Srbski logori u Srbiji!

c5a1aka (1)

U beogradskim konclogorima “Sajmište” i “Banjica” ubijeno je mnogo ljudi, više nego u Jasenovcu, a o tim logorima se uopće ne govori. A radi se o logorima u glavnom gradu jedne države. Pri tome je logor “Sajmište” bio judenlager, dakle logor isključivo za Židove. Taj logor danas u Beogradu nije ni obilježen! I to izgleda nikome ne smeta. A iz njega, kao ni iz “Banjice” niti jedan Židov nije izišao živ! Logoraši su ubijani čak i po ulicama grada Beograda.

Evo kako to opisuje Philip Cohen: “Mjesec dana kasnije, u Sajmištu je izvršeno konačno rješenje, dolaskom mobilnih plinskih komora iz Njemačke. Između ožujka i svibnja 1942., svako jutro, osim nedjeljom i praznicima, vozilo bi bilo natovareno židovskim ženama i djecom, i starim osobama kojima bi se zatim kazalo da se preseljavaju. U jednom činu, naizgled ljubaznom, djeci su čak davane bombone. Sa ispuhom cijevi koja je usmjeravala ispušne plinove u hermetički zatvoren prostor vozila sa žrtvama, vozilo bi nastavljalo svoj put kroz Beograd, završavajući na groblju na Avali, sedam milja jugoistočno od grada. Po dolasku, svi bi bili mrtvi.

Iako žrtve unutar Sajmišta nisu imale pojma o svojoj sudbini izvan logora, plinsko vozilo je jedva mogla biti tajna, bilo za srpsku policiju ili građane Beograda, pošto su lupanja po vratima vozila ili prigušeni krici žrtava dolazili iz neobičnih vozila.” Takvo konačno rješenje dovelo je do toga da je Beograd postao prvi veći grad u porobljenoj Europi “očišćen od Židova – judenfrei”. A to “konačno rješenje” zazivali su sami Srbi i antimasonskom izložbom, i Apelom srpskom narodu – apelom za kolaboraciju njihovih najviđenijih ljudi, i zabranom prelaska Židova na pravoslavlje od SPC, i antižidovskim markama, i u novinama i u knjigama. Kako je to izgledalo pokazuje knjiga dr. Lazara Prokića “Jevreji u Srbiji”: “Danas je dokazano da su sva dela sabotaže u našoj zemlji finansirali Jevreji. Isto tako kod pohvatanih komunističkih bandi nađeno je mnogo Jevreja.

Kod pohapšenih zbog šverca – opet Židovi!… Kod pohapšenih zbog širenja alarmantnih vesti – opet Židovi!… Znači Jevreji, Jevreji i Jevreji! Zato stvarajmo izrazito antijevrejsko raspoloženje, ukazujmo prstom na Jevreje i pratimo strogo njihov rad. Učinimo sve da za prvo vreme svi oni sa svojim potrebicama budu zbijeni na prinudnom radu negde – potpuno izdvojeni od nas, daleko čak i od naših očiju! Dok se ne nađe način da uopšte nestanu sa našeg tla!” Ako tome dodamo da su grobišta bila na raznim mjestima na području grada, pa jedan svjedok kaže: “Kako nam je bilo naređeno da brojimo leševe koji su spaljivani, to mi je poznato da je u Jajnicima spaljeno 68.000, a da je nespaljeno ostalo još 1.400 leševa, i to u jednoj raci 1.200 i u dvema po 100 leševa”. Tako je Beograd zapravo jedini glavni grad jedne države za koji slobodno možemo reći da je bio grad konc-logor! Kako je to uopće bilo moguće?

Pa Nedićeva vlada i Srpska Pravoslavna crkva vjerovale su u Hitlerov novi svjetski poredak pa su činile sve da bi stvorili Veliku Srbiju u okviru tog poretka. S druge strane, već tijekom rata, a pogotovo poslije njega, stvaran je Jasenovački mit, kao osnova u dokazivanju tzv. genocidnosti hrvatskog naroda, kako bi mogli sakriti svoje djelovanje tijekom Drugog svjetskog rata. Da bi se mogao stvoriti Jasenovački mit kroz uvećavanje broja žrtava ovog logora za deset i više puta, moralo se ići i s uvećanjem ukupnih žrtava tijekom Drugog svjetskog rata.

To je komunističkoj vlasti odgovaralo i stoga što je tako uvećavala svoj doprinos u pobjedi, kao i za dobivanje veće reparacije. Zato se pojavljuje famozna brojka od 1,700.000 žrtava rata, koju je Tito izgovorio još 1945. u Ljubljani, a Kardelj u Parizu 1947. Ali poslije popisa iz 1948. stručnjaci su mogli izračunati kolike su moguće žrtve. Ivo Lah je 1952. pokazao koliko je bio glup pokušaj direktora Saveznog ureda dr. Vogelnika da opravda ovako napuhanu brojku od 1,700.000 žrtava, a dvije godine kasnije u Američkom birou za popis stanovništva P. Mayers i A. Campbel došli su do brojke od 1,067.000. Zato je Jugoslavija do 1963. godine revidirala svoj zahtjev Njemačkoj na 950.000 – podatak koji se u našoj literaturi spominje samo u prijevodu Cohenove knjige. Nadam se da će taj dokument biti dostupan Hrvatskoj, ako već nije. Međutim, Nijemci nisu prihvatili ni taj podatak pa je izvršen popis žrtava 1964. godine koji je dao brojku od 597.323 žrtve, a u Jasenovcu – 49.874!

Međutim prava istina je da je u Jasenovcu bilo 403 žrtve, i to koje su umrle od bolesti. Zapanjujuće je da se i danas smatra, kako je tamo bio ogroman broj žrtava, i to iz srbočetničkih redova, no kada se spomenu ova dva logora i ubojstva Židova, u Srbiji, tada usta ostaju otvorena, i zijeva se na sve strane. Nisam antisemit, no istina se svakodnevno prešućuje, a sve ide na teret Hrvata, kao i hrvatskih žrtava.

Primjetimo da je razlika između revidiranog broja žrtava – dakle, broja 950.000 – i broja koji je dobiven popisom jednak ukupnom broju žrtava koji je imala Velika Britanija u Drugome svjetskom ratu! Primjetimo također da je popis bio 1948. pa u proračunima moraju ući i žrtve od kraja rata do tada – dakle žrtve križnog puta. Podatci su skriveni od javnosti i tako je omogućen nastavak stvaranja srpskog mita o Jasenovcu. Taj mit je i bio osnovna karika u pripremanju Srba za genocid u Domovinskom ratu, ratu u BiH i sada na Kosovu. Svi oni koji su ga stvarali ili omogućili njegovo stvaranje imaju izravnu odgovornost za taj genocid! Dakle, i dr. Milan Bulajić i oni koji omogućavaju njegov rad! A stvaranje i takav zločinački učinak srpskog mita o Jasenovcu ne bi bio moguć da nije podržavan i omogućavan u svijetu. To je već vidljivo iz činjenice da su u Američkom birou za popis stanovništva znali da je moguć broj žrtava negdje oko milijun, a vjerojatno su znali i ono što je Jugoslavija dostavila Njemačkoj, pa ipak je i dalje u publikacijama i političkim istupima u silama pobjednicama Drugog svjetskog rata figurirala brojka od 1,700.000.

Prvi koji je osjetio čemu vodi Jasenovački mit bio je dr. Tuđman još šezdesetih godina, a dvadesetak godina kasnije, svojim istraživanjima, jedan Srbin, Bogoljub Kočović, i jedan Hrvat, Vladimira Žerjavića, pokušali su spriječiti zlokoban učinak Srpskog mita o Jasenovcu. Srpski demograf izračunao je 1,014.000 a hrvatski 1,027.000 žrtava. Međutim, to nije moglo spriječiti genocid koji se pripremao iz jednostavnog razloga što su svjetski moćnici znali i znaju istinu, ali su pomagali stvaranju Jasenovačkog mita kao važne karike u očuvanju svog čeda – Jugoslavije. Srpsku brojku od 700.000 žrtava Jasenovca, dakle brojku koja je za 100.000 veća od ukupnog broja žrtava na području cijele Jugoslavije po popisu iz 1964. spominju i dan danas. Pravi broj je 403.

Sjetimo se jednog od takvih, na primjer, Carla Bildta. “Nepristrasan” predstavnik UN na ovim prostorima i dan danas izravno sudjeluje u održanju srpskog mita o Jasenovcu, dakle sudjeluju u zločinu… Takvi su znali jednog svetog čovjeka i mučenika, kardinala Stepinca – proglasiti ratnim zločincem. Čovjeka kojeg su zbog antirasnih propovjedi Nijemci nazivali prijateljem Židova. Čovjeka koji je tijekom Drugog svjetskog rata spasio veliki broj Židova i Srba. I to u vrijeme dok se u SPC dokazivalo kako je sv. Sava preteča Hitlera! I ne samo to. Na primjer, u ovoj knjizi prvi put se objavljuje jedan dokument u kome 141 žitelj jednog hrvatskog sela moli da se jedan Židov, njihov sumještanin, pusti iz logora. Molbu je vidio i preporuča načelnik općine.

A takvih molbi s mnogo potpisa za spašavanje Židova i Srba ima mnogo. I to jedino u Hrvatskoj! Jedino u Hrvatskoj u cijeloj porobljenoj Europi! Nije ih se smjelo objaviti jer bi otežali stvaranje srpskog mita o Jasenovcu. Jer bi bile besmislene tvrdnje o genocidnosti hrvatskog naroda! Jer bi otežali zadržavanje Hrvatske u Jugoslaviji, pa i genocidom ako treba! U Hrvatskoj je uvriježeno mišljenje da svojim najnovijim postupcima svjetske sile žele skriti svoju odgovornost za genocid koji su Srbi napravili u Domovinskom ratu, jer već sama činjenica da su mogli spriječiti genocid, a nisu, optužuje ih.

Optužuje ih posredno čak i sud u Haagu, jer tamo se vodi proces jednom Hrvatu za navodno gledanje jednog silovanja koje je mogao spriječiti. I dok sud u Haagu ima problema u dokazivanju je li taj Hrvat doista gledao silovanje ili nije, za predsjednike velikih sila i njihove vlade to je unaprijed dokazano. Oni nisu gledali samo jedno silovanje već su dopustili mnogo, mnogo njih. Dapače, oni su gledali ubijanje cijelih gradova i sela, a mogli su to spriječiti. Oni su gledali etničko čišćenje, a mogli su ga spriječiti. Oni su gledali genocid, a mogli su ga spriječiti. Zar je jedno silovanje gore od genocida? Sigurno nije. Sudi li, dakle, sud u Haagu tom Hrvatu ili predsjednicima i vladama najmoćnijih država svijeta? Da, mogli su spriječiti, a nisu. Ali to njih nimalo ne brine. Ne brinu ih prognani Hrvati. Ni danas, a još manje kada je uloga UNPROFOR-a bila da osigura što bezbolniji odlazak tih istih Hrvata iz dijelova Hrvatske koji su bili pod njihovim nadzorom. Dijelova Hrvatske koje su namijenili Srbima. To dokazuje činjenica da kažnjavaju Hrvatsku zbog “Oluje”.

Kažnjavaju nekoga zbog oslobađanja svojih okupiranih teritorija, a brinu o onima koji su sudjelovali u genocidu!? Otud zakon o povratku Srba. A mnogi od tih Srba su i sudjelovali u genocidu nad svojim susjedima, a ne samo gledali ga. Otud i suluda želja tih svjetskih moćnika da pišu udžbenike iz povijesti Hrvatima. Otud i tvrdnja da Hrvatska pravi predstavu od pokopa u Vukovaru, od pokopa žrtava iz najveće masovne grobnice u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Najmlađoj žrtvi bilo je dva tjedna. Najstarijoj 104 godine. Tvrdnja bešćutnika!

Otud baš u vrijeme dok se vrše pokopi naših ljudi u Vukovaru oni pokreću proces Dinku Šakiću. Žele li nam pokazati kako su važniji zločini učinjeni prije nego što sam se ja rodio, nego zločini učinjeni danas, jer su zločini učinjeni nad Hrvatima? Otud i Zakon o oprostu! Oprost onima koji se ne kaju za svoje zločine i oprost ne traže! Radi li se onda uopće o oprostu? Kada su Nijemci izvršili genocid u Drugom svjetskom ratu bili su kažnjeni pedesetak narednih godina. Dakako i još uvijek, jer nemaju onu poziciju u Vijeću sigurnosti koju trebaju imati! A upravo oni su, nedavno, u sporazumu s Česima pristali na nemogućnost povratka Sudetskih Nijemaca na svoja ognjišta. Jer Česi se još uvijek sjećaju njihove uloge u Drugome svjetskom ratu. Poslije toliko godina! Međutim, Hrvati se ne smiju sjećati genocida učinjenog nad njima ni poslije dvije, tri godine. Jesu li njima Hrvati manje ljudi od Engleza, Rusa, Židova, Čeha? Radi li se o nekoj novoj vrsti rasnih zakona?

Ne! Jednostavno se radi o dokazu da su svjetski moćnici itekako suodgovorni za genocid izvršen na ovim prostorima u Domovinskom ratu. Njihova odgovornost se ne sastoji samo u tome što su gledali genocid koji su mogli spriječiti, a nisu. Oni su odgovorni što su štiteći Jugoslaviju izravno sudjelovali i omogućili taj genocid. A to kao moćnici žele i mogu sakriti. Zato predsjednik Tuđman stalno govori da živimo u tom i takvom svijetu. Da u tom i takvom svijetu moraju se činiti kompromisi. Čine ih svi.

Na primjer, Centar Simona Wiesenthala sigurno zna za stradanja Židova u Srbiji. Oni sigurno znaju da danas u Beogradu nema nikakve oznake o judenlageru “Sajmište”. Taj beogradski logor isključivo za Židove iz koga niti jedan Židov nije izišao živ ne spominje se ni u Jeruzalemu, u Memorijalnom muzeju holokausta. Dapače, sam Simon Wiesenthal surađuje s dr. Milanom Bulajićem. A podsjetimo se: Bulajić je direktorom Muzeja žrtava genocida u Beogradu.

Dakle Wiesenthal surađuje s čovjekom koji je na čelu ustanove koja bi morala osigurati obilježavanje beogradskog judenlagera. A nije! A Wiesenthal sigurno zna sve o beogradskim konc-logorima, o ponašanju srpskih intelektualaca, Srpske pravoslavne crkve u tom ratu. On zna da je Beograd postao judenfrei još 1942., a Himmler je morao dolaziti u Hrvatsku godinu dana kasnije – nezadovoljan “rješavanjem židovskog pitanja u NDH”! On zna i o porastu antisemitizma u Srbiji danas, jer o tome piše poznati Židov Filip David u svojoj knjizi “Jesmo li čudovišta”. Pa ipak oni sve to ipak “ne znaju”.

Ali rade u skladu s interesima onih koji ne žele da se sve to zna. Evo, u “Vjesniku” sam pročitao izjavu ministra Granića “Zuroffov prijedlog o izraelsko-hrvatskom obrazovnom povjerenstvu neprihvatljiv”. Međutim, čini mi se da je dobrodošla ta ideja o izraelsko-hrvatskim komisijama za pregled udžbenika iz povijesti, ideja koja je došla od Wisenthalova centra. Ali ne samo za udžbenike u Hrvatskoj. Nego i u Izraelu i drugdje gdje oni imaju utjecaja! Jer, ako je tko oštećen u povjesnim udžbenicima – to su samo Hrvati! Pokopi u Vukovaru, proglašenje Stepinca blaženikom, strašan su udar na one među tim svjetskim moćnicima koji imaju savjesti. No, koliko uopće ima takvih?

About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.