Tomislav, najveći hrvatski kralj!

Paralelno s nestajanjem nekada moćne Velike Hrvatske u srednjoj Europi, na čelo Bijele Hrvatske (primorske) došao je 910. godine knez Tomislav. U to su vrijeme ratoborni Ugri na čijem je čelu bio knez Arpad gotovo zagospodarili prostorom sjeverno od rijeke Drave te su počeli osvajati Slovinsku Hrvatsku. Malo je ne­dostajalo da Ugri na dulje vrijeme zavladaju i Slovinskom Hrvatskom i u njoj mađariziraju većinski hrvatski i slavonski puk kao i u današnjoj Mađarskoj. Lakomim Ugrima nije bilo dosta osvajanja Slovinske Hrvatske pa su prodrli i u susjednu Bijelu Hrvatsku u kojoj ih je na Gvozdu do nogu potukao knez Tomislav te ih protjerao sjeverno od Drave i konačno ujedinio Slovinsku i Bijelu Hrvatsku, isti Božji narod koji su pred sto’godina razjedinili i toliko bratske krvi prolili vlastoljubivi Ljudevit i Borna. U Slovin-skoj Hrvatskoj Tomislav je dočekan s oduševljenjem, a slovinska zemlja postaje banovina u sastavu Hrvatske. U drevnom gradu Sisku stolovao je slovinski ban. Tomislavova Hrvatska obuhvaćala je Slovinsku banovinu i jedanaest županija.

Tomislav je uskoro postao najmoćniji vladar tadašnje Europe te su se ostale hrvatske oblasti i županije trudile doći pod njegovo okrilje, u sastav velike Hrvatske (kao Neretljanska oblast koja je, jedina od hrvatskih zemalja, bila pretežito poganska). Iz istog razloga se bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet definitivno odrekao bizantnske vlasti na nekim dalmatinskim gradovima i otocima, prepustio ih pod jurisdikciju Vatikana, odnosno pod dr­žavnu vlast kneza Tomislava, uz jamstvo pape Ivana X. i kneza Tomislava da će Bizant čuvati od najezde Bugara koji su ozbiljno ugrožavali opstojnost bizantske države. Hrvatska se na sjeveru protezala do Mure, Drave i Dunava sa Srijemom (nikada nije točno utvrđeno je li čitavi Srijem bio pod vlašću kneza Tomislava), na zapadu je graničila s njemačkim zemljama od izvora Raše obuhvaćajući istočni dio Istre, jugoistočni dio Kranjske s Metlikom, Črnomeljem i Vinicom, Sutlu i Maceljsku goru. Na isto­ku je granica bila Drina do Goražda, oblasti Crvene Hrvatske (Za-humlje-jugoistočna Hercegovina s Pelješcem, Travunja-Dubrov-nik i sjeverno područje s Dukljom, danas Crnom Gorom). Točnu površinu Tomislavove Hrvatske teško je procijeniti. Povjesničari misle daje bila velika od 81.500 do preko 120.000 kvadratnih ki­lometara. Možda najtočnija procjena kaže da je Tomislavova Hrvatska bila veličine oko 112.000 kvadratnih kilometara, od ko­jih je 96.000 bilo pod izravnom vlasti, a 16.000 (Crvena Hrvatska) pod njegovim vrhovništvom uz priznavanje domaćih vladara.

Hrvatska je tada s približno dva milijuna žitelja bila gotovo najmnogoljudnija država na europskom tlu. Prema bizantskom caru Konstantinu VII. Porflrogenetu, suvremeniku i prijatelju kneza Tomislava, koji je mnogo pisao o hrvatskoj povijesti, Hrvat­ska je tada bila najmoćnija vojna sila u Europi sa 60.000 konja­nika, 100.000 pješaka, osamdeset velikih brodova i sto manjih. Kada bi ovakvu vojnu silu stavili u današnje okvire naoružanosti, onda bi ona odgovarala današnjoj vojnoj snazi NATO-a. Vojna moć Hrvatske najviše se očitovala u borbi s Bugarima. Budući da je bugarski car Simeon opasno ugrožavao granice Bizantskog Car­stva i pokorio županiju Rašku (tek nakon pada Carigrada 1453. godine prvi puta se u povijesti spominje Srbija koja svoju držav­nost temelji na maloj županiji Raškoj koja je većinu vremena pri­padala bosanskohrvatskom kraljevstvu) koja se predala bez borbe. Bugari su ušli u opustošenu zemlju, zatekli prazna naselja bez igdje ikoga, jer su se Srbi (Rašani) sakrili u šume, na planine, gudure i nepristupačne klance. Srpsko junaštvo koje se očituje u kolektivnom bježanju pred neprijateljem tijekom čitavog 20. sto­ljeća postat će zaštitni znak srpskih ratnika. Tomislav je bugar­skog cara Simeona 924. i 927. godine potukao do nogu, a granica Hrvatske i Bugarske ostala je na rijeci Savi i Drini. Raški župan Zakarije i dobar dio raškog plemstva svoje privremeno utočište pronašli su u Hrvatskoj. Župan Zakarije je u znak zahvalnosti poljubio Tomislavove noge i rekao: „Proklet bio svaki Rašanin (Sr­bin) koji digne ruku na Hrvata.”

Godine 925. se na Duvanjskom polju okupio silan narod (ka­ko kaže Vjekoslav Klaić) s oružjem u ruci, razdijeljen po plemeni­ma i rodovima. Kralj Tomislav krunio se za prvog kralja, svih Hrva­ta. U svečanoj povorci prema crkvi prvo je išla kraljeva tjelesna straža sa srebrnim oklopima i pozlaćenim kacigama, zatim sve­ćenstvo hrvatskog i latinskog obreda koje je nosilo križeve i svete relikvije. Iza svećenstva su išli župani, banovi, načelnici gradova i upravitelji župnih i kraljevskih gradova. Na njihovom čelu je bio dvorski župan, uz njega djed (maior domus), zatim hrvatski biskup i razni kraljevi namjesnici: dvorski rizničar, župan štinoša, župan mačonoša, župan stjegonoša, župan kopljonoša, župan pe-harnik i drugi. Na kraju kolone išao je neokrunjeni kralj Tomislav obučen u grimizne haljine i s posudom u kojoj su bili darovi za svećenstvo. Pred crkvom su ga dočekali papini izaslanici s prvo-stolnikom Splitske nadbiskupije i ostalim biskupima i svećen­stvom. Pred crkvom je krunite!] upitao narod žele li da knez To­mislav bude okrunjen za hrvatskog kralja. Nakon što je silan narod gromoglasno odgovorio da hoće, krunidba je počela. Nakon što je Tomislav po prizivu Svetog Duha na sveto Evanđelje položio svečanu prisegu i primio svetu pričest, krunitelj ga je opasao posvećenim kraljevskim mačem, pomazao svetim uljem radosti, postavio mu na glavu kraljevsku krunu, a u ruke kraljevstvo žezlo kao znak pravde, krjeposti i spasenja.72

Nakon krunidbe kralj Tomislav je s banovima, županima i ostalim kraljevim namjesnicima uredio teritorijalno ustrojstvo Hr­vatske, a među ostalim utvrđena je nasljedna kraljevska loza Trpimirovića. Odlučeno je da ako ona izumre, hrvatski banovi bi­raju novu hrvatsku lozu. Banovi će se također birati iz šest hrvat­skih plemena: Kačića, Kukara, Svačića (Snarića), Čudomerića, Mogorovića i Šubića. Njih će birati dvanaest bijelohrvatskih ple­mena koji su jedini sačinjavali plemstvo u kraljevstvu.

Papa Ivan X. odmah je priznao Tomislava za hrvatskog kralja te mu poslao pismo u kojemu Hrvate naziva „osobiti sinovi svete rimske Crkve”. Upućujući ga kralju, glavarima, svećenicima i hr­vatskom narodu papa kaže: „Nema sumnje da hrvatsko kraljevstvo spada meduprvijence apostolske i sveopće Crkve…”

Najdramatičniji događaji u Crkvi kod Hrvata upravo su se odigravali za vrijeme kralja Tomislava. Glagoljica i hrvatski jezik, pučki otpori hrvatskog etničkog bića prema eurolatinskoj hege­moniji, naglo su se širili u crkvenim bogoslužjima, poglavito u Dalmaciji i Istri, bez dozvole Svete Stolice. U to vrijeme samo su se latinski, grčki i hebrejski (aramejsko pismo) jezici smatrali svetim jezicima u crkvenim bogoslužjima. Papa Ivan X. pismom se obraća hrvatskim biskupima i svećenicima, kralju Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu, podsjećajući ih kako su Hrvati primili kršćanstvo još u apostolsko doba i da bi trebali biti vjerni latin­skom pismu i jeziku. Međutim, hrvatski jezik i pismo glagoljica ne samo da su sve više uzimali maha u većini hrvatskih biskupija, nego je nekada pretežno latinsko stanovništvo u dalmatinskim gradovima, Splitu, Zadru, Trogiru i dr. počelo u svakodnevnom komuniciranju rabiti hrvatski jezik. Na čelu svećeničkog glago­ljaškog klera stajao je Grgur Ninski koji je vodio Ninsku biskupiju. Njemu zasigurno pripada aureola borca za samostalnost hrvatske Crkve. Pod pritiskom splitske latinske metropolitanske crkve koja je pod svoju juridikciju htjela staviti sve glagoljaške biskupije, poglavito vodeću Ninsku biskupiju, papa je 925. godine sazvao Splitsku sinodu (sabor) visokih crkvenih dostojanstvenika kako bi riješio međucrkveni spor u Hrvata. Na Splitskoj sinodi bili su svi istaknuti hrvatski velikaši, na čelu s kraljem Tomislavom, koji ni­su imali pravo glasa, ali su dali bezrezervnu potporu biskupu Gr­guru Ninskom. Unatoč potpori hrvatskih velikaša, Grguru Nin­skom papa je ukinuo Ninsku biskupiju, Splitsku nadbiskupiju je imenovao prvostolnom biskupijom nad svim hrvatskim bisku­pijama, zabranio je zaređivanje glagoljaških svećenika, a bogo­služja su se dopuštala na hrvatskom jeziku samo ako u neposred­noj blizini nije bilo latinskih svećenika, itd. Tada je prvi puta svećenicima zabranjena ženidba, a oni koji su oženjeni mogli su zadržati ženu, ali su s njom morali živjeti kao brat sa sestrom.

Vrlo brzo papa Ivan X. se pobojao odluke Splitske sinode jer su se Bugari ponovno spremali na rat s Hrvatima i Bizantom što je dovelo do još veće povezanosti između kralja Tomislava i Bizan­ta. Naslućivala se skora juridikcija grčke istočne crkve nad Hrvat­skom, najviše zahvaljujući razačoravajućoj odluci Splitske sinode. Papa je iskoristio svoj autoritet i zaustavio Simeona u novom ratu protiv Tomislava, čime je hrvatske velikaše htio barem djelomično pridobiti na svoju stranu. Godine 927. sazvao je novu Splitsku sinodu na kojoj su se djelomično ispravile nepravde donesene na prvoj Splitskoj sinodi. Ninska biskupija je ostala ukinuta, a Split­ska nadbiskupija, odnosno crkva svetog Dujma, imala je vodeću ulogu u Hrvatskoj. Ostavljena je ipak mogućnost starim hrvat­skim biskupijama, zadarskoj, rapskoj, krčkoj, osorskoj, stonskoj, dubrovačkoj i kotorskoj, da se mogu držati svojih starih običaja, stoje neizravno značilo da im se dozvoljava liturgija na hrvatskom jeziku uz uporabu glagoljice. Bio je to poraz Grgura Ninskog koji je premješten na mjesto biskupa u Skradin, poraz velikog borca za narodni jezik i narodno pismo, ali uvijek vjernog Svetoj Stolici.

Postavimo hipotetsko pitanje: Što bi se dogodilo da papa Ivan X. nije sazvao drugu Splitsku sinodu u kojoj je djelomično ispra­vio velike nepravde donesene na prvoj? Hrvatska bi pod vodstvom Grgura Ninskog i uz izdašnu potporu hrvatskih velikaša na čelu s kraljem Tomislavom osnovala samostalnu hrvatsku Crkvu s vlas­titim vjerskim poglavarom koja bi, gotovo sigurno, nakon defini­tivnog raskola između Rima i Carigrada 1054. godine pristupila zajednici pravoslavnih crkava. Znači li to da bi veliko hrvatsko kraljevstvo na prostoru između Drave, Dunava, Jadranskog mora i Albanije (današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srijema i sjeverne Albanije) apsolutno dominiralo na Mediteranu i Balkanskom poluotoku? Bi li se uopće razvila srpska nacija? Ta­kav hrvatski narod zasigurno ne bi prihvatio vjeru krstijana (nipo­što u tolikom broju) u Bosni i osnovao Crkvu Bosansku temeljenu na maniheizmu i arijizmu, što je i rezultiralo njihovom islamiza­cijom (zbog velike sličnosti između religije krstijana i religije islama).

Pobjedu je Grgur Ninski ipak ostvario dva stoljeća poslije svoje smrti kada je 1248. godine konačnu službenu potvrdu upo­rabe crkvenohrvatskog jezika i glagoljice u crkvenim bogoslužjima odobrio papa Inocent IV. senjskom biskupu Filipu. To je značilo da hrvatski jezik službeno postaje četvrti službeni liturgijski jezik u Crkvi, s čime se niti jedan drugi narod ne može pohvaliti. Tako je bilo do Drugog vatikanskog koncila 1962. godine kada je svim narodima dopuštena uporaba narodnog jezika u liturgiji. Jedino se do tada u Katoličkoj crkvi kod Hrvata dopuštala uporaba hrvatskog jezika i glagoljice umjesto latinskog jezika i pisma.73

73 Svetislav Stjepan Krnjak: Hrvatski zavjetni križ, Ekološki glasnik, D. Lomnica, Zagreb, 2005., str. 68 i 69

Kasnije je hrvatski biskup Grgur Ninski bio često nepravedno upotrebljavan u službi južnoslavenstva protiv hrvatske odanosti Svetom Ocu, svekolikim masonskim moćnicima i njihovim slavis­tičkim podanicima. Hrvatski kainovci, zaslijepljeni sotonskom snagom srpskog hegemonizma, povijesno su tumačili Grgura Nin­skog kao simbol borbe protiv Svete Stolice, simbol prijeko potreb­nog odvajanja hrvatske Crkve od Vatikana. Proglasili su Grgura Ninskog hrvatskim Martinom Lutherom te su mu 1929. godine na splitskom Peristilu podigli velebni spomenik. Spomenik je izradio hrvatski veliki kipar, još veći mason i Jugoslaven, Ivan Meštrović.

Uz glagoljicu vrlo rano se kod Hrvata javljaju i druga narodna pisma: hrvatska ćirilica, poznata kao „arvacko pismo”, arvatica, pol/cica i bosančica, što s hrvatskim narodnim jezikom jasno osli­kava i hrvatsku kulturnu srednjovjekovnu baštinu. Nakon hrvat­skih pisama koje su mnogo kasnije naši istočni susjedi zaprimili kao svoje naslijede, svoje pismo, u Hrvatskoj latinica nepravedno i nemilosrdno istiskuje sva izvorno hrvatska, povijesno vrijedna pisma. Zanimljivo je da hrvatskim pismom, glagoljicom i danas piše više od 12 milijuna ljudi, od Abhazije do Karabaha.

 

Izvor: Mladen Lojkić

Stric Ivan!

About Stric Ivan 2530 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.