Jedna priča iz Auschwitza!

Jedna priča iz Auschwitza. Priča je to o jednom njemačkom tenkistu koji se sa svojom jedinicom borio na Zapadnom frontu kojeg su Saveznici otvorili u Normandiji s iskrcavanjem Američke vojske 6. lipnja 1944. Na plažama sjeverne Francuske uz kanal La Manche. Njegova jedinica brojala je 70 tenkova tipa ‘Panther’, koja je već sredinom lipnja 1944. dobila iz Vrhovnog zapovjedništva njemačke vojske Wehrmacht, OKW, premještaj na Istočni front zbog velike ofenzive Crvene armije na svim odsjecima fronta dugačak oko 3.000 kilometara, od Lenjingradskog fronta do Crnog mora. Na fotografiji je jedna njemačka tenkovska jedinica s tenkovima ‘Panther-A’, i tenkistima s teškom strojnicom MG-42, ‘Maschinengewehr 1942’, po ocjeni stručnjaka najbolja strojnica ikada proizvedena u povijesti od strane njemačke vojne industrije, dok je američka strojnica M-60 u stvarnosti obrađena njemačka verzija strojnice M-42, ali ne tako dobra).

Navedeni tenkist sudjelovao je sa svojom jedinicom njemačke vojske u razbijanju obruča oko grada Vilniusa gdje su on i njegovi drugovi sudjelovali u uspješnom zaustavljanju prodora Crvene armije u istočnu Prusiju na krajnjem sjeveroistoku Njemačke, područje s drevnim njemačkim trogvačkim, hanseatskim gradom Königsberg, koje je nakon 1945. bilo pod okupacijom Sovjetskom Saveza, a nakon njegovog sloma automatski bilo priključeno Ruskoj Federaciji, a glavno upravno središte preimenovano po boljševičkom revolucionaru i marksistu Mihajlu Kalinjinu u Kaliningrad, danas, dakle, ruska enklava između baltičkih republika i Poljske, u kojoj je ruski predsjednik Putin nakon slanja NATO-jedinica na granicu prema Ruskoj Federaciji i postavljanja američkog proturaketnog štita u Poljskoj i Češkoj, postavio strateške nuklearne rakete.

Nakon sudjelovanja u borbama za razbijanje obruča oko glavnoga grada Litve, Vilniusa (njemački naziv glasi Wilna), koje su trajale danju i noću, sudjelovao je i u borbama za zaustavljanje prodora Crvene armije prema Warszawi na rijeci Visli, u listopadu 1944. godine, gdje su njemačke tenkovske divizije odbile čopor tenkova Crvene armije. Od lipnja do studenog 1944. je njegova satnija izgubila u borbama 67 tenkova. Preostala tri Panthera je njegova tenkovska satnija predala slijedećoj tenkovskoj jedinici koja ih je na tom odsjeku fronta zamijenila. Gotovo šest mjeseci je njegova tenkovska satnija bila neprestano upetljana u borbe na prvoj crti, i borili su se pod najlošijim uvjetima opskrbe. Polovica njegovih ratnih drugova iz satnije je u navedenim borbama pala.

Oni koji su preživjeli, izgledali su kao da ih je krava žvakala. Vojnici su bili još samo kost i koža, lica puna bora, naoko ostarjeli za 10 godina, a koža izblijedjela. Uz to su im odore bile potpuno prljave, i pune ušiju, jer su mjes ecima nosili istu vojničku odjeću i donji veš koji u stalnim borbenim uvjetima nisu mogli mijenjati, niti su mogli dobiti svježu zamjensku odjeću. Uz sve to su vojnici bili kronično nenaspavani odnosno umorni. Stoga su preživjeli bili sretni da su nakon mjeseci neprestane borbe na život i smrt konačno mogli malo predahnuti, i odmoriti i naspavati se, otuširati se i najesti se kako treba. Ovdje počinje zapravo srž priče njemačkog tenkiste zbog koje ju je uopće ispričao, i povijesnim naraštajima ostavio u naslijeđe kao svoje osobno svjedočanstvo.
Po njih je na front došao vojni kamion s kojim su voženi u koncentracijski logor Birkenau u poljskom okupiranom gradu Auschwitz gdje se pored logora nalazila velika tvornica s pogonima najveće njemačke kemijske tvrtke IG Farben AG. (‘Industrijska zajednica Farben d.d.’) Radi se o jednom koncernu koji je bio u vlasništvu njemačke židovske obitelji Warburg, koji je Hitlerov režim nakon 1933. godine odnosno dolaska na vlast nacional-socijalista, nacionalizirao, a obitelj Warburg je iselila u Sjedinjene Američke Države. Nakon Drugog svjetskog rata je član ove obitelji izrekao pred istražnim odborom u US američkom Senatu onu poznatu rečenicu, da „će svijet morati prihvatiti globalizaciju milom, ili silom, i da će pod vlast međunarodnih bankara prve doći Sjedinjene Američke Države, htjeli to Amerikanci ili ne!“

Za vrijeme Drugog svjetskog rata je njemačka Aškenazi židovska obitelj Rockefeller imala i dalje, unatoč nacionalizacij i koncerna, 25 posto udjela u koncernu IG Farben, koji je između ostalog proizvodio i plin ‘Zyklon B’ koji se 30-tih godina izvozio kao popularni izvozni artikl u Sjedinjene Američke Države, jer je efikasno dezinficirao odjeću od ušiju. Za vrijeme rata je obitelj Rockefeller svoj udio u profitu navedenog koncerna iz Hitlerove Njemačke dobivala isplaćenu u vidu dividende preko Međunarodne banke za poravnanja, sa sjedištem u Baselu, koju je bio osnovao Hitlerov bankar i ministar financija Hjalmar Schacht radi poslovanja s liberalnim Zapadom, s obzirom da se Njemačka za vrijeme Hitlerove vlade otcijepila od kamatarskog sustava središnjih narodnih banaka, tako da je njemačka Reichsbank odnosno Hitlerova vlada sama kontrolirala njemačku valutu, njeno tiskanje, i imala monopol na njenu distribuciju, a ne više Rothschildov i Rockefellerov kamatarski sustav.

Zauzvrat je koncern u vlasništvu obitelji Rockefeller, ‘Standard Oil’, preko otoč ja Tenerifa u Atlantiku, koje se nalazilo pod Frankovom Španjolskom, isporučivao kerozin za njemački Luftwaffe, sve do 1943. godine, a podružnica Fordove tvornice u okupiranoj Francuskoj je njemačkoj vojsci isporučivala vojne kamione. Veliki business s njemačkom vojnom industrijom imao je i židovski bankar i industrijalac Prescott Bush iz Texasa, (otac i djed kasnijih američkih predsjednika) zbog čega je F.B.I. bio pokrenuo istragu protiv njega, a Američki kongres za kaznu zbog suradnje s nacistima, nacionalizirao njegovu banku u Washington D.C.

Njegov je sin George Walker Bush kao direktor podružnice C.I.A. u Dallasu sudjelovao u ubojstvu predsjednika Kennedya, čime se ujedno osvetio šefu tajne službe F.B.I. Edgaru Hooveru koji je surađivao s predsjednikom Kennedyem na razbijanju Cije, a Hoovera za vrijeme predsjednika Nixona poslao u mirovinu. Nakon rata je obitelj Rockefeller preuzela veliku upravnu zgradu koncerna IG Farben u Frankfurtu na Mai ni, koja je po dogovoru s Američkom vladom ostala pošteđena anglo-američkih zračnih napada, i u toj luksuznoj zgradi je na početku okupacije Njemačke bilo smješteno glavno okupacijsko zapovjedništvo Američke vojske, a poslije je Rockefeller preuzeo i upravnu zgradu i cijeli koncern, s tim da ga je podijelio na dva dijela, i preimenovao ih u koncern BASF, i BAYER.

Koncern Bayer je pak 2016. kupio američki GMO-koncern ‘Monsanto’ za više od 65 milijarda US$. Uglavnom, u pogonima IG Farben u Auschwitzu radilo je preko 10.000 židovskih i drugih logoraških robova. Po potrebi je najveći njemački konc-logor ‘Auschwitz’ ustupio ministru za naoružavanje, Albertu Speeru, velike kontingente robovske radne snage za izgradnju podzemnih tvornica oružja prilikom čega su logoraši masovno stradali zbog neuhranjenosti i teškog fizičkog rada. No, jedino je Albert Speer od vodstva nacionalsocijalističkog režima pošteđen sm rtne kazne na Vojnom tribunalu Saveznika u Nürnbergu, iako je izravno odgovoran za smrt desetaka tisuća židovskih i logoraša drugih nacionalnosti koji su bili zatvorenici njemačkih logora. Također je iz sabirnog logora u Jasenovcu na rad u Njemačku pod SS-upravom njemačkih logora upućeno nekoliko skupina dragovoljnih logoraša, zarobljenih u hrvatsko-njemačkoj bitci za Kozaru protiv srpskih partizana u proljeće 1942. godine.

Na putu od fronta do koncentracijskog logora ‘KZ Birkenau Auschwitz’ je njemački tenkista primijetio usput nekoliko radnih kolona logoraša u smeđim logoraškim odorama, koji su iskopavali obrambene položaje za njemačku vojsku. U logor su došli predvečer. Logor se činio poprilično prazan, a s njime je upravljala njemačka ‘Organizacija Todt’, nazvana po SS-generalu Todtu koji je bio izgradio Hitlerov obrambeni Atlantski zid, i druge velike vojno-građevinske pothvate, a pomoćnu upravu u logoru činili su sami židovski logoraši. Tri tenkovske posade smještene su unutar logora u jednu baraku za logoraše, ali ju nisu smjeli odmah zauzeti prije nego se otuširaju, i prođu posebni postupak skidanja ušiju sa sebe, i to u plinskoj komori za deušizaciju odjeće.

On i njegovi drugovi dobili su četiri logoraša kao ispomoć, da im budu na us luzi dok borave na odmoru u logoru. Oni su ih i odveli do tuširaone i do komore za deušizaciju gdje je izvršen postupak skidanja ušiju s vojničkijh odora i veša, kao i vojničkih deka. Nakon tuširanja bili su podvrgnuti oprašivanju s dezinfekcijskim puderom, dobili su svježi donji veš, i po dvije nove deke. Tek onda su smjeli stupiti u barake u kojima su se nalazili kreveti, a potom su odvedeni u kantinu na objed. „Nakon šest mjeseci konačno topli obrok, dvije tople deke, i spavanje u krevetu – to nam se činilo kao lijep san.“
Nakon dva dana svi su dobili natrag svoje odore i deke, koje su bile oslobođene od ušiju, i oprane. Osim njih su se u logoru ‘Birkenau’ nalazile još neke jedinice njemačke vojske na dopustu. Tri dana nakon toga ih je potražio jedan dočasnik Oružanih SS jedinica i zamolio ih da prilikom povratka na front ponesu njegovoj tenkovskoj jedinici određeni vojnički materijal, i to strojne puške, streljivo za strojnice, dimne signale, deke i drugo. Slijedeći dan su otišli do koncentracijskog logora ‘Auschwitz’ kako bi u vojnim skladištima nabavili navedenu opremu, a pošto nije bilo sve na ‘lageru’, morali su nekoliko dana čekati. Kao i u logoru ‘Birkenau’ kod Auschwitza, tako su se i u logoru ‘Auschwitz’ u samomem mjestu smjestili u logoraške barake. Pošto su čekali na vojni materijal, imali su vremena obići cijeli veliki logorski kompleks. Njegovo zapažanje u logoru o logoru bilo je slijedeće:

„Dobro uhranjeni logoraši u Auschwitzu razgovarali su u siječnju 1945. s Rusima ispred logoraške ambulante i bolnice, naime, njemački liječnici i njemačke bolničke sestre liječili su Židove kako bi ih poslije mogli žive strpati u plinske komore i pobit ih.“ [Ironično zapažanje njemačkog tenkiste nakon rata u njegovim sjećanjima.]

Dok su primali raznoraznu vojnu opremu u skladišnoj baraci logora, od deka do oružja i drugo, navedeni tenkista primijetio je, da ih logoraši nude s cigaretama, i to sa stranim cigaretama: „Između čekanja na isporuku robe stalno su nas logoraši nudili s cigaretama, žvakaćim gumama, keksima i nudili su nam na prodaju ručne satove. Saznali smo da logoraši dobivaju mjesečno pakete preko Međunarodnog crvenog križa, i da je povjerenstvo Međunarodnog crvenog križa nekoliko puta posjetilo logor ‘Auschwitz’. Slijedeći dan sam vidio kako logoraši na velikim tačkama guraju u logor od željezničke stanice dvije bale s kosom. U ratu frizeri u logoru nisu smjeli bacati kosu nego su je morali sakupljati kao sirovi materijal pošto je kosa korištena kao uložak filca za cipele.

U meni se polako nakupila ljutnja kako logoraši dobro žive u odnosu na nas koji smo na frontu, kako bezbrižno puše i dokoličare. Bio sam šest mjeseci i danju i noću pod najvećim pritiskom i uz najveća odricanja na prvoj crti bojišnice. Polovica mojih drugova su pali u borbi, a kriminalci i drugi logoraši su bezbrižno uživali. To mi se činilo nepravednim i nisam to mogao shvatiti. I moji drugovi su zbog viđenog bili ogorčeni. Nakon tri dana sakupili smo sav materijal, i odvezli smo ga do tenkovske jedinice na frontu. O logoru u Auschwitzu stekao sam dojam da se radilo o velikom skladištu u pozadini fronta za potrebe vojske, ali bilo je tamo i cijeli niz baraka u kojima se proizvodila i popravljala raznorazna oprema. Razgovarali smo s dosta logoraša, ali niti jedan od njih nam nije pričao o ubijanju ljudi u plinskim komorama, niti o spaljivanju njihovih tijela u krematorijima. Napustili smo Auschwitz uz utisak, da je logorašima znatno bolje nego nama, vojnicima na frontu.“

Izvor: Dobri Duh Hrvatske

 

About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.