavu predsjedničina 47. rođendana, na koju se ona rado odazvala. Prelazi li vrijednost večere i poklona koje je tu večer primila zakonom propisanu vrijednost poklona koju predsjednica smije primiti? Javnost, međutim, najviše od svega draška pitanje o kakvom se to odnosu zapravo radi između jedne državnice i jednog kriminalno prokaznog, beskrupuloznog trgovca nogometašima. Benzin na vatru pučke mašte dolio je, čini nam se, sa osobitim zadovoljstvom bivši premijer Zoran Milanović kad je ustavši u obranu prvog obavještajca Lozančića rekao i “da će o nekim stvarima o kojima znaju samo on, Kolinda i Lozančić, šutjeti do kraja života”. Pa se, u nedostatku pravih činjenica, klasičnom metodom retrospekcije rodila prava “državničko-menadžerska romansa”.

Počelo se naveliko nagađati o sadržaju transkripata, odnosno razgovora između predsjednice i prisluškivanoga Zdravka Mamića, te o navodnim kompromitirajućim snimkama razuzdanog rođendanskoga slavlja. Prije desetak dana, novi politički tjednik posrnulog medijskog tajkuna Ninoslava Pavića, Telegram, objavio je da Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) nikad nije distribuirala niti imala transkripte telefonskih razgovora Kolinde Grabar Kitarović i Zdravka Mamića, što je bacilo novo svjetlo na slučaj zbog kojeg je predsjednica potpisala smjenu šefa tajne službe Dragana Lozančića.

SOA je, piše Telegram, izradila procjene o vezama te ljudima iz političkog i društvenog miljea s kojima Zdravko Mamić intenzivno komunicira i druži se, a Mamićev je društveni krug jedno vrijeme obuhvaćao i hrvatsku predsjednicu.

Znači li to da je Zoran Milanović lagao kad je govorio da ima “nekih stvari koje znaju samo on, Kolinda i Lozančić i o čemu će njih troje šutjeti do kraja života”? Je li iskoristio prilično nezaštićen, brisani prostor na kojem se našla predsjednica, u aktualnoj aferi prilično slaba i ranjiva na osobnoj i državničkoj razini, da je dodatno diskreditira?

Doznajemo da je netko iz malobrojnog rođendanskog društva mobitelom snimio trenutak kad Mamiću u transu pada pred predsjednicu na koljena, a ona i društvo s rukama u zraku plešu oko njega dok se u pozadini čuje Mamiću omiljeni Mitar Mirić i još mu omiljenija “ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine, mogu samo da nas mrze oni što na ne vole. Ljubav nema, nema, nema, niti zna za granice, još mi dugo sijaj, sijaj moja zvezdo Danice…”

Prvorazrednu robu Zoki nije htio ni pogledati

Dakle, nisu samo transkripti nego postoji i video snimka na kojoj su cajke! Nije to baš uznemirujući sadržaj koji bi obvezivao makar na džentlemansku šutnju do kraja života. Prema priči iz SDP-a, rođendanska snimka s mobitela postala je u međuvremenu prvorazredna roba, došla je, ništa lakše, i do agenata SOA-e, koji su je predali Milanoviću, a on ju navodno nije htio ni pogledati. Možda i razočaran jer je možda, tko će ga znati, očekivao neke eksplicitnije prizore. A predsjednica se samo dobro zabavljala, što i inače u slobodno vrijeme voli. Nerijetko ju se, naime, može vidjeti kako se provodi u društvu Milana Bandić u restoranima u podsljemenskoj zoni, najčešće u staroj Dinamovoj utvrdi Okrugljaku te u gradonačelnikovoj omiljenoj Skenderici. Za to vrijeme Zdravko Mamić očajava, očekujući podizanje optužnice. No, pronašao je izvjesnu utjehu u činjenici da su sad njegovi na vlasti, pa će, povjerio se svojim prijateljima, odrobijati samo tri godine. Inače bi, kazao je, prošao barem sa sedam godina zatvora. I tri i (li) sedam godina lakše će podnijeti dok nitko ne viče “di su pare?”.

Mamić je već nadmašio sam sebe, ustvrdio je jedan naš čitatelj koji odobrava javno propitkivanje odnosa između njega i hrvatske predsjednice, pa nam je napisao: “Unatoč svemu, Mamiću se mora odati izvjesno priznanje na svemu postignutom. Probiti se s ulice i doći do toga da se na kraju družiš s predsjednicom države zaslužuje pljesak. Jasno, to više govori o tome kakvo nam je društvo postalo nego o Mamiću. On je bio i ostao uličar i nije njegova pogreška što su političari od države napravili ulicu. On je samo iskoristio za njega bogom danu priliku da se u takvim okolnostima uzvisi do pozicije na kojoj je sada. Ništa to ne bi bilo moguće da političari nisu sustav i institucije srozali na uličarsku razinu.

Stric Ivan!

About Stric Ivan 2531 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.