Aktualno

Gorka hrvatska istina!

14169720_294136984285006_412865832_n

“Hrvatski Ustaše i komunisti”, su djelo čovjeka kojeg jako cijenim, skupa sa Z. Bušićem, možda više nego od ijedene povijesne osobe. Razlog tome što sam ih čitao, jeste, bila njegova proročka rečenica, koju je skovao, u trenucima kada je listao povijesne knjige. A što smo mi naučili? Mi mali smo naučili, veliku lekciju, a bogati i pljačkaši su si dali veliki udio, u ostvarivanju onoga što je Bruno Bušić kazao. Prihvatili su se, pljački, privatizacije, za jednu kunu, prodaje goriva četnicima, švercom sa Arkanom i drugim ratnim zločincima.

No pored svega pitam se što bi kazao Bruno Bušić, danas da pogleda, ovo što se događa u Hrvatskoj? Bio bi nesretan u svoje riječi, jer je pogodio sve u tančine. Sve u jednu sitnicu je sve pogodio.

Je li sudio po karakteru čovjeka, Hrvata?

Je li govorio po sudbini i budućnosti, ili je tek tako napisao sve? Pa mislim da se radi o nečem puno dubljem no što je smrt, i učešće u smrti, no ipak treba imati respekta, prema mrtvima prema ratnicima koji se nisu štedjeli, u borbi za Hrvatsku. Njegove riječi i danas zvone u mojoj glavi. Dalje je vidio mora se priznati, dalje od svih. No ja se sada pitam, je li Bruno Bušić vidio i lijeka, za Hrvatsku Državu. Je li vidio i lijeka i za pomirbu Hrvata Ustaša i komunista, jer ja ga doista, ne vidim. Za pomirbu ima vremena.

No treba li ispitati porijeklo imovine. Treba!

Treba li napraviti lustraciju? Treba. No kako? kada je onaj koji je zagovara, komunista. Kako kada su HDZ, i SDP gotovo jednakom mjerom zastupljeni kao komunisti u svojim strankama?

Tko je može sprovesti? A tko započeti? Mislim da je samo Isus može sprovesti. Jer niti danas, od svećenstva, nema velike koristi. Možda od velikih i nema, a od malih, tek postoje pojedinci, koji znaju kazati dvije tri riječi utjehe, i to za života svoga…

Jer nije jednako, a ni isto, da čovjek Branitelj i Domoljub pati, i nikad mira nema. Niti je sa Božje strane a niti humano se ponašati tako. Drugo treba ostaviti, jer nas je pomrlo 70.000+ a 3.000 nas je se ubilo.

Mogu li znati zašto? Zašto se ne napravi komisija, za pregled i ne razmisli, što je pravi uzrok smrtnosti, u Branitelja i Domoljuba? Čini se da sam među jedinima koji lajem na te stvari. Trebali bi i drugi, no ne čini to nitko. Svaka dobra i plemenita riječ može spasiti nekoga. Zar to nitko nije naučio u životu. Pa imamo primjere, hrvatskih književnika, i poluknjiževnika, koji pišu srcem, i upisuju u redove što primjećuju. Sve je vidljivo, a pravimo se slijepi.

Mogu li pitati: A zašto? Zašto se pravimo slijepi?

Zar je neznanje, postala izlika, za pogreške koje koštaju ljude života. Zar je nebriga došla, iz doma roditeljskoga, ili je je se pak netko školovao za takve stvari koje čini?

Odgovore potražimo svi, jer u ovoj priči, koja je započeta u Bušićevim riječima, a nastavila se preko Domovinskog rata, ima istine, i samo istine. A priča, završava u Saboru, prodajom Hrvatske, veleizdajom hrvatskih nacionalnih interesa, krađom planova obrane RH. Pa to je za poluditi! Gdje ste vi u školu išli? Gdje ste učili, blatiti svoje roditelje i prodavati ih za par kuna. Ovdje nema u ovom tekstu, laži i prijetvornosti. Zato i jeste toliko bolan, i poražavajući.

No ipak z goreg nije naglasiti, da imamo Hrvatsku, ali nemamo pravno uređenu državu, i da ne treba biti veliki, već mali i ponizan. No ipak niti velikima ne treba davati da se iživljavaju nad nama. U sud vjerujem, no ne u ovozemaljski, jer je korumpirano gotovo sve, i vlada mafija velika. Postoje i veliki lobiji, koji nas gnjave, i taru. O njima ne bih jer nisu vrijedni spomena, ne zato što su bezopasni, već da ne prljam usta.

Sve u svemu, ne treba odustajati, od Hrvatske, i ne treba se udaljavati od iskrene i čestite Hrvatske. Zar su tolike žrtve pale, poklane, ubijene, i poginule…? Ja mislim da nisu, i da negdje, na nekom planetu postoji jedan narod, koji se zove Hrvatski, i da nas nema kao na ovom 8 milijardi, naguranih i svih nacija i boje kože…Nisam rasist niti šovinist, ali dosadašnja praksa, je pokazala, da je za Hrvate, ovaj planet, definitivno, najbolji odabir ali za školovanje, i mudrost. Za nekakvu vrstu životne škole. Zar je svemir, toliko velik, i hladan, i zar toliko zvijezda, ima koje su nam nedohvatljive, pa i najsuvremenijim letjelicama? Zar je to doista, bio cilj pokazati nas, malima i nebitnima, u ogromnom svemiru, ako smo stvoreni na Božju sliku?

Mislim da ima nekakav razlog zašto smo tu. Nešto definitivno postoji.

 

 

2 Comments on Gorka hrvatska istina!

  1. USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA

    http://i0.wp.com/kamenjar.com/wp-con…size=408%2C333

    Iz otporaševe torbe
    Objavio Ante B – 15/10/20138

    Prenosim ovdje za čitatelje portala javno.cm iz DRINE br. 2-3 1962. jako zanimljiv članak generala DRINJANINA.

    U S T A Š K I M I R N A G R O B U P O G L A V N I K A

    Na Tvom je grobu, Poglavniče, održano mnogo govora, izrečene su mnoge misli. O Tebi je napisano i napisati će se mnogo knjiga. Bit će svakakvih mišljenja. Tako je to sa velikim ljudima. A onda će Poviest reći svoju o Tebi i o onima, koji o Tebi govore i pišu. I onda će Bog suditi svima skupa.

    Lako je Tebi, jer si našao svoj mir, ali težko nama, koji smo ostali. Ja Te molim povrati i meni moj mir. Za Tvog života nisam htio sageti šiju pred Tobom, ali pred Tvojim kostima to činim. Ne radi Tebe, ne radi ostalih, nego radi sebe. Potreban mi je taj mir, jer ustašku čašu treba ispiti do kraja, još treba jurišati, još treba ustašovati, (kao što je i Stjepan Mesić ustašovao kada je trebalo i u Osjeku i u Australiji, moja opaska) pa makar se i ne zvalo tim imenom.

    Lako je bilo i meni, kao i ostalima iz prvih dana. Nije bilo druge kategorije nego Poglavnik i Ustaše. I s druge strane Srbi i Jugoslavija. Ali onda je došla nesretna politika i nastaše. Mi smo u Tebi gledali Poglavnika, čvrsta, jaka, granitna, revolucionarca, borca. Ti nisi volio ni politiku, ni političare, a mi još manje. Mene su u lance vezali na Janka Pusti, jer nisam htio, kao dijete, položiti prisege Ustaškom “vodstvu”. Mi smo htijeli Ustaškog Poglavnika. Zvučilo je to ljepše u ono herojsko doba ustaške romantike. Zato se ni nismo razumijeli s Tvojim ministrima, a kako vidiš, ni danas se ne razumijemo s Tvojim nasljednicima, pomoćnicima i vjećnicima. Nama će opet biti lako tek onda, kada se još šačica preživijeli sastanu s Tobom. Ustaše trebaju Poglavnika, ili nisu Ustaše. A Poglavnika medju nama nema, i neće i ne smije biti. I Otac Domovine je bio samo jedan. Nikada više drugoga. Eto zato se i Tvoji nasljednici i pomoćnici ne razumiju i teško im je, kao i meni.

    Mi smo u svoje vrijeme smatrali ustaštvo revolucionarnom hrvatskom vojskom. Ti si bio Vodja. Ali nakon Bleiburga poneka je ustaška glava počela misliti. Nastala je pobuna duhova. Da sam bio rastrgan na komadiće kao moj mali braco, ne bih imao problema, ali sam tu, u 48 godini, snažan, poletan, sa stanovitom životnom školom i obligacijom, da služim Hrvatsku do kraja. Došao je čas, da ustvrdimo, da su Ustaše zaželjele Poglavnika, a Poglavnika nema…Ima samo politika, Ujedinjene Nacije, Zapad, Istok, i narod u dvojstrukom robstvu. Ti si nam ostavio ciljeve, naučio si nas kako se treba boriti, možeš u legendi juriti na konju pred hrvatskim vojnicima, ali hrvatski vojnici trebaju efektivno vojničko zapovjedničtvo i efektivnu hrvatsku vladu, da bi ovi uskladili našu borbu sa stanjem u svietu, kako ne bi išlo glavom kroz duvar i u drugi Bleiburg. (to je uistinu što je dr. Franjo Tudjman i prakticirao u Domovinskom ratu, proučivši ” Poruku Izmirenja” generala Drinjanina, koja je izišla u Istarskoj Drini 1964 godine, moja opaska, Otporaš.)

    Ostani, Poglavniče, u legendi, pa jurišaj skupa sa novim generacijama, i zaustevi se na Drini. Vitez Pjanić i tako misli, da Ti moraš počivati na Drini, jer se tako nitko ne bi usudio Drine prekoračiti. I moli za nas, Tvoje nesretne učenike, da nadjemo mir na Tvojem grobu, i da taj mir koristno upotrebimo za stvarnu oslobodilačku borbu za Hrvatsku. Pa da Pjanićevi unuci čuvaju mrtvu stražu s Tobom skupa na Drini.

    Znam, Poglavniče, da u svojim zadnjim časovima nisi više htio govoriti o problemima hrvatske politike, jer si osjetio, da Tvoj duh traži druge horizonte. Tvoje umorno tielo nije više moglo podnieti. Osjetio si da se ide na zadnji, veliki put. Pa kada si na isti bio pripremljen, znam, da Ti se povratio Tvoj klasični i dominirajući mir, kojim si uvjek znao impresionirati. Bio si sviestan, da sada drugi moraju nastaviti. Znao si i to, da to neće biti lako. I nije lako. Ja, eto, idem sa Tvoga groba uvjeren, da si razumio svoga “zločastog dečka” koji Te je slijedio kroz svoje djetinstvo, kroz mladenačko i muževno doba i koji od Tebe ne traži ništa osim mira. Povrati mi mir, a Ti u legendi čekaj polazak u novi boj, (što se je i obistinilo u Domovinskom ratu, moja opaska, Otporaš) da se odatle Tebi pridruže i ostali: oni sa Kaptola, sa Jankapuste, sa Lipara. A onda, i za sve vjeke vjekova, uvjek će trebati stvarati nove legije, uvjek ići na grob velikana po snagu. Ovdje, na Tvom grobu, je jedan od izvora.

    Za Dom Spremni!

    Ustaša Maks.

    Prepisao Otporaš.

    Sviđa mi se

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: