Ne birajmo kapetana s nepoznatih tuđih strana

 

Nije dugo još do dana birat novog kapetana

Lađi, što no brzo tone, kojoj tužna zvona zvone

Javljajući plačnim glasom – Spašavaj se zadnjim spasom.

Bit će opet ista mora oko vlasti i izbora,

Bit će trke, zbrke, frke, objesit će netko brke.

Bit će pustih obećanja, časnih riječi – i laganja…

Takmiče se sijedi, mlađi, za kormilo jednoj lađi.

 

Ne birajmo kapetana s nepoznatih tuđih strana

Čiji kompas krivo hoda, koj’ bježi od naših voda.

Nit’ birajmo komunjara u kom drijema zmija stara –

Licemjera i dvokrpu… Mi trebamo Milu Prpu,

Il’ Pavunu, Hazler’, Čića, Vidovića, Planinića,

Il’ biskupa Bogovića – pleme naših sokolića –

Ljude koji povijest pamte, koj’ ljubavlju za Dom plamte,

Misle glavom trijezno, zdravo, čine što no Bogu pravo.

Imamo ih punu vreću, a navraga i nesreću

Proberemo propast sebi; i tko onda reko ne bi

Kraj očiju da smo slijepi, jer nam pamet duh ne krijepi.

—

O moj rode, vrli rode, burkaju se jugo – vode,

Lađa naša iz Irana, ljepotica sa Jadrana

Izdisajem zadnjim stenje, nasuk’la se na kamenje.

Spasimo je ljudi mili, pređi nam je ostavili;

Još ju krasi dična slava, kruna kralja Tomislava.

Pronađimo kapetana, domoljuba – Frankopana,

Onog tko će mudro slovit k luci mira željno plovit.

Grabi vesla rode slavni, nek zaori klik pradavni:

Lađo naša, Domovino, stare slave djedovino,

Tvoje uvijek toplo krilo, ocu, sinku, sveto bilo!

 

Marija Dubravac, Brisbane

…