Aktualno

12.09.1991. godine u Hrvatskoj Kostajnici, položaj Djed 2!

Srbi su pričali da su postupali po ženevskoj konvenciji, a to je bio pokolj civila, ranjenika i svih onih koji su ostavljeni na milost i nemilost četnicima. Grad je pao izdajom, a nikada nitko za to nije odgovarao. Zbog toga predlažem tužbu protiv RH, koja je namjerno to zataškala, a nas koji smo ostali u gradu i na Djedu su ostavili njima za zabavu.

Drugi su ranije otišli na Manjaču, a mi i drugi, koji nisu živi su ostavljeni po punktovima u gradu. Spasila nas je pismena zapovijed srbskog generala Ninkovića, kasnije zapovjednika zrakoplovstva RS, koji je zapovijedio da se nama ne smije ništa dogoditi. Zapovjednik straže, koji se je toga držao bio je Zorić koji je ubio Lederera. Razmjena za nas je bila tajna, pa su svi materijali o tome koje je snimala HTV repoterka Nada Špehar uništeni ili dobro sakriveni, nikada nisu prikazani.

Vesna Škare Ožbolt je rekla nama, da budemo sretni i što smo se živi iz Gline vratili, jer netko iz vrha vlasti nije želio da se vratimo. Glavni izdajnik za Hrvatsku Kostajnicu bio je pom. Min. MUP-a Milan Brezak. Nitko nas nije dočekao u Zagrebu, kao pse su nas ostavljali ispred kućnih adresa. Tek tri dana nakon dolaska u Zagreb, smo bili na nekakvom pregledu liječnika u sudskoj medicini (!), a tek 10 dana, a možda i kasnije, od dolaska u Zagreb, možda i bili pozvani  na Rebru i u Zaraznu. NITKO se o nama nije brinuo. O svemu postoje zapisi.

Izvor: Zoran Kotnik

Stric Ivan!

%d bloggers like this: