Aktualno

Ratni zločin, koji nije osuđen, i borba za osudu počinitelja.

1838-vatra-pozar-shutterstock_9efb_1000x1000

I danas nakon 25 godina, kada gledamo Klemmovo ulizivanje četnicima, i odlazak u Srbiju, osjeća se mučnina i opaki dojam poltronstva, sa zadahom truleži. Njegov odlazak u Srbiju je najgori mogući oblik izdaje i to nama pred očima.

Dok pokojnici nemaju mira (u to sam siguran), postavlja se pitanje, gdje i kako trebamo udariti da bi nešto postalo bolje? Čini mi se da postoji jedna karika, koja je vidljiva. Ime joj je “slijepi, nijemi, gluhi, opaki lažljivci”! Vrijeme opasnog življenja je počelo. Prijetnje vrha hrvatskoga da ni duh niti duša ne će biti pošteđeni, u ovom krvavom sukobu, govori samo jedno, kako je vrijeme uzeti stvar u svoje ruke.

Pročitajte priču Heroja Vukovara mađara o pokolju na Drvenoj pijaci, i klanju i spaljivanju ljudi u Rajšićevoj pekari:

Genocid je upakiran u strogu definiciju koja se ne bavi detaljima, iako su detalji, ma koliko mučni bili, ključni u opisivanju patnje koje su, na žalost, mnogi Hrvati prošli. Priča o Voćinu u kojem su Beli Orlovi 48 civila ubijali batom za meso, sjekirama, motornom pilom i dobacivali se odrezanim glavama, nekim je čudom došla do javnosti. Čudom, kažemo, jer se najbrutalniji zločini od hrvatske javnosti skrivaju već dvadeset godina. Razloge skrivanja jezivih detalja otkriva nam vukovarska legenda, branitelj Josip Horvat Mađar:

Nisam jednom pokušao ukazati na užase koji su se dogodili u vrijeme Domovinskog rata. Ali, govoriti istinu o onome što su nam Srbi uistinu činili je opasno, i to po život. Ja, pak, nemam što izgubiti. Sa normalnim životom raskrstio sam još tijekom ratovanja i gaženja po leševima žena, djece i staraca po vukovarskim ulicama. 

Uostalom pogledajmo video iz Srebrenice, i kako i što su radili popovi i SPC. Jednako tako su činili i u Vukovaru, Škabrnji, i drugim mjestima. Sotonski okot, sotonske naravi. Bradate spodobe smrdljive, polupijane, krvavih očiju:

Zato ću odmah reći da je svako moje svjedočenje bilo spriječeno jer se oduvijek nastojala umanjiti šteta koju su nam nanijeli četnici. Da kažemo istinu, sprječava nas UDBA – kazao je bez uvijanja Mađar i s jednakom lakoćom nadodao da mu je, prilikom njegovog pokušaja da ukaže na zločin u vukovarskoj pekari, došla krim policija i prekopala stan tretirajući ga kao kriminalca. Žestok je dojam da se duše bore i gore negdje, i da duh nije pokoran jer je napadan i svog oružja. Pogledajmo još jednom, što Srbi rade i čine, jer video izaziva gnušanje na čitav hrvatski parlament i političare:

Nisam jedini koji želi javnosti otkriti neke istine koje se taje. Takve se zatvara u ludnice, zatvore ili jednostavno – ubije. Moj pokojni suborac, veliki čovjek i branitelj Marinko Bosanac nije poginuo u prometnoj nesreći niti prirodnom smrću. Ubijen je, mi to znamo, i to zbog istine na koju je ukazivao. I mene su u Zagrebu pokušali ubiti – tvrdi heroj Vukovara, Josip Horvat Mađar.

Djelomični izvor: dnevno.hr

 

Stric Ivan!

1 Comment on Ratni zločin, koji nije osuđen, i borba za osudu počinitelja.

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: