Aktualno

Priča iz malog slavonskog sela….

image

Kako rade današnji psihijatri…pa ne znam. Ima ih svakavih. Dobrih i boljih. Ali ima i loših. No htio bih kazati, jedan primjer koji mi se mota po glavi i napravio mi je šou, i spektakl. Naime naišao sam na nešto što je toliko podlo, i reaktivno i eksplozivno kao Uran 238, i lako može puknuti. Radi se naime jednom bračnom paru kojeg sam upoznao 1991 godine. Imali su tragediju u obitelji, 1991. na početku rata. Vrlo simpatičan par. On bucko, ona pričljiva. Imali su kuću od stare cigle, no sloga između njih pored svih neprilika je bila velika, ljubav je cvala, prštao je smijeh i veselje na sve strane. Prijatelji su dolazili u kuću…imali su djece. Iz jednog su slavonskog sela. No kako je vrijeme prolazilo, i kako je vrijeme u Domovinskom ratu sve više uzimalo vremena, žrtava i učešća, tako je učešće čovjeka i bojovnika iz ove priče u ratu kao i njegove žene, koja je bila uz njega postao veliki križ koji je ovu obitelj uz obol koji su dali u Domovinskom ratu učinio još većom. Ali ne u očima velikih i nebitnih. Već u očima malog čovjeka, kao i u očima njegovih suboraca, kojih ima diljem Hrvatske.

No priča ne ide u tom smjeru. Ovo nije još jedna priča iz Domovinskog rata. Ovo je priča o tome kako monstrumi pokušavaju uništiti ljubav između čovjeka i žene. Ne pišem o sebi, ja ju nikada nisam niti osjetio niti imao. Osim djece koja su mi ostala i kredita do 2020. Što se događa? Kako su akcije i učešća u akcijama uzimala vremena i živaca tako je i sve ono što je pogađalo ovaj par i njihovu djecu postala velika priča, a mislim da je dio svake obitelji u Hrvatskoj jer je pogođena svaka od obitelji kako u Hrvatskoj tako u dijaspori. Smijeh koji je vladao kod njih, i sloga je postepeno nestajala. Svu njihovu ljubav rastakali su postupno, kako ljudi iz sela tako i zlobnici, koji su lažnim iskazima trovali ono malo sloge koje su imali. Što vrijeme dalje odmiče, tako otiče iz pješčanika zrno po zrno ljubavi, a upravo su ubrzavali oticanje, ljudi koji su koristili njegovo ime, u svaku svrhu, te spominjanje, ogovaranje i tračeve u svrhu ocrnjivanja kako njega, tako i njegove obitelji.

Da definiram: Nebitno je potpuno trebaš li spominjati nekoga u pozitivnom ili negativnom smislu, ako je u pozitivnom smislu onda to može biti kako kažu naši vjekovni neprijatelji Srbi (navlakuša), jer do kraja strofe dobra priča dok dođe do uha loše osobe te postaje najodvratnija, koja truje sve odreda. Od onoga koji priču počinje do onoga koji priču pokušava popraviti ili je proslijediti ili pronaći tko ju je prvi ispalio. Obično su to oni koji se najčešće spominju. No njih ne treba uzimati u usta, jer Vam u ustima ostaje smrad, ustajalog, prljavog, sa polupraznim bocama, prljavim vešom, bez obzira na status, čin, imovinsko stanje…sirotinje je i prije bilo, no od ovakvih mi je muka, koji pljuju po malima, kao i od laži koje su satkali oko sebe, da bi na neki način izdigli tebe, sebe, njih, njega, nju, sve druge. Pa i Božja čestica, Bozon je mala. Ni ne vidi se okom, pa ni mikroskopom. Ali smo svi svjesni nje, i što je nastalo nakon praska. Možda im je potreban sapun, kako bi se oprali, i to malo suvremeniji, jer bakin nisu nikada koristili. Zato smrde, do neba!

Muškarac sa početka ove priče, je obišao sve moguće kote Dalmacije, Like, sve slavonske ravni, doline i dok je bio tamo gdje su ga zadaci vodili, supruzi su mu se približavali ljubomorni na nju na njih, prodani, i oni zli koji su počeli ispitivati o nekakvim spoznajama, da li su ili nisu bili dijelovima poticanja raznoraznih neprijateljskih aktivnosti iz 1991 godine. No bitno je spomenuti one od ranije. Iz 1980-ih. No kada je ispitivač skužio da će se nešto prikriti, nastavio je sa aktivnostima pa i ucjenama te supruge i majke dok joj mozak nije provrištao i dok nije dobila ono u čemu je ispitivač bio najjači a imao je  diplomu za to, da i davao dijagnoze, jednako kao što se zvala  famozna akcija uhićivanja liječnika pod istim nazivom sa kojim Vlada RH, znade jako hvaliti i veseliti-“DIJAGNOZA”! Da…supruga je dobila dijagnozu…opaku! No ako čita ovo, samo ću joj kazati, da je dobila žig kao i svi mi koji smo na popisima i u računalima liječnika. Ne brinite stoga, jer niste sami, nikada.

Pod okriljem mutnih igri, kao i ucjena, ljudi pucaju posve zdravi, kao što pucaju i oni slabiji iz ove priče, a to je supruga. Njen suprug, junak ove priče je ucijenjen za nešto što se u ratu zove samoobrana. A diskreditiranje Domovinskog rata, je samo pomoglo prikrivanju niškoristi od ljudi koji su samo proslijedili ono zbog čega bi se trebali stidjeti. Jesu li stali u obranu, kada su pomislili na to? Nisu. Jer su samo pričekali da se dogodi ono što je trebalo biti odrađeno. Sa posljedicama naravno. U ovom slučaju je to ovaj ispitivač, koji je to proslijedio te se pravi dan danas pametnim, a dupe mu viri iz frižidera. Tuđeg naravno. No krajnju ulogu u svemu tome je odigrao novac, prljava prošlost, i nesnalaženje odnosno plitka pamet kao i hrpetina lijekova, koji su samo još dodatno oštećenima nanijeli zla…uz TV, koji je programiran, da uz lijekove psihotropne te masu drugih niškorisnih informacija, korisnici (čitaj pretplatnici na Tv lijekove) puknu doslovno po šavu. Stoga ostavljajte vrata psihe otvorena, pa pogledajte, tko se liječi na vama, tko se iživljava, a dolaze vam uglavnom oni koji su tu inače svakodnevno. I obavezno filtrirajte, sve. Takvi ne odlaze. Ako ih ne poznate, postavite uvjet,”neprijatelje bliže”. Otvorit će vam se oči.

Tko od komarca, ne vidi kornjaču…vara. Kao državno odvjetništvo u Vukovaru. Jer komarac, je obično svjedok na pecanju u kasnim noćnim satima kada se love kapitalci. Velike zvijeri, sa milionima, na računima, i sa krimenima koji ne mogu stati u kompoziciju jedne opere. No sa druge strane, ako gledamo realno…zujanje komarca, je najstarija glazba, najljepša glazba koja postoji, ako se znade slušati i ako se prinese uhu. Uz njih ide vatra, i ponešto za jelo. A kada se na udicu uhvati velika ribica, šteta je ne poslati joj ono zbog čega je uhvaćena. A to je mala pametna ribica, velikih očiju, koja lako plovi i razlikuje dobro od zla.

Vidjet će mo do kraja priče, tko će odustati, a tko će poželjeti biti kamen, sam u svemiru. Odustat će onaj koji se osjeća pogođenim u ovoj priči. Odustat će onaj koji ništa nije činio dobro ljudima oko sebe. Posebice njima dvojma…

 

 

%d bloggers like this: