Aktualno

Zbrinut ćemo narod a ne sebe!

14067678_10205934409673299_931500761162611960_n-300x212

Što nam se dogodilo u procesu tranzicije ?

U Hrvatskoj kao dijelu Austro-Ugarske monarhije ubrzano se razvijao promet, ponajprije željeznički, koji je omogućio ubrzani razvoj industrije te nastanak prvih značajnijih industrijskih središta (Rijeka, Zagreb, Osijek, Karlovac, Sisak).

Nakon prekida državno-pravnih odnosa sa Austro-Ugarskom, Hrvatska ulazi u novi savez Kraljevine SHS, kasnije Kraljevinu Jugoslaviju.
U novoj državi financijski se najviše ulagalo u Srbiju, ostalim narodima određivani su veći porezi.
Uspostavom NDH zamišljeno je da sva tadašnja industrija, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina budu pomoćnice seljačkom i opće narodnom gospodarstvu. Obzirom na rat, na snazi je skoro cijelo vrijeme bilo ratno gospodarstvo. Od prvotnih planova koji su zacrtani malo se ostvarilo.

Završetkom drugog svjetskog rata Hrvatska je nanovo ugurana u novu, ovaj put socijalističku Jugoslaviju.
Vlasništvo u novoj državi ubrzo nacionalizacijom (oduzimanjem privatnog vlasništva) postaje državno a nakon toga samoupravnim socijalizmom prelazi u društveno.

Hrvatska je u FNRJ i SFRJ od 1945. do 1990. imala  sporiji gospodarski razvoj nego što su omogućavali njezini potencijali, prvenstveno zbog prelijevanja hrvatskih republičkih sredstava u saveznu blagajnu, druge republike, nerazvijene te cjelokupnog neučinkovitog funkcioniranja socijalističkog sustava. Iako su u pojedinim razdobljima SFRJ tako i Hrvatske rast BDP-a bili zavidni, 70 – ih počinje organizirana pljačka dobara od strane tadašnjih čelnih ljudi ex države i republika. Gospodarstvo uvjetovano pljačkom, zastarjelom tehnologijom, zastarjelim proizvodima, gubitkom tržišta Istočne Europe (padom Berlinskog zida te otvaranjem tržišta Istočne Europe ostatku Europe), te općom dugotrajnom ekonomskom krizom uvjetovanom nedostatkom deviza i padom proizvodnje, ubrzo se počelo urušavati. Kulminiralo je početkom 90-ih kada dolazi do konačnog raspada gospodarstva i drugih odnosa SFRJ.

Iako Republika Hrvatska kroz bivše asocijacije nije imala gospodarski rast, shodno potencijalima, usporedivši je sa ostalim socijalističkim državama koje su ušle u tranziciju, gospodarstvo RH bilo je razvijenije, uzlazno, te orijentirano izvozu. Isticala se metalurgija, brodogradnja, građevinarstvo, proizvodnja hrane, poljoprivreda, naftna, drvoprerađivačka te farmaceutska industrija.
Agresijom u Domovinskom ratu veliki dio gospodarstvenih potencijala je trajno uništen, procjena je oko 31 milijardu €.
U procjenu nisu uračunate štete vezane uz turizam.

Šteta od privatizacije zasigurno je uvelike veća.
Do 1991. godine gotovo sve tvrtke u Hrvatskoj bile su u društvenom vlasništvu. Dio tvrtki prelazi u državno vlasništvo a dio je privatiziran. Privatizacija se provodi u nejasnim zakonskim okvirima, najčešće pod nedovoljnom, odnosno nikakvom kontrolom u okolnostima rata. Povlađivalo se najčešće bivšim socijalističkim direktorima i njihovim nasljednicima.
Zakoni su omogućavali legalno prisvajanje “društvene” imovine, dijelom i putem zakonskog smanjenja knjigovodstvene vrijednosti poduzeća te najčešće nisu odgovarale stvarnoj vrijednosti dobra.

Radnicima koji su kroz prošli sustav samoupravnoga socijalizma dio dohotka odvajali i sudjelovali u stvaranju dobara, u privatizaciji im je omogućen samo mizeran pristup otkupu dionica, time su na zakonit način izvalšćeni od zajedničkog vlasništva.
U najvećem dijelu novostečene imovine novi vlasnici namjerno gase proizvodnju i radna mjesta, stječu velike financijske dobiti prodajom zemljišta, djelatnosti i prirodnih bogatstava.

Po istom načinu preuzimaju se i usitnjavaju veliki poljoprivredni kombinati. Velike površine društvene zemlje prelaze u privatan posjed nekoliko pojedinaca.

Pobjedom i okončanjem Domovinskog rata veliki broj branitelja vraća se svojim domovima.
Njihova radna mjesta uništena su agresijom, najveći dio privatizacijom.

Dok su branitelji branili i oslobađali Domovinu Hrvatsku, socijalistička oligarhija dobro prikrivena u nove demokratske forme rasprodavala je dobra, bogatila se, školovala, donosila propise i zakone koje su sebi pogodovali. Obranili smo hrvatski narod, nanovo ćemo ga obraniti i zbrinuti, nismo 90-ih mislili na svoje živote, nećemo ni sada.

Za Hrvatsku uvijek !

Izvor: http://bdshr.hr/

%d bloggers like this: