Belogardejci slovenski četnici!

10941

U Srbiji pompozno najavljivana televizijska serija “Ravna gora”, čije je prikazivanje nedavno završeno, nije ostavila ravnodušnim  gledateljstvom iz drugih dijelova bivše države zbog podgrijavanja mita o pokretu koji je skrivio strašne zločine u Hrvatskoj i BiH.

Priča o vojsci kralja Petra II. Karađorđevića u otadžbini redatelja i scenarista Radoša Bajića, poznatog i kao simpatizera četničkog pokreta Dragoljuba Draže Mihailovića, mjesecima je u Srbiji bila povod svađama između predstavnika boračkih organizacija, s jedne, i pobornika ravnogorskog pokreta, s druge strane.

TV serija u kojoj je na smrt osuđeni ratni zločinac Draža Mihailović Čiča prikazan kao karizmatični borac za slobodu Kraljevine Jugoslavije, koji samo čeka pravi trenutak da s ostacima poražene vojske udari po Švabama i njihovim slugama, čisti je primjer revizionizma za široke narodne mase.

Dražu glumi Nebojša Glogovac, a scenarist i redatelj Bajić predstavlja đenerala kao narodnog heroja kojemu njegovi suradnici nisu dorasli, pa iako Čiča u jednoj epizodi oslobodi preplašenog Muslimana i njegova gluhonijemog sina, govoreći kako su “Srbi i Muhamedanci dva ploda iste voćke”, jedan od četnika ga zakolje.

To je, po Bajiću, trebalo značiti da u svakom žitu ima kukolja, pa ga je tako bilo i u gardi kralja Petra, čiji su se ostaci nakon kapitulacije odmetnuli u šume istočne Bosne i Srbije da bi tamo poveli gerilski rat.

Strasti koje su se uzburkale oko emitiranja “Ravne gore” na RTS-u i polemike o ulozi četnika koje Bajić i sljedbenici Vuka Draškovića dvadesetak godina nazivaju prvim antifaštistima u porobljenoj Europi, ne bi trebale zanimati javnost s ove strane Drine da u njoj Hrvati i Slovenci nisu prikazani kao izdajnici koji su jedva dočekali naciste u Mariboru i ustaše u Zagrebu, što je potkrijepljeno crno-bijelim snimkama iz filmskog arhiva pokojne države.

Hrvati i Slovenci su, po autoru Bajiću, isključivi krivci za sramotni slom višenacionalne monarhističke vojske koja je u samo jedanest dana Travanjskog rata potučena do nogu. Tek jednom rečenicom koju izgovara slovenski časnik potpukovnik Ukmar kojeg glumi Radko Polič, da se naslutiti da su u zajedničkoj državi Hrvati i Slovenci bili građani drugog reda, jer se stari oficir žali srpskom kolegi “da su svi njegovi klasići Srbi odavno đenerali, a on će kao Slovenac večno ostati potpukovnik”.

Inače, Polič se, kako kaže, kao uvjereni Jugoslaven, “oduševio Bajićevom hrabrošću što kopa po zabranjenim temama iz prošlosti, uz nadu da će kad-tad opet biti Jugoslavije”.

Medije su preplavile i priče o posljednjem četniku Slovencu koji je ratovao i u Srbiji Urošu Šušteriču (88), vojvodi triglavskom, koji je prije nekoliko godina “počašćen tom laskavom titulom u Parizu”.

Čičini Arnauti

Dokazujući da je ravnogorski pokret bio svejugoslavenski, a ne velikosrpski, jer je Čiča bio uvjereni Jugoslaven koji je oko sebe okupljao tisuće Hrvata, Muslimana, Slovenaca, komita Makedonaca, pa čak i Albanaca aktivnih u Arnautskoj brigadi “Hodža Zejneli” i Gajtanskoj brigadi, na površinu je isplivala činjenica da su četnici u Sloveniji, koja je dio Europske unije, danas proglašeni antifašističkom vojskom i kao takvi dobivaju i mirovine.

Saznalo se i da Janez Janša, bivši premijer i vođa parlamentarne opozicije, posjećuje četničke komemoracije jer je vojvoda Šušterič bio prvi predsjednik Savjeta njegove stranke SDS-a i jedan od njezinih uglednijih članova. Ono što četnicima nije uspjelo u Srbiji, a to je isposlovati mirovine, u čemu su ih zaustavili uporni aktivisti organizacija s antifašističkim predznakom, prošlo je u Sloveniji, a u tome ih je podržao čak i predsjednik slovenske partizanske organizacije Janez Stanovnik.

On se, istinabog, usprotivio tomu što su slovenski domobrani dobili mirovine jer su ratovali na strani nacifašista, ali se složio da su ih četnici, kao borci protiv okupatora – zaslužili?!

“Plavogardejci”

Slovenski četnici bili su dio Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO), koji su djelovali u Drugom svjetskom ratu. Od 1941. do 1945. u Sloveniji su, osim partizana, ratovale i postrojbe Bele garde, slovenski domobrani i slovenski rojalisti koje su često nazivali “plavogardejci” iako oni sebe nisu nikad tako imenovali. Bili su podčinjeni generalu Mihailoviću i izbjegloj vladi u Londonu. Cilj im je bio očuvati monarhiju i ideju Jugoslavije uz potporu zapadnih saveznika. Zapovjednik slovenskih četnika bio je pukovnik Jaka Avšič.

Kada je Avšič sredinom 1941. prešao u partizane, zapovjednik slovenskih četnika postao je vojvoda Karl Novak koji je poslije unaprijeđen u čin potpukovnika. Godine 1943. Novak je otišao u Italiju kao predstavnik generala Mihailovića za vezu sa saveznicima. Za vrijeme rata između 300 do 600 plavih četnika uglavnom su djelovali kao doušnici i diverzanti, premda posljednji slovenski četnik koji je ratovao u Srbiji i BiH Šušterič tvrdi da ih je bilo na tisuće, i da su, u postotku prema broju stanovnika, činili najveći dio kraljeve vojske.

Četnički pokret u Sloveniji odvijao se paralelno s četničkim pokretom u Srbiji. Jedan je bio sjeverni, štajerski, na okupiranom području pod komandantom vojvodom poručnikom JVuO-a Jožom Melaherom Zmagoslavom. Oni su, po Šušteriču, vodili stalne borbe s Nijemcima još od 1941. godine, da bi na kraju u okviru Triglavske divizije prešli na savezničku stranu.

Druga grupa nalazila se u ljubljanskoj pokrajini, pod okupacijom Talijana. Tu su ratovali ljubljanski, gorenjski i notranjski odred, kao i specijalna grupa sektora Gorica-Trst kojima je rukovodio Novak. Slovenija je JVuO-u dala četiri generala, šest pukovnika, šest potpukovnika, 16 majora, 28 kapetana, 32 poručnika i 16 potporučnika, a dobar dio slovenskih četnika bio je na dužnostima u Dražinoj vrhovnoj komandi.

Veliki broj četnika u Sloveniji, pristaše tamošnjeg ravnogorskog pokreta sa sjedištem u Ljubljani, tumače to činjenicom da je Mihailović 1942. obećao Slovencima da će im nakon rata pripasti Istra, dio Kvarnera, kao i Julijske Krajine i Koruške sve do Velikih Tura.

Monarhist Štukelj

U ljeto 1999. godine, čuveni slovenski i najpoznatiji makroekonomist u bivšoj Jugoslaviji, akademik Aleksandar Bajt simbolično se oprostio od javnosti objavivši knjigu “Ispovesti – Bermanov dosje”. U njoj je razotkrio pet desetljeća dobro čuvanu tajnu da je tijekom Drugog svjetskog rata i kasnije, u socijalizmu, svim srcem pripadao zločinačkom pokretu Draže Mihailovića.

Doznalo se da je četnik bio i najpoznatiji slovenski gimnastičar i olimpijac svih vremena Leon Štukelj, koji se 1945. tajno sastajao sa Šušteričem kad je ovaj ilegalno stigao u Ljubljanu. Šušteriča je poslije razotkrila Ozna, osuđen je na pet godina teške robije, a nakon izlaska iz zatvora angažira se u Slovenskom proljeću, da bi nakon pada komunizma postao bliski Janšin suradnik. U Sloveniji je poznat i kao pisac knjige “Od Ljubljane do Ravne Gore”, u kojoj opisuje svoje četnikovanje po Srbiji, a u medijima se hvalio da je osnovao udruge ljubitelja ravnogorskog pokreta među Nijemcima i Česima.

U Deželi je vrlo aktivan Ravnogorski pokret Slovenije koji, uz redovite aktivnosti pridobijanja novih članova i propagandu četništva, promovira knjige naslova “Suradnja partizana s Nijemcima i ustašama”. Delegacija pokreta položila je 2012. vijenac u Grčaricama, u spomen na poginule vojnike Jugoslovenske vojske u otadžbini kao i na druga mjesta gdje su četnici potučeni od partizana, a redovito posjećuju i četničke skupove na Ravnoj gori u Srbiji.

Stric Ivan!

About Stric Ivan 2530 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.