Aktualno

Pismo dida suprotiva partizaniji…

 

 

djed

PRISIDNICE,  HRVATSKA U TE NE VIRUJE K’O NI TI U NJU!

 

– A dide dragi evo nedadoše nam đavli komunistički s mirom proslaviti ni naš blagdan 10. travnja, sveti nam dan uskrsnuća Nezavisne Države Hrvatske posli’ 839 godina od propasti Hrvatskog Kraljevstva. Dan kada se po ričima našeg blaženika Alojzija Stepinca hrvatski narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku Državu!

 

– Da, Marice moja, sunce moje, ustao je hrvatski narod tada, ozari se lice didu,  kao jedan protiv velikosrpske diktaure i zločina i skinuo okove srpske tiranije i pod vodstvom Poglavnika proglasio svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku na cilokupnom svom povisnom i etničkom području!

Bila je to kruna borbe Ustaškog pokreta kojeg je utemeljio naš Poglavnik nakon smrti Stipice Radića kada su cincari pokazali pravo zločinačko lice bez imalo stida.

Da koja je to euforija hrvatskog naroda bila, posli’ toliki’ godina stradanja i patnji, beznađa i lutanja, uskrsnu nam hrvatska država baš kako je Poglavnik i govori’.

Pobidila je ustaška vira u hrvatski narod, jer su znali kolika je snaga stoljeća utkana u hrvatski bitak. Znali su da tolike žrtve moraju rodit’ plodom stostrukim, razdragano će did mašući desnicom.

A onda, kako oblak zakrili sunce, rastuži se did, iz zmijskih rupa izgmiza svakovrsni ološ, izrod od nemila do nedraga, prodane duše svake fele, sa mučkim ubojstvima iz zaside, rušeći i paleći sve hrvatsko za Judine škude sotonskih namisnika na ovoj kugli zimaljskoj!

I vidi hrvatski narod da je prerano za radost i da mu opet pridstoji borba na život i smrt za očuvanje svoje Države Hrvatske! Digoše se na nju, odmah po rođenju, sve velikosrbsko i komunističko, iz potaje snujući joj klanje svega izeru hrvatskog, zamisli se did gledajući u daljine Kamešnice.

 

– Eno dide, prvo k’o pravi nadobudni skojevac druga krvoloka tite, posljednji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, predsjednik HSLS-a, Darinko Kosor zaplotnjački poput kakva firauna izvali:

“I na današnji dan treba jasno i nedvosmisleno dati do znanja da moderna hrvatska država nema ništa sa zločinačkim i marionetskim režimom NDH.”

To izvali, i začudo osta živ, očekujući peticu kakve komunističke učiteljice, posli’ pijonirske recitacije, posprdno će Marica.

 

– Je đava mu sriću pokvarenu odni’, vrati se did u stvarnost, ne da mu titin vrag mira, pa pogrda jugoslovenska ne može protiv sebe, protiv zatucanog Nikoletine Bursaća koji mu u glavi povazdan zavija nabubane lekcije iz Vesele sveske, a pogotovu u ove svete dane hrvatske povisti, ljutito će did glerdajuć je l’ mu baba donila bukaru vina koju je traži’.

Naravno da nema ništa s NDH, omladinče titino, pa da ima ne bi bila ovakva karikatura od hrvatske države, ne bi se na kostima hrvatskog naroda igralo kolo kozaračko, zavapi did.

 

– A i ‘rvatska nam televizija, dide, s novim vodstvom i starim Acom yugovićem za ručak dovede još jednog novoslidbenika spomenutog krvoloka, nikog Krešu Beljaka, novoizabranog prisidnika HSS-a, inače bivšeg autoprovalnika iz nekadašnjih mladenačkih dana (u 28 godini života), koji bez imalo obraza, da ga se ne bi postidili ni Moša Pijade i Aca Ranković zajedno, odvali:

“10. travanj 1941. je jedan od najtužnijih i najsramotnijih dana u hrvatskoj povijesti. Da nije bilo partizanskog pokreta, danas bi ovo bila Velika Srbija. Dobar dio Hrvata je sudjelovao u antifašističkom pokretu, među antifašistima su prvi bili HSS-ovci, sjetimo se Vlatka Mačeka”.

 

– Auu pogrde, braćo mila, pa taj je uistinu oličenje istinoljubivosti poput kakva zadrtog komunističkog ološa, taj zbori o povisnoj istini k’o i kurva o poštenju, da ‘prostiš Marice, dite moje drago, psuje did gužvajući kapu s glave.

Čuj Maček antifašista, kada, da nije onda kada je bia u Vladi koja je pristupila Trojnom paktu il’ onda kada je ustaše sla’ u logore zbog hrvatskog nacionalizma il’ onda kada je Jugoslavija donosila rasne zakone, puše did ne mogavši trpiti takva laprdanja autoprovalničkih seljaka.

I takav jad se brine da mi ne bismo završili u Velikoj Srbiji, a NDH je krv lila u obrani države i naroda od velikosrpskog noža.

Pa jade ljudski, da ti tako lipo kažem, da nije bilo partizanije podržavane od bilosvitskog ološa mi ne bismo ’91. ratovali za slobodu poslije Blajburškog pokolja nego bismo živili u svojoj desetotravanjskoj NDH do dana današnjeg u slobodi i blagostanju pod vodstvom najsvisnijeg i najčestitijeg dila ‘rvatskog naroda!

Da nije bilo partizanije mi bismo velikosrpskoj zmiji stali za vrat k’o što joj je ono Jure na Drini sta’ još ’41., kad smo još goloruki bili, il’ ka’ što joj je viteški HOS sta’ na Lijevča polju kad smo ih hametice potukli!

Da nije bilo partizanije ne bi na ovim prostorima propale prokletinje Jugoslavije poginulo u Drugom svitskom ratu ni deset, dva’est ljudi, a sve smo pogrome doživili zbog komunističkih sotona koji pred osvajanjem vlasti nisu prezali pred najvećim zločinstvima koja povist ne upamti tako da je i sama Sotona od njih mogla zanat učiti, proklinje did!

I da takva pogrda autoprovalnička nama pamet soli na ovaj sveti dan, majko mila, ustade did od stola držeć se za glavu.

 

– Evo dide bukare vina i ne jidi se tako, podržava baba sidajući do dida na štokrlu.

Jadna ti sam ja pa zar i dan danas ima takvi’ izroda, takvi’ neljudi koji tako mogu pljuvati po svetim danima hrvatske povisti, krsti se baba.

Pa dide moj, kakvo to zlo u čoviku može biti, da pljuje na najveće dane jednog naroda, na njegovo slavlje oslobođenja izpod srpske ćizme, dan kada je posli’ višestolitnog sna i mučeništva uskrsla Hrvatska pod vodstvom našeg Antuna, sklapa ruke čudeći se baba!?

I pri tom ne haju ni kol’ko je crno ispod nokta neradničkog za tolike poklane i pobijene na najsvirepiji način diljem nam Domovine, Slovenije, Srbije i Makedonije, tužno će opet baba.

 

– To su ti prodane duše, izrodi, baba moja, pridruži se za kamenim stolom i dragovoljac Jure sa svojim miljenicima Ivom i Lukom.

Koritari su to baba, za puno korito bi ćaću svoga prodali, a kako ne bi državu i narod. Šta je njima gadit’ bilo što i bilo koga, ako će zbog toga uživat’ slast i mast, škrguće Jure.

To su hijene u ljudskom obličju, strvinari koji su hrabri kada nanjuše da je tko nemoćan, svezan, zarobljen il’ povrijeđen i ranjen. Nanjuši otpad životinjski krv i tada kruži oko nemoćne žrtve dok je ne rastrga.

Zaista ima li šta grozomornije na ovom svitu od takvih spodoba kojima ništa sveto nije i ni pred čim ne prežu zarad svojih izopačenih interesa, vrti glavom Jure.

 

– Da strikane, jad je to koji bljuje nebuloze o NDH i ustašama, jer znaju da smo okljaštreni i nismo gazde u svojoj kući, njuše hijene krv pa su se ovako uzbunile po nalogu svitske sotone, grli Juru netjak Ivo.

Tako i nama taj skojevac, Darinko, misto da je lustriran i bude kuš od javne riči on nam lažima i potvorama zagađuje našu Hrvatsku!

Tako i pogrda, da tako velim kad moram, ustašku vlast NDH proglasi zločinačkim i marionetskim režimom bez imalo srama i stida!?

A ne pita se jado po čemu je to zločinački, po čemu marionetski, kad mu to nije drug tito sa svojim partizanskim koljačima koji pokla priko pola milijuna Hrvata poslin rata, koji ponovno uspostavi klaonicu Jugoslaviju razdvojivši hrvatske zemlje na kukavne Republike ka’ sovjetski sluga na velikosrpskim krilima!

Može blatit’ poltron, jer nikom za rič potvornu ne mora odgovarati ni račun polagati, al’ da sam na njegovom mistu ne bih bio tako siguran, jer prikipit će hrvatskom narodu, crni Darinko, a onda ćeš plakati, stiska šaku mali Ivo.

 

– Tako je braco, grli brata mali Luka, marionete su mu oni koji za najcrnje diktature velikorsrba podigoše barjak slobode i krenuše goloruki u neizvjesnost borbe za slobodu hrvatskog naroda pred srpskim bajunetima, ne žaleći svoga života radi općeg dobra, ne bojeći se nikakve sile koja im stajaše na tom mučeničkom putu, a nisu im marionete oni koji po zadatku Kominterne minjaše svoje ciljeve i saveznike radi vlasti k’o košulje, zaplotnjački se boreć’ iz zasida, ubijajući nevini narod, žareći i paleći za račun zločinačke komunističke ideologije i tovariša Staljina!

Nisu mu marionete oni koji su ustali protiv vlastitog naroda hoteći ga pritvorit u beskućnika i proletera vodeć se Marxovim načelima da radnik i seljak ne će biti u rukama partije dok ne ostanu bez ičega, da s njima ne će moći dirigirati dok ima svoju zemlju, svoj plug i svoj stroj.

Tako su stvarali beskućnike kojima su ispirali mozak mržnjom protiv svih koji su nešto imali, radom i mukom stekli, da ih unište ako se ne podrede majci Partiji. Tako su nastajali komunistički zločinci koji nisu prezali pred najgrozomornijim zločinima nad nevinim pukom zarad zločinačkog komunizma, tako su nastajali isprani mozgovi koji i opstaju i dan danas, poput ovih kosora, beljaka, mesića, pupovaca, teršelićki, pusića, jakovina, klasića, tomića, jergovića, frljića, koji i dan danas pronose laž pod istinu, zlo pod pravednost, crno pod bilo, ne srameć se ničega zarad usađene komunističke propagande kojom misle vladati i dan danas, odmahuje mali Luka.

 

– Upravo tako brate moj, podržava Marica uz didovo odobravanje i babino tapšanje, oni drže vlast i dobro najnuše odakle vitar puše da im kukavnu straćaru, u kojoj je još uvik hrvatski narod rob, ne bi oluja nova odnila!

Tako i svi ovi paraziti na leđima hrvatskog naroda dirigirani od velikosrba Memorandumom 2 i bilosvitskim ološem krenuše u novu partizansku ofanzivu protiv svega hrvatskog što hrvatskom narodu može oči otvoriti i podignuti ga da zbaci zločinački jaram neistine i ropstva sa svojih mučeničkih leđa.

Istina sve više probija na vidilo, kosti hrvatske izlaze na površinu i iz Jasenovca, titinog logora smrti, iz Hudih jama od Slovenije do Đevđelije odjekuju krikovi hrvatske mladosti i starosti, majki i dice, divojaka i momaka, baba i didova, vojske i civila koji mučenički izdahnuše za Hrvatsku čisti pred Bogom i narodom!

Njihovi krikovi sve više odjekuju brdima i dolima pokorene nam Domovine, a ponajviše u glavama zlotvora koji im život oduzeše na pravdi Boga i u glavama dice njihove koji laž i dalje zločinački pronose.

Zato pojačavaju retoriku najcrnjeg komunizma, zavijanje komunističkih vampira dok je krv hrvatska potocima tekla, dok su komunistički maljevi glave hrvatske razbijali, dok su noževi partizanski dicu iz utroba majki vadili, da se ne bi istina čula, da ne bi cili svit vidio krvavu Hrvatsku, podzemnu Hrvatsku koja vapije za Uskrsom, za Suncem Istine i Svjetla koje će ih izbaviti iz paklenih okova laži i potvora komunističkih da bismo mi danas slobodu mogli okusiti kad braću poklanu uzmognemo zagrliti i rane im zatvoriti, plačuć će Marica.

 

– O, ne plač dite drago, uglas će baba i did prigrlivši unuče svoje, ne plači srićo naša ta iz tebe glas Božiji progovara, glas mučenika naši’!

Dobro si sve rekla, nastavi did, tako je, zlo na umoru je najopasnije, rita se na sve strane i kako Sotona prid uništenje najviše gadi Boga, tako i ostaci komunističkog zla najviše i urlaju na istinu koja će im vlast iz kandži uzeti pa gade sve što je hrvatsko ne prezajući da i dan danas pljuju na svete mučenike hrvatske države, hrvatsku vojsku, narod goloruki, sve one žive zazidane po rudarskim oknima, na vapijuće iz pusti’ jama, blateć one koji su im životima svojim zaklon davali, blateći im vojsku i Državu, zaštitnicu njihovu!

Zato i čitava ova halabuka oko Jasenovca, jer su ocijenili da im kamen zaglavni ropstva hrvatskog naroda istinom izlazećom dolazi u pitanje.

Vide da je sve više očita velikosrpska neman na ovim prostorima, da je sve prozirnije zaplotnjaštvo Međunarodne zajednice koje se rehabilitiranjem četništva i Velike Srbije kao legitimnog cilja do kraja razotkrilo pa sad udaraju u stare bubnjeve srbokomunističke laži da zagluše glas vapijuće hrvatske krvi iz bezbrojnih jama klaonice Jugoslavije, ozbiljno će did.

 

– Ma jasno dide, uskoči dragovoljac Jure, krenuli su Jude iz svih oružja i mobilizirali sve pa nećeš virovat da im se u toj halabuci i prisidnica naša pridružila!

 

– Ma šta to govoriš Jure dragi, čuh li te to ja dobro, prisidnica s njima, smrtno ozbiljno će did.

 

– Da, dobro si me ču’, evo upravo vidih i ču’ na televiziji šta prisidnica reče posli’ sastanka sa posebnim izaslanikom za pitanja holokausta Državnog tajništva Sjedinjenih Američkih država Nicholasa Deana s kojim je razgovarala o restituciji židovske imovine koja je kao konfiscirana tijekom Drugog svjetskog rata, a onda kasnije nacionalizirana od strane komunističkih vlasti u bivšoj Jugoslaviji, te o pitanjima edukacije o holokaustu te poštivanja i davanja pijeteta žrtvama holokausta.

 

– I šta reče, dragi moj Jure, šta, nestrpljivo će did sve misleć da ne može bit tako crno ka’ šta se čini.

 

– “Da budem sasvim jasna, NDH je bila najmanje nezavisna, i najmanje je štitila interese hrvatskog naroda, a ustaški režim bio je zločinački režim. Antifašizam je u temeljima hrvatskog ustava, a moderna hrvatska država izrasla je na temeljima Domovinskoga rata pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika, doktora Franje Tuđmana”, reče nadobudna članica Trilaterale okom napirlitanim ne trepnuvši, dide dragi, ljutito će dragovoljac Jure lupnuvši šakom o kameni stol tako da se svi prenuše k’o iz nekog polusna.

 

A pri’ je isto tako izjavila: „Te podjele nisu dobre i ovih dana ću započeti sa svima razgovarati da vidimo što možemo učiniti. U svakom slučaju Jasenovac je bio veliko stratište ustaškog režima. Hrvatska je izrasla na korijenima Domovinskog rata i antifašizma koji je utemeljen u našem Ustavu.
Moramo se prestati dijeliti oko prošlosti i usredotočiti na egzistencijalna, a ne ideološka pitanja i okrenuti se budućnosti. Naravno, moramo poštivati povijest i sagledavati je u povijesnim okvirima bez ikakvog revizionizma, ali i bez politikanstva. Trebamo respektirati i poštivati žrtve, pokloniti im se i jednostavno se osvrnuti na to kao lekciju. Treba prestati politizirati Jasenovac“, još ljuće će Jure.

– O braćo moja, kukali joj nono i nona antifašistički, pa je l’ to moguće, je l’ Trilaterala ruku zavrnula il’ pogladila lipu glavu, je l’ sad prisidnica krinku skinula do kraja, tuče se did po prsima.

E, bidna naša prisidnice, na što smo spali, da nas tako za srce uj’daš, poput kakve guje komunističke, pa ni Mesić i Josipović se ne bi toga postidili, neutješno kuka did.

Pa di će ti duša kukavna prisidnice, jadni ti smo mi svi skupa!

Pa di ćeš po svojim pljuvat, pa ti si prisidnica ove naše Republike, pa ti tribaš biti pastir naš, tribaš bditi da ti stado vuci ne raznesu, a ne im vrata širom otvarati i janjad prokazivat k’o Juda Iškariotski Isusa u Getsemanskom vrtlu, vapi did.

E jada, Bože mili, i kako ćemo mi na zelenu granu kako se skojevcima othrvati, kao se iz okova srbokomunističkih izbaviti kad nam prisidnica laži širi.

Pa zar se možemo čemu dobrom nadati kad nam prvi vodu mute i izvor starim lažima zagađuju. Kako li se velikosrpskim planovima othrvati i Hrvatskoj povratiti otrgnuto, Domovinu slobodnom u svakom kutku učiniti, kad naše čelništvo sve čini k’o da im je srpski Memorandum u podsvist ni’ko usadi’, Bože mi prosti, polako se did smiruje vidno ožalošćen.

E dico moja sve mi se u čas pri’krenu iako sam vam ja i prošli put reka’ da ona više nije moja prisidnica kad je ono išla u Jasenovac pa na dernek crvene bande u Brezovicu, a da pri tom nije otišla ni na Bleiburg ni na Jazovku odati dužnu počast poklanim svojim sunarodnjacima, pobijenoj hrvatskoj vojsci, ženama, dici i starcima, njima preko pola milijuna koji padoše na stratištima od Austrije pa sve do Đevđelije po pustim jamama bezdankama.

Prosto čovik ostane bez riči, šta više reć, šta kazat i komu, kad sve ovo vidi, kad vidi kako iz vlastith redova izdaja nas k’o kuga kosi crvenim srpom i subnorovskim čekićem, uzdahuje did gledeć u nebo.

 

– Da dide moj, prihvati dragovoljac Jure, i prošli put sam podsiti’ na onu moju ratnu: Sa vojskom sa svih linija u Zagreb da rišimo sve gori pa onda možemo sa pravom narodnom vlašću i do Bugarske ako triba, jer džaba nam je na prvoj crti krv liti ako glava u narod vire nima i glavinja odmičući nas od konačnog cilja!

Sa svim neprijateljima ćemo mi izaći na kraj samo ako se oslobodimo Juda u našim redovima, a sa svima njima zajedno ćemo izaći na kraj ako naukom Oca Domovine prožmemo cili život svoj i kroz vene nam opet poteče Poglavnikova ljuta trava! Zato oni tako bisno i udaraju, jer slute da bi tako moglo bit’.

Rišimo se malodušnosti i zaostale jugokomunističke kukavelji koja nam razara jastvo narodno i razvijajmo nacionalnu svist i uz Božiju pomoć tko nam što može, diže se Jure k’o da traži di mu je puška!

 

– Tako je Jure moj, dođe did polako sebi, samo i ja sve više s’vaćam da je teško miran ostati, prisebno stvari motrit kad nas guje iz svih rupa vražjih napadaju i na sve moguće načine usporavaju i redove nam razdvajaju.

Ali, rekli smo, malodušnosti se nećemo dati i iuvik ćemo neumorno na braniku bditi i za Dom spremni biti pa tako i svakoj kuakvelji antihrvatskoj laž razotkriti i prid vrata istresti.

Tako i prisidnici triba, bez pardona, reć, makar nas ne slušala i tuđinu služila, da laž govori kad ‘nako o Jasenovcu stare potvore iz crvenog tabora iznosi!

Jasenovac je za vrime NDH bio sabirni i radni logor za sve narodne i državne neprijatelje, a za druga joj tite, kojeg se toliko ne spominje, bio logor za pogrom Hrvata i to sve do tamo pedeset i neke kad su neki krvoloku još stihove spjevali!

Dakle, prisidnice upamti, Jasenovac je bio stratište titnog komunističkog jugoslavenskog režima k’o što je to bila i čitava Jugoslavija kao klaonica svih koji su joj stajali na putu, a Hrvati i NDH ponajviše.

A reći da je „Hrvatska izrasla na korijenima i antifašizma koji je utemeljen u našem Ustavu“ znači izreć sotonsku laž kojom se pljuje na sve hrvatske žrtve koje stradaše od tog crvenog zla na najgrozomornije načine po gudurama cile nam Domovine i bivše jugovine i koji i dan danas čekaju da ih braća nađu i dostojno sahrane i žrtvi se njihovoj poklone da ne bi i nove generacije ‘rvatske snašlo isto zlo.

To zlo komunističko u vidu floskule antifašizma nije utemeljeno na našem Ustavu, prisidnice naivna, već je Hrvatska, današnja, izrasla na ruševinama te komunističke podvale, zločinačke potvore kojom je prikriven genocid nad hrvatskim narodom, gnjevno će did!

Kažete u istom dahu, bez imalo srama prisidnice, „moramo se prestati dijeliti oko prošlosti i okrenuti se budućnosti, poštivati povijest bez ikakvog revizionizma i bez politikanstva. Trebamo respektirati i poštivati žrtve, treba prestati politizirati Jasenovac“, a cementirate srbokomunističke laži kojima su nam začipana usta kroz sve crne godine komunizma, a povisnu istinu, koju pomalo iznose pojedini hrabri pojedinci, povisničari, proglašavate za politikantsvo i zabranjujete revizionizam pod krinkom budućnosti kojom nas držite u okovima crvene laži kojom su još okovane pod crnom zemljom zaborava stotine tisuća poklanih Hrvata! I još imate obraza to nazivati poštivanjem žrtve!

Prisidnice izdala si hrvatski narod i pljunula na sva prikrivena grobišta, pljuješ na krike poklane mladosti hrvatske koja pade pod srpovima i čekićima druga krvoloka tite i njegovih zlotvornih boljševika koje sa svim ovim svojim antihrvatskim izjavama gnjusno podržavaš, ustade se di lupajući šakom po stolu!

 

Ajmo dalje, pribire se did, sa sastanka s tim američkim kurirom za pitanje holokausta, ma šta mu to značilo (iako ne znam imaju li tak’og savitnika za pitanja pogroma Indijanaca za što su vrsni eksperti), nadobudno k’o kakva nedorasla šiparica idete nadrljati, po svemu sudeći k’o prava virna učenica Trilaterale, i više neg’ su vam naložili!

Zašto bidna prisidnice!? Zar bi koji amerikanac koji drži do sebe moga’ reći „NDH je bila najmanje nezavisna, i najmanje je štitila interese hrvatskog naroda, a ustaški režim bio je zločinački režim“!?

Najmanje nezavisna, kažeš prisidnice, u odnosu na koga, jadna ne bila!?

Najmanje štitila interese hrvatskog naroda, prisidnice, pa čije je to interese po tebi štitila, ako ne hrvatskog naroda zbog kojeg je postojala!?

Ustaški režim je bio zločinački režim, papagajski ponavljaš prisidnice, a dokazi, imaš kakve dokaze prisidnice il’ to nisi učila u amerikanskoj školi!?

I nije ti za sve ove nebuloze više dosta pokrivati se Tuđmanom i Domovinskim ratom, ka’ kakvim smokvinim listom, jer nema više toliko naivnih hrvatskih ovaca, ne popušta dida ljutina!

 

Očito, prisidnice, da ne znaš i ne osićaš bilo Hrvatske ni hrvatskog naroda koji je bio rob u staroj Jugoslaviji i revolucijom strgao te velikosrpske okove i uspostavio svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku koju su generacije sanjale, a Ustaški pokret na čelu sa dr. Antom Pavelićem san ostvario i viteški branio sa svim svisnim sinovima i kćerima hrvatskog naroda!

Ne znaš ništa o njihovoj žrtvi, žrtvi najsvisnijeg i najrodoljubijiveg dila našeg naroda koju podnesoše za svoj narod i svoju Državu!

Ne znaš ništa o zlu partizanskom i četničkom koji se ustadoše protiv hrvatske slobode, hrvatske radosti, protiv NDH kojom se hrvatski narod naumio izvući iz pakla velikosrpske diktature i boljševičkog terora i pogroma!

Ne znaš koje domoljublje i rodoljublje je tada klijalo u hrvatskom narodu kroz sve pore narodnog života na svim poljima životnog dilovanja!

Ne znaš koliko je tada knjiga izišlo na svitlo dana iz hrvatskog genija, koliko novina narodu oči otvaralo zapretenom snagom hrvatskog duha!

Ne znaš koliko svićenika za vrime te Države Hrvatske komunistička neman na najstrašnije načine pogubi pred mržnjom na sve hrvatsko!

Ne znaš da je ta Država imala i Izvršnu, Zakonodavnu i Sudbenu vlast koja je štitila i izgarala za svoj narod!

Ne znaš kako li se radovaše naša dičica mogavši slobodno o Hrvatskoj pojiti pred svojim mučeničkim rodom!

Ne znaš koliko takvih radosti i nevinih života prikinuše na najgrozomornije načine titini partizani i dražini četnici!

Ne znaš da hrvatska slavna, viteška vojska ni jednu bitku prid tim zlotvorima ne izgubi, al’ voljom svitskih moćnika pod nož tih zlotvora razoružana dođe!

Ne znaš, prisidnice vajna, da je preko pola milijuna najsvisnijeg, načestitijeg i najpožrtvovnijeg dila hrvatskog naroda poslin rata zatučeno titinim maljem da bi se tako zatukla i svist o slobodi i snazi hrvatskog naroda u svojoj vlastitoj Državi!

Ne znaš ti ništa prisidnice, a i kako bi i znala pored none i nona antifašista, kad o hrvatskoj povisti krvlju natopljenom nabadaš k’o i vajni premijer Tim hrvatsku rič koju ga nije ima’ ‘ko naučit!

Ne čuješ ti plač dičice, prisidnice, koju uz majke zatukoše titini partizani, a ja čujem, prisidnice, i zato ti na glas kažem: Sram te i stid bilo naroda hrvatskog!

A sram ti i stid bilo i Crnog Marka koji, nakon svega ovoga u Saboru osramoćenom, prid avetima knojevskim, koje pozdravljaju i dan danas sa Smrt fašizmu, kaza da svako ustaštvo triba uništit!

Kažem, prisidnice i tebi i njemu, da hrvatski narod nepravdu ovu do neba ne će više trpit i okova srbokomunističke laži će se oslobodit i o žrtvama našim presvetim će se s dostojanstvom govorit’ i dužnu počast će im sva’ko u Hrvatskoj Domovini davat’ il’ nas ne će bit’, ustade se did prid svetim žrtvama, a s njim i cila družba njegova!

 

– Tako je dide, uglas će svi. Ljubi baba dida, did babu i unučad svoju, grle se svi s suzama u oku za sve pale za svetu nam Hrvatsku.

Did Vidurina

Za kamenim stolom u svete travanjske dane uskrsa Hrvatske države, lita Gospodnjeg 2016.

Zapisao: ing. Ante Matić od Livna

S/I

Stric Ivan!

%d bloggers like this: