Aktualno

Zločini partizana u Vinkovcima!

Partizanski zločini u istočnoj Slavoniji Partizanski i komunistički zločini počinjeni su na području čitave tadašnje Jugoslavije, a osobito u Hrvatskoj (i Sloveniji). Obrazac zločina bio je sličan, uz neke manje regionalne osobitosti, vezane uz konfiguraciju terena (npr. prirodne jame u koje su bacane žrtve i sl.). Istočna Slavonija je zauzeta od strane partizanske vojske u periodu od nekoliko dana, nakon proboja Srijemskog fronta u travnju 1945. Danas znamo da su zločini počinjeni u svim selima i gradovima.

Tako su u Županji 14. travnja 1945. na Savi strijeljani članovi (do)tadašnjeg Općinskog poglavarstva i članovi Hrvatske seljačke stranke; ubijeno je osam Županjaca, a do 1947. još trinaest. U Vukovaru je do sada dokumentirano sedam lokacija masovnih grobnica, od kojih je najveća na izletištu Adica, na kojima je prema dokumentima i svjedočenjima ubijeno oko 400 Vukovaraca nakon ulaska partizana u grad u travnju 1945. Zločina je bilo i u Osijeku i okolici. U Osijeku je odmah po dolasku partizana u grad formiran Oblasni NO za Slavoniju, koji je mjesnim NO-ima upućivao naredbe, upute i prikupljao podatke o stanju u logorima na području njegove mjesne nadležnosti.

U Osijeku je stradao i veliki broj Folksdojčera i Nijemaca (u Osijeku i okolici bilo je nekoliko logora za Folksdojčere i Nijemce). U Slavonskom Brodu se također nalazio Oblasni NO, iz kojega su stizali brojni dopisi i upute vezano za upućivanje ljudi u logore, a jedan od njih se nalazio i u samom gradu. Teške zločine partizanska i komunistička vlast počinila je i u Đakovu nakon ulaska u grad 17. travnja 1945. na području grada postoji više masovnih grobišta, od kojih je najpoznatija masovna grobnica u centru grada na Trgu Alojzija Stepinca, gdje je pokopano 80 žrtava, pretežno Đakovčana. Drugi veći zločin počinjen je nad oko 400 žrtava, koje su odvedene u četveroredu u pravcu Požege; te žrtve nalaze se u grobištima kod Imrijevaca, Sovskog Dola i Ruševa.

Godine 1946. u zadruzi koja se nalazila oko jedan kilometar kada se krene od Vinkovaca prema Vukovaru, s lijeve strane, bili su smješteni partizani koji su poludjeli od vršenja zločina u ratu i nakon njega. Vlast su ih skrivali, kako se ne bi doznalo što su činili. Dopremljeni su bili sa Bleda i Slovenije. Nitko ih nije smio posjećivati, čak i rodbina. kako su bili teret Jugoslavije, kasnije su ih odveli na more i pobili. Svjedok je bio Ivan Bevanda koji je umro 2005. godine i pokopan je na groblju Grmine u selu Blatnici.

Dakle, zločini počinjeni od partizanske i komunističke vlasti u Vinkovcima dio su širih zbivanja na istoku Slavonije, koja su uslijedila po probijanju Srijemskog fronta i zauzimanju gradova od strane partizana. Zločini su počinjeni i u ostalim slavonskim gradovima, a svim gradovima je zajedničko to da zločini do sada nisu u dovoljnoj mjeri istraženi. Epilog Danas znamo da priča o partizanskim i komunističkim zločinima i represiji u poratnom periodu (osobito 1945.-1947.) u Vinkovcima nema ni pravno-kazneni, ni viktimološki, ni povijesni epilog.

U Ciglani Slavonka, u Vinkovcima, su žive ljude spaljivali, jednako kao u Rajšićevoj pekari u Vukovaru 1991, gdje je spaljeno 200 ljudi. Svjedoci tvrde da su se danima, mjesecima, čuli bolni vriskovi, ljudi koji su živi spaljivani i umirali u mukama. Zločini protiv čovječnosti, kojeg ljudski um ne može pojmiti. Užas nad užasima. Četnički zločin, koji je u biti um životinje, koja uništava sve hrvatsko.

Uzimajući u obzir kontekst u kojem su počinjeni ti zločini i represija, može se reći da su počinjeni u trenucima, i zbog preuzimanja vlasti. Partizanska i komunistička represija bila je sudska i izvansudska i usmjerena ne samo protiv stvarnog, nego i protiv pretpostavljenog neprijatelja. Do sada prikupljene činjenice govore da je u počinjenju zločina i provedbi represije bilo sustava, ali i samovolje. Stoga je važno što prije sakupiti što više činjenica, osobito dok još ima živih svjedoka i potrebno je istražiti sve lokacije masovnih grobnica na području grada i okolice.

Žig

%d bloggers like this: