Ne birajmo kapetana s nepoznatih tuđih strana
Nije dugo još do dana birat novog kapetana
Lađi, što no brzo tone, kojoj tužna zvona zvone
Javljajući plačnim glasom – Spašavaj se zadnjim spasom.
Bit će opet ista mora oko vlasti i izbora,
Bit će trke, zbrke, frke, objesit će netko brke.
Bit će pustih obećanja, časnih riječi – i laganja…
Takmiče se sijedi, mlađi, za kormilo jednoj lađi.
Ne birajmo kapetana s nepoznatih tuđih strana
Čiji kompas krivo hoda, koj’ bježi od naših voda.
Nit’ birajmo komunjara u kom drijema zmija stara –
Licemjera i dvokrpu… Mi trebamo Milu Prpu,
Il’ Pavunu, Hazler’, Čića, Vidovića, Planinića,
Il’ biskupa Bogovića – pleme naših sokolića –
Ljude koji povijest pamte, koj’ ljubavlju za Dom plamte,
Misle glavom trijezno, zdravo, čine što no Bogu pravo.
Imamo ih punu vreću, a navraga i nesreću
Proberemo propast sebi; i tko onda reko ne bi
Kraj očiju da smo slijepi, jer nam pamet duh ne krijepi.
—
O moj rode, vrli rode, burkaju se jugo – vode,
Lađa naša iz Irana, ljepotica sa Jadrana
Izdisajem zadnjim stenje, nasuk’la se na kamenje.
Spasimo je ljudi mili, pređi nam je ostavili;
Još ju krasi dična slava, kruna kralja Tomislava.
Pronađimo kapetana, domoljuba – Frankopana,
Onog tko će mudro slovit k luci mira željno plovit.
Grabi vesla rode slavni, nek zaori klik pradavni:
Lađo naša, Domovino, stare slave djedovino,
Tvoje uvijek toplo krilo, ocu, sinku, sveto bilo!
Marija Dubravac, Brisbane
…
