Priča Sandre i Dejana Milića!

Agonija zvana ratni zločin Zovem se Sandra Milić, supruga sam časnika hrvatske vojske, 50% RVI u mirovini osuđenog na 9 god. za ratni zločin. Želim ispričati svoju priču tj. našu agoniju i muku koju prolazimo godinama. Moj muž je sa 18 god otišao u rat 1991 god. Bio je pripadnik Tigrova (Gavran). Ne želim reći koja je ratišta prošao to znaju oni koji su sa njim bili. Želim ispričati našu stranu incidenta koji se dogodio u Novskoj 18.11.1991 god. Moj muž je tad bio u Novskoj dok su stradavali naši gradovi i sela od strane JNA i raznih četničkih formacija koji su dolazili iz Srbije.

Naši ljudi su ginuli svaki dan, svaki sat. Događale su se takve strahote koje su ostavljale posljedice na starije i zrele ljude a pogotovo na mlade. Što se dogodilo taj dan na dan pada Vukovara? Dogodilo se ubojstvo u kući Petra Mileusnića srbina iz Novske u kojem su smrtno stradale njegova supruga, kćer od 18 god i susjeda.

Kako? Jedan od petorice tigrova se bio vratio iz Vukovara i možemo samo zamisliti što su se ti dečki tamo nagledali, kakvih strahota. I u Novskoj nije bilo sjajno. Grad je bio granatiran svakodnevno, napadani su naši položaji, ginulo se. Tad je na snazi bila mjera zamračenja i bila je zapovjed da svi civili moraju biti smješteni u javnim skloništima što postoje i dokazi. Par dana prije rađen je pretres u kući Mileusnić i nađeno je u podrumu dvadesetak muškaraca srpske nacionalnosti kod koji je nađeno i oružje za što također postoje dokazi. Potvrda policijske uprave o zapljeni oružja.

Zašto su ti ljudi bili tu? Gdje su im obitelji bile ako su to bili samo nedužni civili? Zašto nisu bili u skloništima? Taj dan kad je pao Vukovar bio je to težak dan za sve branitelje i ljude opčenito. Dečki su krenuli u grad njih četvero a mog muža je sa straže digao zapovjednik i poslao da ide sa njima da se ne dogodi neki problem. Došli su u tu kuću zašto ne znam možda su htjeli provjeriti dali su oni ljudi konačno otišli u skloništa.

Pokucali su, Mileusnić je otvorio vrata tako je glasio i njegov prvi iskaz i tražili su ga dokumente. Gorila je svijeća. On se bunio, prigovarao je i onda je rukom srušio svijeću sa stola i nastao je totalni mrak. U takvim okolnostima kako reagira jedan vojnik na kojeg se puca danima, koji nosi glavu u torbi, koji se bori za život svake sekunde, koji zna da u podrumu postoje muškarci koji su bili naoružani. Puca. Stradali su civili istina je i oni nikad nisu bježali od te činjenice, ali treba sagledati sve činjenice koje su dovele do toga. Nakon toga su uhapšeni svi zašto i kako nebi o tome.

Odvedeni su u zatvor u Sisak gdje su bili smješteni sa četnicima i bili izloženi raznim provokacijama. Nakon odlaska moje svekrve kod generala Bobetka na njegovo urgiranje prebačeni su u Zagreb u Remetinac. Tad im se sudilo za ubojstvo jer ni tada nije bilo elemenata za ratni zločin.

Suđenje je prekinuto jer ih je abolirao predsjednik Tuđman 1992 god. Oslobođeni su ali tu počinje naša muka. Mileusnić Petar koji je preživio je uz pomoć documente pokušavao godinama dobiti odštetu od države. Nije mogao dobiti jer nitko nije osuđen. U medije je izlazio u pratnji gospode iz documente i svaki put ispričao drugu verziju i pričao u javnosti toliko brutalne i odvratne laži koje je slušala i čitala cijela naša obitelj, naši prijatelji, naš sin.

Dečke niko nikad nije pozvao da kažu svoju stranu priče i da pokažu ispis sa suda. Oni to pravo nisu dobili. Kad pritisak na javnost nije uspjeo onda su oni smislili da odu u tužiteljstvo da kažu da imaju nove okolnosti i da je tu bilo mučenja i da je to ratni zločin. Za te nove okolnosti im je trebalo 20 god. Pitam se što su čekali do tad?

2010 god mog muža hapsi policija, odvode ga u zatvor u Sisak i 6 mj su bili tamo njih 4 jer je Leskovar Dubravko umro u međuvremenu. Na suđenju taj Mileusnić iznosi takve nebuloze da bi i onaj laik vidio da tu nešto smrdi na veliko. Kako možeš na sudu reći da te netko nožem pribio za pod a na ruci nemaš ožiljak niti si imao takve rane, da te pet mladih ljudi bacilo na pod, tuklo, čizmama udaralo iživljavali se a ti si poslje skočio kroz prozor sobe i otrčao do ambulante.

Čovjek od 60 god. Da je ženi radi prstena odrezan prst a sutkinja ima slike s obdukcije i vidi da žena sve prste ima. Naravno da je sutkinja i viječe odbacili sve optužbe i ustanovili da ratnog zločina nema a za ubojstvo su abolirani. Oslobođeni su i pušteni kući. Drugi dan u emisiji Hrvatska uživo Mileusnić govori da su dečki razvalili vrata, ušli i rekli stari gdje ti je penzija. To je bio njegov 10 krivi iskaz javno. 2013 god Vrhovni su sve seli u Zagreb, dvojicu tigrova oslobađa i sudi se dalje mom mužu i Belina Željku.

Osuđeni su nakon dva dana suđenja na kaznu od 9 i 10 god. I sad dolazimo do največeg apsurda ovog pravosuđa. Znaći tužiteljstvo nije dokazalo da je bilo mučenja jer su bile dvije obdukcije jedna u Kutini i jedna u Zagrebu i nije dokazano na niti jednoj, pa su oni odlučili reći da su se oni dogovorili kao grupa da odu taj dan u tu kuću i pobiju srbe u toj kući. Super. E sad pitanje svih pitanja koja grupa?

Ako je bio dogovor grupe zašto su dva pripadnika te grupe oslobođena krivnje i isplačena im je odšteta za boravak u zatvoru? Kako može biti grupa od dva čovijeka? Po kojem to zakonu? Kako je dokazano da su baš moj muž i Belina usmrtili te osobe kad balistika to nije dokazala što se vidi iz sudskih spisa? Zašto se na sudu smatralo NE BITNIM da je moj muž tada imao samo 18 god, da je taj dan pao Vukovar, da su ti dečki bili izloženi svakodnevnim napadima i da je ratna psihoza vladala u glavama svih, da su se u toj kući skrivali Srbi, muškarci njih 20 kod kojih je zaplijenjeno oružje i koji nisu stradali.

Kako je moguće da se odbace takve ozbiljne činjenice? Ubojstvo se dogodilo, istina ali postoji bitna razlika između ubojstva i ratnog zločina, gdje prestaje jedno i počinje drugo. Moj muž i Belina sad moraju platiti po 500 000 kn odštetu obitelji stradalih a ja pitam zašto? Gdje je materijalni dokaz da je moj muž usmrtio baš tu osobu? Naša muka traje godinama. Niti jedan medij nije htjeo objaviti ništa osim Večernji.hr i Dnevno.hr i zahvaljujem se novinarkama koje su napisale članke sa dokazima i istinom. Mi na niti jednu televiziju nemožemo doći da kaže moj muž svoju stranu priče. Sa Ustavnog suda čekamo 2 god da se očituju o pravovaljanosti presude i nikako. Kršena su sva ljudska i moralna prava ali tko te dečke šta pita.

Meni je žao kao i mom suprugu što se to dogodilo ali neču dopustiti da moj suprug bude žrtva politike, da mu se sudi kršeći mu sva prava, i da ga se u medijima razapinje da je počinio nešto što ne stoji niti u jednom sudskom spisu a ni obdukcijskom nalazu.

Za kraj želim od srca zahvaliti svima koji su bili i jesu uz nas, koji su nam financijski pomogli jer smo sve morali financirati sami. Od udruga institucija to je bila Zaklada za pomoć Hrvatskim braniteljima hvala. Sve drugo smo sami ili su nam pomogli naši dragi prijatelji.

Hvala još jednom svima i neka vas dragi Bog čuva a mi čemo se boriti do kraja jer se neče blatiti ime tigrova kao da su bili nekakvi divljaci, bili su pošteni i časni ljudi koji su branili svoju domovinu.

Izvor: Sandra Milić

Stric Ivan!

About Stric Ivan 2531 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.