Aktualno

Tuđice u hrvatskom jeziku!

images (1)

Hrvatsko/NEhrvatski dokumentarni rječnik jezičnih jugotumora (medjumrežni rječnik našihbarbarizama, balkanizama i indoiranizama):
Ovaj popis tuđica i posuđenica u hrvatskom jeziku se sastoji od službenih prijevoda, hrvatskih novotvorenica i starih* hrvatskih riječi (npr. ranohrvatska predaja i dijalektna književnost od 11. stoljeća). Kao nehrvatske tuđice su načelno izostale zajedničke ranoslavenske riječi iz srednjeg vijeka koje su višeput zapisane u izvorno-hrvatskim tekstovima do 19. stoljeća. Uz Ž. Šikića 2010., ovo je drugi veći hrvatski popis na međumrežju sa srbizmima jasno izkazanim kao tuđice i indo-iranizmima kao arhaizmi najviše po M. Krmpotiću 2001, ter M.H. Milekoviću i sur. 1999.

Također unatoč ranijih arheonalaza i inih pokazatelja, po dogmatskim jugoslavistima etnički Hrvati i njihov jezik nisu mogli (ni smjeli) postojati prije 9.stoljeća po Kr., pa su po njima sve starije* posuđenice nazočne u hrvatskom bar od srednjeg vieka, u dosadašnjim popisima tuđica odbačene i idejno pripisane kasnijemu posrednom prijenosu tek kroz turski, talijanski i njemački.

Zato je ovo na međumrežju prvi i jedini popis hrvatskih tuđica gdje su izravno bez idejnog zamagljivanja nabrojeni ovi stariji* i nepodobni indo-iranski, mongolski, arabski, gotski, keltski i slični raniji unosi u starohrvatskom jeziku.
Duga karavana Vukovih jugoslavista nas dosad uporno uvjerava kako su u hrvatskom većina nesrbskih rieči tek “ustaške novokovanice”, iako se iste ili vrlo slične nalaze u starijoj* kajkavici i čakavici, pa i ranije na glagoljici: sve to im je nebitno (važno je unitarno mozgopranje i zatorba posebnoga hrvatskog jezika). Pogubnu djelatnost tih “hrvatskih” vukovaca jezgrovito navodi V.Novak 1967 (Vuk i Hrvati: p.561): Tvorci ovog hrvatskog novogovora nisu se vraćali izvornom hrvatskom jeziku koji je bio različit od srpskog, već su samo postojeći srpski koji su ilirci prihvatili, da bi se “približili braći Srbima” pretvarali u novogovor, a to znači davali mu neprimjerene pa i nakazne oblike.

Već iz idućega nepodpunog popisa tuđica (i niže nabrojenih izvora) je očevidno, kako su rječničke razlike hrvatski/srbski po leksiku slične kao između inih međurazumljivih jezika u Europi: npr. češki / slovački, ruski / bjeloruski, švedski / norveški, njemački / nizozemski, španjolski / katalonski i slični jezični parovi.

Zato su srbo-hrvatske razlike rječnika već u štokavskom velike do 14.000drukčijih riječi Ž. Šikić 2010., a čakavci/Srbi još duple do 27.000 tj. 90% inih riječi (vidi npr. Ekavski sjeverni čakavci#Nepalatalni ekavski Cres) – tj. kao njemački / islandski, portugalski / rumunjski, poljski / makedonski i sl.
Uporabne kratice češće u idućem popisu: * = prije Vuka Karadžića, hrv.= hrvatski (u Hrvatskoj), kaj.= većinom kajkavski,čak.= većinom čakavski, ča-kaj.= svi hrv. dialekti (osim Vukopisa), eng.= engleski, lat.= latinski, grč.= grčki, tur.= turski, srb.= srbski, VELIKO = ekstremni ultra-srbizmi (“četnikizmi”).

  • Motto: Kreten kreće – Hrvat polazi i počinje! (prof. Mitjel Yošamýa 1971).

Sadržaj:

Izvor: Otporaš

Žig

2 Comments on Tuđice u hrvatskom jeziku!

  1. “Tuđice u hrvatskom jeziku” je nešto do sada neviđeno. Čestitam portalu Obranbeno Štivo na priloženom. Prelistao sam i shvatio veliku važnost u razliki i razlikama kojima se svakodnevno služimo tuđicama stranih riječi a da to i ne znamo. Čitajući ovo svaki od nas može sam sebe ispravljati i usavrštit u materinskom hrvatskom jeziku. To je blago kojeg trebamo njegovati, čuvati, jer se njim koristimo svaki dan.

    Sviđa mi se

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: