Pročitajte čitavu kronologiju povijesti slavnog HOS-a!

  • Hrvatske obrambene snage (HOS) bile su među prvim organiziranim vojnim jedinicama koje su djelovale u Domovinskom ratu, a osnovane su kao vojno krilo Hrvatske stranke prava na današnji dan prije 25 godina, tj. 25. lipnja 1991. Osnivači HOS-a bili su uži članovi tadašnjeg vodstva Hrvatske stranke prava na čelu s Antom Paradžikom i Dobroslavom Paragom. Zapovjedništvo kao i Ratni stožer HOS-a bilo je smješteno u zagrebačkim prostorijama HSP-a, tj. u Starčevićevom domu u Zagrebu, a prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a bio je Ante Paradžik.
     

    Ante Paradžik ubijen je u nemilosrdnoj pucnjavi policajaca, 21. rujna 1991. godine na blokadnom punktu “Jež 2” u Sesvetama. Te je večeri Paradžik održao govor na tribini svoje stranke u Hrvatskom domu u Križevcima. Pozivao je Hrvate da pomognu kako bi se Hrvatska oslobodila jugoslavenskog jarma i uvjeravao je stotinjak građana i simpatizera da poslušaju Tuđmana ako ih pozove na sveopći ustanak.

    HOS-ovci su išli svugdje gdje je trebalo i gdje je bilo najteže. Od Vukovara do Dubrovnika, od Sajmišta do Srđa. HOS-ovci su sve do jednog bili dragovoljci. Bili su doslovno prvi u napadu, a zadnji u povlačenju. Tamo gdje drugi nisu htjeli/smjeli, tamo je išao HOS.

    Od Vukovarske satnije HOS-a sedmorica su preživjela. Ostali su pali za slobodu Hrvatske. Junački, nesebično, bez kalkuliranja. Postoji li uopće grad, selo ili zaselak, a da HOS-ovac u ratu za Hrvatsku nije u nj kročio? Spomenut ćemo samo neka mjesta, neka bojišta, gradove, kao i formacije Hrvatskih obrambenih snaga.

     

    Jedan od prvih kampova za obuku HOS-ovaca bio je na Žumberku (Žumberačko gorje) na samoj granici sa Slovenijom. Kamp je bio takav da je štagalj gdje je bilo streljivo i oružje bilo na slovenskoj, a kuhinja i smještaj na hrvatskoj strani. Treninzi i obučavanje vršilo se na obje strane granice. Kampova za obuku je bilo diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Nabrojat ćemo neka mjesta: Varaždin, Sveti Ivan Zelina, Split, Vrgorac, Ljubuški itd. Iz ovih kampova izlazili su čvrsti hrvatski dečki, bojovnici spremni život dati za Hrvatsku. Obučeni i sposobni suprotstaviti se protivniku. Ustrojavali su se u manje i veće formacije, ovisno kako je trebalo i kako je najbolje odgovaralo u datom trenutku. Od izviđačko-diverzantskog voda, do satnije i bojne. Tako su nastale slavne bojne HOS-a; Prva (Livno), druga (Domaljevac), šesta (Vinkovci), deveta (Split), trinaesta (Tomislavgrad), devetnaesta (Gospić)…

    Izviđačko-diverzantski vodovi: Kobac, Žigosani, Lovac, Crni Vukovi… Makarska, Novi Travnik, Ljubuški, Kalesija. Legendarne satnije HOS-a koje su dale ogroman doprinos u Domovinskom ratu; Mostar, Čapljina, Sinj, Vukovar, Sarajevo, Žepče, Senj, Tuzla, Rama… Gdje je god trebalo, HOS-ovci su bili spremni!

    Nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) na osvajačkom putu prema Hrvatskoj razorila mjesto Ravno u Bosni i Hercegovini, još i prije službenog početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati Bosne i Hercegovine počinju organizirati obrambene jedinice za obranu od napada velikosrpskih terorista.

    3. siječnja 1992. u Ljubuškom je utemeljen Stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za Bosnu i Hercegovinu, koje su započele pripremu hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine za obranu od sve jasnije agresije snaga koje su htjele stvoriti Veliku Srbiju.

    ZA DOM SPREMNI je jedan od najljepših pozdrava!

    Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, počinje rat u kojem su velikosrpske snage ovladale većim dijelom zemlje. No, osim HOS-a, 8. travnja 1992. osnivaju se i Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) te započinje oštra borba između snaga odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.

    Udružene hrvatsko-muslimanske snage u Hercegovini u ljeto ‘92 započinju s oslobodilačkim operacijama i u operaciji Čagalj. 7. lipnja 1992. oslobođeni su Klepci – Prebilovci – Tasovčići, tvrda četnička uporišta na lijevoj obali Neretve kod Čapljine.

    Najveće zasluge za ovu akciju ima postrojba HOS-a koja je svladala strojnička i snajperska gnijezda na koti Klepešnici i prva ušla u navedena mjesta. HOS je odigrao ključnu ulogu u osloboditeljskoj akciji Lipanjske zore u ljeto ‘92, a istom takvom akcijom oslobođena je dolina Neretve odnosno općine Mostar, Stolac, Čapljina s oko 1.800 četvornih kilometara prostora. Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore ujedno su i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

     

    HOS Bosne i Hercegovine, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevića i s potporom Dobroslava Parage, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP) namjeravao je obraniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sredinom srpnja, ratni stožer HOS-a za Bosnu i Hercegovinu prihvatio je vrhovno zapovjedništvo Armije BiH. No, nakon oslobađanja Mostara, započinju i sve češći incidenti između HVO-a i HOS-a, te HVO-a i Armije BiH. Vodstvo HVO-a ne priznaje jedinice Armije BiH na području “Herceg Bosne” dok zahtjeva od vodstva Armije BiH da dopušta djelovanje jedinica HVO-a na području pod njihovom kontrolom.

    U HOS-u su se zajedno borili Hrvati i Muslimani (kojih je bilo do 40%). Borci HOS-a su na borbenim položajima imali dobru suradnju s borcima HVO-a, ali, kako sami kažu, časnici HVO-a su pravili probleme u odnosima jedinica dviju vojski. Mnogi vojnici HVO-a, a ponekad i čitave postrojbe, prelazili su u redove HOS-a zbog HOS-ove politike zajedničke hrvatsko-bošnjačke obrane cjelovite Bosne i Hercegovine.

    U Splitu otkriven spomenik IX. bojni HOS-a “Rafael vitez Boban”

    Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i Hercegovine ali i sve omraženiji od strane vodstva “Herceg-Bosne”. Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću stizale su prijetnje smrću. Još 9. svibnja, Kraljević izdao je proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora s Radovanom Karadžićem u Grazu na kojem je navodno vršen dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio. U istom proglasu, Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a.

    Kraljević je imenovan general-bojnikom Armije BiH, a 2. kolovoza postao je član Glavnog štaba Armije BiH. Ubrzo je u Ljubuškom pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute zastave HOS-a, hrvatska narodna zastava i zastava Republike Bosne i Hercegovine.

     

    7. kolovoza 1992., snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje, najvećeg velikosrpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. Dva dana kasnije, 9. kolovoza, Kraljević je bio pozvan u Mostar na sastanak s Matom Bobanom. Stigavši u Mostar, Kraljević je prvo održao sastanak s lokalnim zapovjednicima HOS-a na kojem je najavio da snage HOS ulaze na područje Trebinja radi oslobađanja tog mjesta od četnika. Također je najavio da se pukovnija HVO-a “Stjepan Radić” iz Ljubuškog sprema prijeći u sastav HOS-a.

    Na povratku iz Mostara u naselju Glamuzine kod Kruševa, na kontrolnom punktu Varda, vozila HOS-a su zaustavljena od Vojne policije HVO-a. Čim su se vozila HOS-a zaustavila, vojnici HVO-a su na njih otvorili paljbu. Svi putnici, među njima i Kraljević, su pobijeni. Na vozila je ispaljeno 2000 metaka. Još je svakom ubijenom HOS-ovcu naknadno ispaljen metak u glavu. Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice kraj Ljubuškog 14. kolovoza 1992. Vodstvo HSP-a ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama. Njegovi ubijeni suborci su posmrtno promaknuti u činove pukovnika HOS-a.

    Gdje su bili “govnari” kad su HOS-ovci ratovali?

    Nakon ovog mučkog čina Ante Prkačin sastaje se s Matom Bobanom u Grudama 23. kolovoza i tada je s njim potpisao sporazum kojim je praktički pristao na raspuštanje HOS-a u BiH. Zbog toga, Prkačin je istog dana isključen iz HSP-a. Nakon toga, HOS u BiH se osipa, a njegovi pripadnici ili prelaze u HVO i Armiju BiH, ili napuštaju BiH i odlaze u Hrvatsku ili zapadne zemlje.

    Donosimo i točnu kronologiju povijesti HOS-a po datumima:

    22.01.1991. u Splitu oformljen vod dragovoljaca, pripadnika HSP-a.

    15.06.1991. u Zagrebu osnovana Samostalna satnija osiguranja, prva jedinica HOS-a s područja grada Zagreba.

    25.06.1991. službeno osnovan HOS od strane vodstva Hrvatske stranke prava u Zagrebu. Načelnik Ratnog Stožera postaje Ante Paradžik, dopredsjednik HSP-a.

    U 7. mjesecu 1991. Čepinska bojna HOS-a sudjeluje u obrani Osijeka.

    Sredinom 8. mjeseca 1991. HOS-ovci iz Splita prolaze specijalističku obuku u Sloveniji.

    21.09.1991. Ante Paradžik ubijen od hrvatske policije na povratku sa stranačkog skupa u Križevcima.

    27.09.1991. grupa od 58 HOS-ovaca dolazi u Vukovar.

    Početkom 10. mjeseca 1991. u Tomislavgradu se osniva prva jedinica HOS-a u Bosni i Hercegovini.

    2.11.1991. u Splitu od dragovoljačkih postrojbi HOS-a s prostora srednje Dalmacije utemeljena IX. bojna HOS-a.

    9.11.1991. vod IX. bojne HOS-a pod zapovjedništvom Ivana Perkušića Barbe sudjeluje u bitci za Srđ u obrani Dubrovnika.

    10.11.1991. na otoku Čiovu utemeljen četvrti kamp za obuku pripadnika IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”.

    13.11.1991. vodstvo HSP-a šalje 200 bojovnika HOS-a u pomoć opkoljenom Vukovaru pod zapovjedništvom bojnika Eugena Meindorfera. Postrojba je zaustavljena u Vinkovcima i poslana u Osijek gdje su držani dok Vukovar nije pao.

    17.11.1991. 7 HOS-ovaca uspijeva se probiti iz opkoljenog Vukovara.

    23.11.1991. predsjednik RH Franjo Tuđman objavljuje proglas o općoj mobilizaciji čime postrojbe HOS-a u Hrvatskoj polako počinju prelaziti u HV.

    Početkom 12. mjeseca 1991. bojnik Jozo Radanović, zapovjednik IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”, od strane vodstva HSP-a promaknut u dopukovnika HOS-a.

    18.12.1991. u Ljubuškom osnovano zapovjedništvo Ratnog Stožera HOS-a za Hercegovinu, a službeno počelo s radom 03.01.1992. Za načelnika biva imenovan pukovnik Blaž Kraljević.

    15.01.1992. IX. bojna HOS-a najvećim djelom prelazi u sastav 114. brigade HV-a.

    01.03.1992. jedinice SZUP-a i SIS-a RH provaljuju u zapovjedništvo 6. bojne HOS-a “Marijan Baotić” sa sjedištem u Vinkovcima.

    29.03.1992. pukovnik Blaž Kraljević objavljuje proglas o HOS-u Hercegovine.

    02.04. – 10.04.1992. 13. bojna HOS-a “Jure vitez Francetić” iz Tomislavgrada sudjeluje u obrani Kupresa.

    12.04.1992. pod zapovjedništvom Stanka Primorca Ćaneta započinje formiranje HOS-a u Čapljini.

    03.05.1992. jedinica HOS-a “Vitezovi” iz Viteza sudjeluje zajedno s jedinicama HVO-a u osvajanju vojnog skladišta JNA u Slimenima u općini Travnik.

    09.05.1992. pukovnik Blaž Kraljević objavljuje proglas protiv dogovora Mate Bobana i Radovana Karadžića o podjeli BiH.

    06.06. – 26.06.1992. zajedno sa s postrojbama HV-a i HVO-a, postrojbe HOS-a sudjeluju u Operaciji “Lipanjske Zore”, kojom je oslobođen Mostar i dolina Neretve.

    19.07.1992. pola bojne HVO-a “Sokol” prelazi u HOS, polažu zakletvu u Čapljini.

    25. ili 26.07.1992. pukovnik Blaž Kraljević dobiva čin general-bojnika Oružanih snaga BiH i biva imenovan članom Glavnog štaba Armije BiH.

    06.08.1992. snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje.

    09.08.1992. General – bojnik Blaž Kraljević, načelnik Glavnog Stožera HOS-a za Hercegovinu, ubijen od Kažnjeničke bojne HVO-a nedaleko Kruševa u Hercegovini.

    15.08.1992. načelnik Štaba vrhovne komande OS RBiH Sefer Halilović, naređuje postrojbama HOS-a s prostora Konjica, Jablanice i Prozora (pod zapovjedništvom bojnika Zvonka Lukića) pretpočinjavanje TG-1 Konjic.

    17.08.1992. srpski zatvorenici iz vojarne HOS-a “Dretelj” predani HVO-u.

    23.08.1992. novi načelnik Glavnog Stožera HOS-a Ante Prkačin sklapa sporazum s vodstvom HVO-a o prelasku HOS-ovaca u jedinice HVO-a.

    04.09.1992. pukovnik HVO-a Drago Poljak, zapovjednik Operativne zone jugo-istočne Hercegovine, izdaje naredbu HOS-u Mostar o prelasku u HVO Mostar.

    11.09.1992. ubijen Stojan Vujnović Srbin, zapovjednik II. bojne HOS-a “Ante Paradžik”.

    Sredinom 9. mjeseca 1992. jedinica HOS-a “Vitezovi” prelazi u HVO i dobiva naziv “Postrojba posebne namjene Vitezovi”.

    17.09.1992. Kažnjenička bojna HVO-a na prepad zarobljava zapovjednika Čapljinske bojne HOS-a Ivicu Vegu i 29 njegovih suboraca.

    18.09.1992. Sarajevska 101. bojna HOS-a “Do Drine” sudjeluje u borbama za brdo Žuč.

    9.10.1992. po Paraginoj zapovjedi ustrojen jedinstveni Glavni stožer HOS-a za BiH, sa sjedištem u Zenici. Za načelnika postavljen brigadir Mladen Holman.

    20.11.1992. pukovnik Mate Šukan postavljen za zapovjednika HOS-a u Livnu (I. bojna “Ivan vitez Brdar”)

    22.11.1992. Glavni stožer HOS-a za BiH preimenovan u Glavni stožer HOS-a. GS HOS-a podređen isključivo Vrhovnom zapovjedniku HOS-a, Paragi.

    23.11.1992. general HOS-a Ante Prkačin isključen iz Hrvatske stranke prava.

    01.03.1993. neslužbeni datum prestanka postojanja HOS-a kao organizacije.

    17.03.1993. u Kaknju, od strane pripadnika Armije BiH ubijen zapovjednik kakanjskog HOS-a Ivo Vuletić.

    25.03.1993. problemi između HOS-a i HVO-a u Livnu.

    16.04.1993. I. pohodna bojna HOS-a iz Zenice prelazi u 156. brigadu HVO-a.

    1996. raspuštene IX. bojna “Rafael vitez Boban” i 101. bojna “Do Drine”, posljednje jedinice nekadašnjeg HOS-a.

    Izvor: Frano Čirko

 

About Stric Ivan 2529 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.