18.10. 2016 Izložba: Domagoj Jurčić Sremac u hrvatskom Domu Vukovar

unnamed

Domagoj Jurčić SREMAC, rođen je 30. Prosinca 1971; u Geelong / Australija. Sa roditeljima se, kao osmomjesečna beba vraća u Vukovar gdje je odrastao i stekao osnovnoškolsko obrazovanje tijekom kojega se po prvi put susreće sa likovnošću. U Osijeku je završio srednju veterinarsku školu, te upisao poljoprivredni fakultet, ali prije fakulteta odlazi na odsluženje redovnog vojnog roka za vrijeme kojeg dolazi do rata na području Hrvatske.

Napušta JNA i pristupa Zboru narodne garde, elitnoj 1. Brigadi „TIGROVI“. Za vrijeme Domovinskog rata prolazi sva ratišta u RH, a 2000; biva umirovljen u činu stožernog narednika. HRVI je 60%. Rat i njegova događanja nisu zatomila obiteljski gen za umjetnost u Sremcu, nego naprotiv, na poticaj g. Boška Kurteša, poznatog ogulinskog ljubitelja umjetnosti i osobnog prijatelja, 1996; odbacuje crtkanje koje ga je cijelo vrijeme rane mladosti i rata pratilo, nabavlja prve suhe pastele, papir i počinje slikati.

Ubrzo postavlja prvu samostalnu izložbu, a pozitivne kritike ga tjeraju da krene dalje. U svom radu obrađuje gradske vedute gradova koji su mu pružili dom u danima rata, a ponajviše svog Vukovara. Također su česti dunavski motivi, te neizostavne čiklje. U poslijednje vrijeme se sve češće okreće motivima Šokadije; ljudima i životinjama koje ga okružuju, te običajima uz koje je odrastao. Konstanta su i religijski motivi jer je svojim djetinjstvom i obiteljskim odgojem Sremac vezan uz rad franjevačkog samostana u Vukovaru.

U dosadašnjem radu, Sremac je učesnik više kolonija od kojih izdvaja one u Paunovcu i Ernestinovu, te je više puta samostalno ili grupno izlagao, a slike su mu našle svoj dom širom svijeta. Iz svog dosadašnjeg rada naročito izdvaja radionice sa djecom u Pastoralnom centru sv.Bono koji se nalazi u sklopu franjevačkog samostana u Vukovaru. Član je HDLU Vinkovci, te Udruge „Petar Smajić“ u Ernestinovu.

Par riječi iz pera kritičara:

U povijesti slikarstva od vremena Cezannea je napušten klasičan način predstavljanja prostora kojega je nadomjestio novi način njegove konkretne artikulacije. Posljedica toga procesa je zamjena pojma „ sistem slike „ pojmom „ sistem slikarstva „ u čemu ne postoji više obveza prema modelu realnosti već je obveza prije svega prema modelima osobne terminologije i osobne povijesti.

Terminom „ ideologija površine „ tako je predstavljen eminentan slikarski kod po kojem slikarstvo doseže svoju bit upravo zahvaljujući karakteristično površinskoj, dakle „ topološkoj „ prirodi slikanog prostora. S druge strane kada je riječ o slikanju pejzaža i veduta koje su jedina tema na ovoj izložbi, moramo se zapitati postoji li uopće autor, pa bio on i konceptualist koji se u trenucima predaha nije okrenuo viziranju krajolika .

Pejzaž je intermezzo u svakodnevnici. U okvirima tradicionalnog slikarskog medija obraćanje krajoliku znači predah između problemskih konzekvenci konceptualnog angažmana i fantastičnog kozmičkog spektra multimedijalne vizualizacije. Problem opisivanja čovjekove prirodne i stvorene sredine ovisi o podneblju i razdoblju, dakle naslijeđu. Slijedimo li pravac od Lorenzettia do lend – arta prevladat će nedoumica : što je likovni problem, preslikavanje krajolika i veduta ili primjena njihove sheme u složenijem likovnom zadatku ? Na izložbi slika Domagoja Jurčića – Sremca, riječ je o nizu intimnih sjećanja i doživljaja naših gradova i mjesta u kojima se autor kraće ili duže vrijeme zadržao.

Tako su nastale slike doživljenih veduta slikane široko i gestualno. Prostor slike organiziran je pritom manjim ili većim mrljama guste paste u suženom registru boja uz dominaciju osnovnih i njihovog spektra : crvene plave i žute . Autor je došao do načina organizacije svoje slike na dva načina. Dok su za jedan način karakteristični kompromisi sa već naslijeđenim formama, drugi je označen mukotrpnim i često kolebljivim samostalnim traganjem. Ovo nije začuđujuće jer bez specijalističke naobrazbe ovaj zaljubljenik u slikanje je u ispoljavanju svoje „ potrebe „ za likovnim izražavanjem po principu unutarnje nužnosti, bio oslonjen na samoga sebe, i savjete renomiranih kolega.

Unatoč svemu, nakon dvadeset godina upornog slikanja, kompozicije predstavljene na ovoj izložbi posjeduju jednu gotovo klasičnu ljepotu slikarske materije oplemenjene delikatnim sadržajem gustog i sočnog namaza koji u svom tkivu otvara žarište oslobođene svijetlosti što slici daje jedan sugestivan luministički karakter Ako tražimo zajednički nazivnik na izložbi , naći ćemo ga u boji pomiješanoj sa svjetlošću. Gusta i sočna u nanošenju, boja je onaj neuhvatljivi element koji stremi neomeđenosti, dislokaciji, plutanju i pokretljivosti. Drugi element je postupno otvaranje neposrednom govoru špahtle, njenoj konkretnoj moći materijalizacije slikarskoga doživljaja. Utvrđujući ovom izložbom već davno naznačen proces u svom slikarstvu u kojem je figurativni jezik prihvatio kao svoju dominantnu morfološku oznaku , Domagoj Jurčić – Sremac označio je neka svoja nova ishodišta u jednom ne toliko neobičnom koliko uzbudljivom ciklusu slika.

Izvor: Ivica Belamarić

About Stric Ivan 2528 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.