Aktualno

Pročitajte čitavu kronologiju povijesti slavnog HOS-a!

  • Hrvatske obrambene snage (HOS) bile su među prvim organiziranim vojnim jedinicama koje su djelovale u Domovinskom ratu, a osnovane su kao vojno krilo Hrvatske stranke prava na današnji dan prije 25 godina, tj. 25. lipnja 1991. Osnivači HOS-a bili su uži članovi tadašnjeg vodstva Hrvatske stranke prava na čelu s Antom Paradžikom i Dobroslavom Paragom. Zapovjedništvo kao i Ratni stožer HOS-a bilo je smješteno u zagrebačkim prostorijama HSP-a, tj. u Starčevićevom domu u Zagrebu, a prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a bio je Ante Paradžik.
     

    Ante Paradžik ubijen je u nemilosrdnoj pucnjavi policajaca, 21. rujna 1991. godine na blokadnom punktu “Jež 2” u Sesvetama. Te je večeri Paradžik održao govor na tribini svoje stranke u Hrvatskom domu u Križevcima. Pozivao je Hrvate da pomognu kako bi se Hrvatska oslobodila jugoslavenskog jarma i uvjeravao je stotinjak građana i simpatizera da poslušaju Tuđmana ako ih pozove na sveopći ustanak.

    HOS-ovci su išli svugdje gdje je trebalo i gdje je bilo najteže. Od Vukovara do Dubrovnika, od Sajmišta do Srđa. HOS-ovci su sve do jednog bili dragovoljci. Bili su doslovno prvi u napadu, a zadnji u povlačenju. Tamo gdje drugi nisu htjeli/smjeli, tamo je išao HOS.

    Od Vukovarske satnije HOS-a sedmorica su preživjela. Ostali su pali za slobodu Hrvatske. Junački, nesebično, bez kalkuliranja. Postoji li uopće grad, selo ili zaselak, a da HOS-ovac u ratu za Hrvatsku nije u nj kročio? Spomenut ćemo samo neka mjesta, neka bojišta, gradove, kao i formacije Hrvatskih obrambenih snaga.

     

    Jedan od prvih kampova za obuku HOS-ovaca bio je na Žumberku (Žumberačko gorje) na samoj granici sa Slovenijom. Kamp je bio takav da je štagalj gdje je bilo streljivo i oružje bilo na slovenskoj, a kuhinja i smještaj na hrvatskoj strani. Treninzi i obučavanje vršilo se na obje strane granice. Kampova za obuku je bilo diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Nabrojat ćemo neka mjesta: Varaždin, Sveti Ivan Zelina, Split, Vrgorac, Ljubuški itd. Iz ovih kampova izlazili su čvrsti hrvatski dečki, bojovnici spremni život dati za Hrvatsku. Obučeni i sposobni suprotstaviti se protivniku. Ustrojavali su se u manje i veće formacije, ovisno kako je trebalo i kako je najbolje odgovaralo u datom trenutku. Od izviđačko-diverzantskog voda, do satnije i bojne. Tako su nastale slavne bojne HOS-a; Prva (Livno), druga (Domaljevac), šesta (Vinkovci), deveta (Split), trinaesta (Tomislavgrad), devetnaesta (Gospić)…

    Izviđačko-diverzantski vodovi: Kobac, Žigosani, Lovac, Crni Vukovi… Makarska, Novi Travnik, Ljubuški, Kalesija. Legendarne satnije HOS-a koje su dale ogroman doprinos u Domovinskom ratu; Mostar, Čapljina, Sinj, Vukovar, Sarajevo, Žepče, Senj, Tuzla, Rama… Gdje je god trebalo, HOS-ovci su bili spremni!

    Nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) na osvajačkom putu prema Hrvatskoj razorila mjesto Ravno u Bosni i Hercegovini, još i prije službenog početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati Bosne i Hercegovine počinju organizirati obrambene jedinice za obranu od napada velikosrpskih terorista.

    3. siječnja 1992. u Ljubuškom je utemeljen Stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za Bosnu i Hercegovinu, koje su započele pripremu hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine za obranu od sve jasnije agresije snaga koje su htjele stvoriti Veliku Srbiju.

    ZA DOM SPREMNI je jedan od najljepših pozdrava!

    Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, počinje rat u kojem su velikosrpske snage ovladale većim dijelom zemlje. No, osim HOS-a, 8. travnja 1992. osnivaju se i Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) te započinje oštra borba između snaga odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.

    Udružene hrvatsko-muslimanske snage u Hercegovini u ljeto ‘92 započinju s oslobodilačkim operacijama i u operaciji Čagalj. 7. lipnja 1992. oslobođeni su Klepci – Prebilovci – Tasovčići, tvrda četnička uporišta na lijevoj obali Neretve kod Čapljine.

    Najveće zasluge za ovu akciju ima postrojba HOS-a koja je svladala strojnička i snajperska gnijezda na koti Klepešnici i prva ušla u navedena mjesta. HOS je odigrao ključnu ulogu u osloboditeljskoj akciji Lipanjske zore u ljeto ‘92, a istom takvom akcijom oslobođena je dolina Neretve odnosno općine Mostar, Stolac, Čapljina s oko 1.800 četvornih kilometara prostora. Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore ujedno su i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

     

    HOS Bosne i Hercegovine, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevića i s potporom Dobroslava Parage, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP) namjeravao je obraniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sredinom srpnja, ratni stožer HOS-a za Bosnu i Hercegovinu prihvatio je vrhovno zapovjedništvo Armije BiH. No, nakon oslobađanja Mostara, započinju i sve češći incidenti između HVO-a i HOS-a, te HVO-a i Armije BiH. Vodstvo HVO-a ne priznaje jedinice Armije BiH na području “Herceg Bosne” dok zahtjeva od vodstva Armije BiH da dopušta djelovanje jedinica HVO-a na području pod njihovom kontrolom.

    U HOS-u su se zajedno borili Hrvati i Muslimani (kojih je bilo do 40%). Borci HOS-a su na borbenim položajima imali dobru suradnju s borcima HVO-a, ali, kako sami kažu, časnici HVO-a su pravili probleme u odnosima jedinica dviju vojski. Mnogi vojnici HVO-a, a ponekad i čitave postrojbe, prelazili su u redove HOS-a zbog HOS-ove politike zajedničke hrvatsko-bošnjačke obrane cjelovite Bosne i Hercegovine.

    U Splitu otkriven spomenik IX. bojni HOS-a “Rafael vitez Boban”

    Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i Hercegovine ali i sve omraženiji od strane vodstva “Herceg-Bosne”. Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću stizale su prijetnje smrću. Još 9. svibnja, Kraljević izdao je proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora s Radovanom Karadžićem u Grazu na kojem je navodno vršen dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio. U istom proglasu, Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a.

    Kraljević je imenovan general-bojnikom Armije BiH, a 2. kolovoza postao je član Glavnog štaba Armije BiH. Ubrzo je u Ljubuškom pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute zastave HOS-a, hrvatska narodna zastava i zastava Republike Bosne i Hercegovine.

     

    7. kolovoza 1992., snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje, najvećeg velikosrpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. Dva dana kasnije, 9. kolovoza, Kraljević je bio pozvan u Mostar na sastanak s Matom Bobanom. Stigavši u Mostar, Kraljević je prvo održao sastanak s lokalnim zapovjednicima HOS-a na kojem je najavio da snage HOS ulaze na područje Trebinja radi oslobađanja tog mjesta od četnika. Također je najavio da se pukovnija HVO-a “Stjepan Radić” iz Ljubuškog sprema prijeći u sastav HOS-a.

    Na povratku iz Mostara u naselju Glamuzine kod Kruševa, na kontrolnom punktu Varda, vozila HOS-a su zaustavljena od Vojne policije HVO-a. Čim su se vozila HOS-a zaustavila, vojnici HVO-a su na njih otvorili paljbu. Svi putnici, među njima i Kraljević, su pobijeni. Na vozila je ispaljeno 2000 metaka. Još je svakom ubijenom HOS-ovcu naknadno ispaljen metak u glavu. Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice kraj Ljubuškog 14. kolovoza 1992. Vodstvo HSP-a ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama. Njegovi ubijeni suborci su posmrtno promaknuti u činove pukovnika HOS-a.

    Gdje su bili “govnari” kad su HOS-ovci ratovali?

    Nakon ovog mučkog čina Ante Prkačin sastaje se s Matom Bobanom u Grudama 23. kolovoza i tada je s njim potpisao sporazum kojim je praktički pristao na raspuštanje HOS-a u BiH. Zbog toga, Prkačin je istog dana isključen iz HSP-a. Nakon toga, HOS u BiH se osipa, a njegovi pripadnici ili prelaze u HVO i Armiju BiH, ili napuštaju BiH i odlaze u Hrvatsku ili zapadne zemlje.

    Donosimo i točnu kronologiju povijesti HOS-a po datumima:

    22.01.1991. u Splitu oformljen vod dragovoljaca, pripadnika HSP-a.

    15.06.1991. u Zagrebu osnovana Samostalna satnija osiguranja, prva jedinica HOS-a s područja grada Zagreba.

    25.06.1991. službeno osnovan HOS od strane vodstva Hrvatske stranke prava u Zagrebu. Načelnik Ratnog Stožera postaje Ante Paradžik, dopredsjednik HSP-a.

    U 7. mjesecu 1991. Čepinska bojna HOS-a sudjeluje u obrani Osijeka.

    Sredinom 8. mjeseca 1991. HOS-ovci iz Splita prolaze specijalističku obuku u Sloveniji.

    21.09.1991. Ante Paradžik ubijen od hrvatske policije na povratku sa stranačkog skupa u Križevcima.

    27.09.1991. grupa od 58 HOS-ovaca dolazi u Vukovar.

    Početkom 10. mjeseca 1991. u Tomislavgradu se osniva prva jedinica HOS-a u Bosni i Hercegovini.

    2.11.1991. u Splitu od dragovoljačkih postrojbi HOS-a s prostora srednje Dalmacije utemeljena IX. bojna HOS-a.

    9.11.1991. vod IX. bojne HOS-a pod zapovjedništvom Ivana Perkušića Barbe sudjeluje u bitci za Srđ u obrani Dubrovnika.

    10.11.1991. na otoku Čiovu utemeljen četvrti kamp za obuku pripadnika IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”.

    13.11.1991. vodstvo HSP-a šalje 200 bojovnika HOS-a u pomoć opkoljenom Vukovaru pod zapovjedništvom bojnika Eugena Meindorfera. Postrojba je zaustavljena u Vinkovcima i poslana u Osijek gdje su držani dok Vukovar nije pao.

    17.11.1991. 7 HOS-ovaca uspijeva se probiti iz opkoljenog Vukovara.

    23.11.1991. predsjednik RH Franjo Tuđman objavljuje proglas o općoj mobilizaciji čime postrojbe HOS-a u Hrvatskoj polako počinju prelaziti u HV.

    Početkom 12. mjeseca 1991. bojnik Jozo Radanović, zapovjednik IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”, od strane vodstva HSP-a promaknut u dopukovnika HOS-a.

    18.12.1991. u Ljubuškom osnovano zapovjedništvo Ratnog Stožera HOS-a za Hercegovinu, a službeno počelo s radom 03.01.1992. Za načelnika biva imenovan pukovnik Blaž Kraljević.

    15.01.1992. IX. bojna HOS-a najvećim djelom prelazi u sastav 114. brigade HV-a.

    01.03.1992. jedinice SZUP-a i SIS-a RH provaljuju u zapovjedništvo 6. bojne HOS-a “Marijan Baotić” sa sjedištem u Vinkovcima.

    29.03.1992. pukovnik Blaž Kraljević objavljuje proglas o HOS-u Hercegovine.

    02.04. – 10.04.1992. 13. bojna HOS-a “Jure vitez Francetić” iz Tomislavgrada sudjeluje u obrani Kupresa.

    12.04.1992. pod zapovjedništvom Stanka Primorca Ćaneta započinje formiranje HOS-a u Čapljini.

    03.05.1992. jedinica HOS-a “Vitezovi” iz Viteza sudjeluje zajedno s jedinicama HVO-a u osvajanju vojnog skladišta JNA u Slimenima u općini Travnik.

    09.05.1992. pukovnik Blaž Kraljević objavljuje proglas protiv dogovora Mate Bobana i Radovana Karadžića o podjeli BiH.

    06.06. – 26.06.1992. zajedno sa s postrojbama HV-a i HVO-a, postrojbe HOS-a sudjeluju u Operaciji “Lipanjske Zore”, kojom je oslobođen Mostar i dolina Neretve.

    19.07.1992. pola bojne HVO-a “Sokol” prelazi u HOS, polažu zakletvu u Čapljini.

    25. ili 26.07.1992. pukovnik Blaž Kraljević dobiva čin general-bojnika Oružanih snaga BiH i biva imenovan članom Glavnog štaba Armije BiH.

    06.08.1992. snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje.

    09.08.1992. General – bojnik Blaž Kraljević, načelnik Glavnog Stožera HOS-a za Hercegovinu, ubijen od Kažnjeničke bojne HVO-a nedaleko Kruševa u Hercegovini.

    15.08.1992. načelnik Štaba vrhovne komande OS RBiH Sefer Halilović, naređuje postrojbama HOS-a s prostora Konjica, Jablanice i Prozora (pod zapovjedništvom bojnika Zvonka Lukića) pretpočinjavanje TG-1 Konjic.

    17.08.1992. srpski zatvorenici iz vojarne HOS-a “Dretelj” predani HVO-u.

    23.08.1992. novi načelnik Glavnog Stožera HOS-a Ante Prkačin sklapa sporazum s vodstvom HVO-a o prelasku HOS-ovaca u jedinice HVO-a.

    04.09.1992. pukovnik HVO-a Drago Poljak, zapovjednik Operativne zone jugo-istočne Hercegovine, izdaje naredbu HOS-u Mostar o prelasku u HVO Mostar.

    11.09.1992. ubijen Stojan Vujnović Srbin, zapovjednik II. bojne HOS-a “Ante Paradžik”.

    Sredinom 9. mjeseca 1992. jedinica HOS-a “Vitezovi” prelazi u HVO i dobiva naziv “Postrojba posebne namjene Vitezovi”.

    17.09.1992. Kažnjenička bojna HVO-a na prepad zarobljava zapovjednika Čapljinske bojne HOS-a Ivicu Vegu i 29 njegovih suboraca.

    18.09.1992. Sarajevska 101. bojna HOS-a “Do Drine” sudjeluje u borbama za brdo Žuč.

    9.10.1992. po Paraginoj zapovjedi ustrojen jedinstveni Glavni stožer HOS-a za BiH, sa sjedištem u Zenici. Za načelnika postavljen brigadir Mladen Holman.

    20.11.1992. pukovnik Mate Šukan postavljen za zapovjednika HOS-a u Livnu (I. bojna “Ivan vitez Brdar”)

    22.11.1992. Glavni stožer HOS-a za BiH preimenovan u Glavni stožer HOS-a. GS HOS-a podređen isključivo Vrhovnom zapovjedniku HOS-a, Paragi.

    23.11.1992. general HOS-a Ante Prkačin isključen iz Hrvatske stranke prava.

    01.03.1993. neslužbeni datum prestanka postojanja HOS-a kao organizacije.

    17.03.1993. u Kaknju, od strane pripadnika Armije BiH ubijen zapovjednik kakanjskog HOS-a Ivo Vuletić.

    25.03.1993. problemi između HOS-a i HVO-a u Livnu.

    16.04.1993. I. pohodna bojna HOS-a iz Zenice prelazi u 156. brigadu HVO-a.

    1996. raspuštene IX. bojna “Rafael vitez Boban” i 101. bojna “Do Drine”, posljednje jedinice nekadašnjeg HOS-a.

    Izvor: Frano Čirko

 

%d bloggers like this: