Uskok napokon počeo loviti ratne profitere, ili se to nama samo tako čini!?

herceg_bosna201304121037400

Napokon je krenulo! Ono što smo dugo čekali, gotovo 25 godina, počelo se ostvarivati. Uskok je ovih dana javno obznano da je nakon provedenih istraga podigao optužnicu protiv Đure Gavrilovića (inače „Poduzetnika godine, 1998.“!) kojega tereti da je u jeku rata kupio više tvrtki iz sustava mesne industrije Gavrilović s dva milijuna maraka namijenjenih obrani Hrvatske čije mu je korištenje omogućio tadašnji ministar financija Jozo Martinović. E, da je to iznimno ozbiljna stvar (da nije ne bi istraga trajala četvrt stoljeća) treba saslušati, odnosno naći se na optuženičkoj klupi i Jozo Martinović. Taj čovjek je na mjestu ministra financija u tijeku najžešćeg obrambenog rata ili agresije na Republiku Hrvatsku naslijedio prvog ministra financija Marijana Hanžekovića, a bio je u vladi Franje Gregurića (od 4.kolovoza 1991.-12. kolovoza 1992.) te ono što je najvažnije čovjek od najvećeg povjerenja dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška.

Ali, s obzirom da se istraga u ovom slučaju otegnula (sve po onom: ima vremena, ratno profiterstvo ne zastarijeva!) Jozo Martinović je u međuvremenu umro, ali Uskok smatra da za to kazneno djelo postoje i drugi svjedoci. Živi bili, pa vidjeli! Nu, čvrsto vjerujemo da od sada ne će proći dan, a da nas DORH ili Uskok ne će javno obavijestiti da je završena istraga i protiv niza drugih, prije svega, hrvatskih ratnih profitera, odnosno tajkuna koji su u vrijeme Domovinskoga rata (sve po zakonu!?) dobrano opljačkali Hrvatsku, tim više što za većinu od njih ima i živih svjedoka, dokumentacije i štošta drugo. Ako je netko primjerice do početka srpske agresije prodavao karanfile ili ako je bio običan majstor za klima uređaje, a još u vrijeme rata postao jedan od najbogatijih Hrvata u ovom dijelu kugle zemaljske, ili ako je imao neku „trafiku“ za prodaju „trulog voća“, a danas ne zna ni sam koliko ima trgovina ili novaca na računu, vrlo je lako ispitati – odakle mu toliki kapital, kakvog recimo u Americi ne bi svojim radom mogao zaraditi ni za pet života? Također ćemo vjerojatno saznati (obzirom da je sa slučajem Gavrilović napokon krenuo lov na ratne profitere) tko su oni koji su se enormno obogatili na humanitarnoj pomoći, preprodajom oružja, dobivanjem kredita po jedan ili dva posto kamata, kupovanjem uspješnih tvrtki po cijeni „porcije ćevapa“, otpuštanjem velikog broja radnika itd. i tome slično. Ovoj konkretnoj akciji Uskoka poglavito se raduju hrvatski branitelji, odnosno stradalnici, od kojih se najčešće moglo čuti: Jednima metak, drugima imetak! E, vi svi koji ste se nezakonito obogatili u vrijeme dok su drugi ginuli napokon ćete doći na optuženičku klupu, tim više što svaka sredina ima svoje „Gavriloviće“, ili bolje rečeno što će vam svatko u njegovoj ulici prstom pokazati ljude koji prije rata nisu imali ništa, a danas on i cijela njegova obitelj voze najskuplje automobile, stanuju u vilama (obvezno s nadzornim kamerama), ljetuju u najskupljim odmaralištima, zimuju u najelitnijim skijalištima, a ono što je ipak od svega najvažnije – ugledni su i cijenjeni građani, koji iz svake afere izlaze još tri puta veći i jači. Bojali smo se da ni „grom“ njima ne može ništa, ali slučaj Gavrilović to demantira. A kako se u Hrvatskoj postaje medijska zvijezda najbolje nam je pokazao nedjeljni Jutarnji list (10. srpnja 2016.) kad je čak (da ti pamet stane) na naslovnoj stranici objavio poster čovjeka kojeg su proglasili „najgorim poslodavcem u zemlji“ nekakvog Bosiljka Stanića, koji u 12 tvrtki ima ukupni godišnji prihod od 650 milijuna kuna. U opširnom intervjuu (na četiri stranice!) novinar ga pita:

„Kako ste postali poduzetnik? Kada ste otvorili prvu trgovinu?“, a ova nova „medijska zvijezda“ odgovara:

– „Firma traje već 26 godina. (Znači dok su se drugi spremali za rat ili odlazili braniti Domovinu, čovjek se počeo baviti biznisom, op.a.). Prvi objekt kojeg smo otvorili (čujte sad ovo!) bio je kiosk u proljeće 1991. Ubrzo smo otvorili šest kioska pa smo ušli u mjenjačke poslove, a onda i u veleprodaju robe široke potrošnje. Krenuli su problemi s naplatom u veleprodaji pa smo se opredijelili za diskont. Počeli smo graditi svoje objekte i tako smo ušli u maloprodaju. Polako smo se razvijali i gasili veleprodaju. Ja sam rođeni Vinkovčanin, odrastao u Ivankovu, inženjer sigurnosti na radu. Završio sam za stolara, radio sam u Spačvi 10 godina kao poslovođa i šef zaštite na radu, a nakon toga sam ušao u privatni biznis“.

E, a sad slijedi ovo glavno? Kako je stekao prvi kapital, tim više što je na početku njegova iznimno uspješnog poslovanja u Vinkovcima bio rat, što su svakodnevno padale granate, što su ljudi više razmišljali kako spasiti svoju glavu, a ne otvoriti kiosk, Stanić iskreno odgovara:

– „Ja sam nemiran duh i tako sam krenuo. Ide mi matematika, imam osjećaj za prostor i vrijeme“ – te na čuđenje „je li to bilo dovoljno“ spremno je rekao: „Kada uđete u baru ne možete izaći iz nje. Kada zapadnete, onda upregnete dva para konja. Nemamo opciju biti neprofitabilni jer 1200 ljudi ovisi o plaći (jedna je od najmanjih od svih trgovačkih firmi u državi, op.a.) koju dobivaju svaki mjesec od tvrtke“. Ovaj uspješan poduzetnik nije prijavljen kao ratni profiter ni tajkun. Nu, pokazao nam je kako smo i mi umjesto metka mogli zaraditi imetak, ili kao on biti na naslovnoj stranici, samo da smo poput njega i njemu sličnih bili malo više „pametni“!

Izvor: Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Žig

About Stric Ivan 2526 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.