Fabijan Šovagović-Faba!

big1_seljacka-buna-sl2-preview

Fabijan Šovagović rođen je 4. siječnja 1932. u Ladimirevcima, slavonskom selu nedaleko Valpova, kao najmlađi od četvero djece u obitelji Josipa i Tonke. Oba roditelja umrla su rano, pa je Fabijana, brata mu i sestre zbrinula obitelj strica Šime. Događaje ratnog djetinjstva Šovagović je kasnije opisao u drami “Sokol ga  nije volio”.  Srednju školu građevinskog smjera završio je u Osijeku. Nekoliko mjeseci je i radio kao građevinski tehničar, mada mu je teatar već tada ušao pod kožu. Režirao je i glumio u amaterskim predstavama u Ladimirevcima (David Štrbac u Kovačićevu “Jazavcu pred sudom”), a potom u omladinskom KUD-u “Milica Križan” u Osijeku. Ujesen 1953. upisuje studij glume na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu. Godina 1957. je godina diplomiranja i angažmana u Zagrebačkom dramskom kazalištu (ZDK), koje će kasnije ponijeti prezime svog osnivača Branka Gavelle.

Prvu “službenu” ulogu ostvario je za vrijeme studija u Krležinoj “Golgoti”, kao Radnik desne grupe. Do 1965. na daskama ZDK-a odigrao je dvadesetak uloga (Susjed u Božićevoj “Ljuljački na tužnoj vrbi”, Lord u Shakespearevom “Macbethu”, Arlekin u Kaštelanovom “Pijesku i pjeni”, Dživulin u “Dundu Maroju” Marina Držića, Kapetan u Strindbergovom “Mrtvačkom plesu” i dr.).

Krajem 1966. postaje članom Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, nakon što je neko vrijeme imao status slobodnog umjetnika. Do 1972. na daskama najveće kazališne kuće glumio je u dvanaest predstava (Estragon “U očekivanju Godota” Samuela Becketta, Aleksa u Nušićevom “Sumnjivom licu”, Demosten u Kušanovom “Spomeniku Demostenu”, Lenbach  “U agoniji”  Miroslava Krleže, Gašpar Alapić u “Generalu i njegovom lakrdijašu” Marijana Matkovića i dr.), a osim samih predstava Šovo je i recitirao – Ujevića, A.B. Šimića i Krležu. Često je nastupao i na Dubrovačkim ljetnim igrama (Cezar i Klaudije u Shakespearovima “Juliju Cezaru” i “Hamletu”, Don Lope u Calderonovom “Zalamejskom sucu” itd.).

Šezdesete godine su i godine Fabijanovih privatnih radosti. Godine 1962. oženio se Majom Blaškov, djelatnicom u izdavačkoj kući “Mladost”, koja mu je podarila dvoje djece, buduće glumce, Anju (1963.) i Filipa (1966.). Fabijanov kum na vjenčanju bio je kolega Krešimir “Baćo” Zidarić. Obitelj Šovagović živjela je u centru Zagreba, na adresi Mesnička 14.
Ponovo u svojstvu slobodnog umjetnika Šovo se pridružuje putujućem “Teatru u gostima”, pod vodstvom Relje Bašića. U četiri sezone odigrao je oko 700 predstava u djelima Kundere, Nasha, Mrozeka i Kušana. Godine 1979. godine ponovo postaje članom Dramskog kazališta Gavella i piše dramu “Sokol ga nije volio”, koja će premijeru doživjeti u sezoni 1981./82. u režiji Božidara Violića. Osim u navedenim kazalištima, Šovagović je nastupao i na daskama Zagrebačkog kazališta mladih, Teatra ITD, Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, s Histrionima…(vidi pod kazališne uloge).

Pred filmskim kamerama počeo je glumiti u “Svoga tela gospodar” Fedora Hanžekovića 1957. godine. U karijeri je glumio u sedamdesetak filmova. Najviše filmskih ostvarenja snimio je s Vatroslavom Mimicom, Antunom Vrdoljakom, Krstom Papićem i Zoranom Tadićem. Iz  bogatog opusa izdvajaju se uloge: švercera satova u “H8” (N. Tanhofer,1958.), Jože Svetog u “Brezi” (A. Babaja, 1967.), nesretnog mladoženje u “Lisicama” (K. Papić, 1970), razočaranog intelektualca alkoholičara u “Novinaru” (F. Hadžić, 1979.), profesora u provinciji u “Predstavi Hamleta u Mrduši Donjoj” (K. Papić, 1974.); pamti se i Šovo kao Matija Gubec u “Seljačkoj buni” (V. Mimica, 1979.),  zatim u ulozi pedantnog statističara u “Ritmu zločina” (Z. Tadić, 1981.), te kao čovjek iz naroda protiv buržoazije u “Ambasadoru” (F. Hadžić, 1984.). U westernu “Protuva” (Z. Čalić, 1973.) uz Fabijana se pojavljuje poznati američki glumac Kirk Douglas. U filmu “San o ruži” (Z. Tadić) uz velikog oca zaigrala je i kćerka Anja. Zajedno su glumili još 1980. u Histrionima, u Shakespearovoj “Oluji”, i to upravo oca i kćerku, Prospera i Mirandu.

Nezaboravne su i Šovagovićeve uloge u televizijskim serijama. U Štivičićevo-Hetrichovoj “Kuda idu divlje svinje” glumio je Milu Vrbicu, žandara sklonog čašici. U antologiju je otišao i dida Kikaš iz Raosovih “Prosjaka i sinova” (režirao Antun Vrdoljak), zabranjene serije u doba “hrvatskog proljeća”.“U registraturi” je glumio oca Ivice Kičmanovića u vječnoj svađi sa susjedom. Osim spomenutih, vrijedi izdvojiti serije Sam čovjek, Punom parom, Velo misto, Jelenko itd.

Posebno mjesto u biografiji pripada filmskom uprizorenju Šovagovićevog “Sokola” koje se događalo 1987. i 1988. na lokacijama rodnog kraja, u selu Selci kod Bizovca. Posebnost “Sokola” na filmskom platnu je prvo javno spominjanje događaja iz 1945. godine, tj. križnog puta Hrvata na Bleiburgu. U režiji Branka Šmita uz Fabijana je tada na filmu debitirao sin Filip, a kao statisti  se u velikom broju pojavljuju Šovin brat, rođaci i prijatelji “pokraj Karašice”, iz Ladimirevaca. Film je u kinima vidjelo više od trideset tisuća gledatelja, što je za hrvatsku kinematografiju odličan prosjek.

U proljeće 1990. Fabijan je u vikendici na bračkom Supetru doživio prvi moždani udar. Iako je od tada opaka bolest postala sastavnim dijelom njegovog života,1991. je odglumio sporedne uloge u “Čarugi” Rajka Grlića i “Đuki Begoviću” Branka Schmidta. Godine 1994., glumi svoju posljednju veću filmsku ulogu u Schmidtovom “Vukovar se vraća kući”. Oproštaj s kazalištem doživio je na daskama matične “Gavelle” 1995. kao Gulisavi Hrvat u Držićevom “Dundo Maroju”. Teško bolestan pojavljuje se 1999. u filmu “Zamrznuti kadar” Branka Ištvančića.

Desetljeće bolesti proveo je na relaciji Mesnička 14 – Vinogradska, od stana do Bolnice Sestara milosrdnica – i natrag. Povremeno je odlazio na oporavak u Krapinske toplice, ili u svoju kuću u Donjem Podotočju kod Novog Čiča, gdje se od sredine osamdesetih s nećakom Josipom aktivno bavio poljoprivredom, stolarijom i građevinarstvom, nesuđenom strukom.

Moždani udari nisu birali ni mjesto ni vrijeme napada.  Upravo u Donjem Podotočju Fabijana je 5. listopada 1991. zadesio drugi udar, kada je slušao vijesti o četničkom napadu na Dubrovnik. Sljedeći se dogodio u Bizovačkim toplicama nakon povratka s prve linije gdje je gardistima recitirao ulogu Prospera iz Shakespeareove “Oluje”. Nakon već spomenutog posljednjeg nastupa u “Gavelli” Šovo je od silnog uzbuđenja ponovo završio u bolnici. Stanje se u drugoj polovici devedesetih samo pogoršavalo.
Od proljeća 2000. velikan hrvatskog glumišta bio je smješten u privatnom sanatoriju “Gornji grad” u brdu iznad Gajnica. Tamo je ostao do fizičke smrti, u zoru prvog siječnja 2001. godine.

Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj, i to četvrtog siječnja, na svoj nedoživljeni 69. rođendan. Iza sebe je ostavio ženu Maju, djecu Anju i Filipa, unuke Klaru, Anu i Josipa, te ostalu ladimirevačku rodbinu. Ostavio je prijatelje, snove, uloge, riječi i zapise načinjene na jedan poseban način koji je već za njegovog života prozvan “šovagovićevskim”. Ostavio je majku Slavoniju natopljenu suzama, bolnim, istinitim, stvarnim suzama kakve su i njegove u spotu “Ne dirajte mi ravnicu” Zlatnih dukata. Došli su na oproštaj ti najbolji hrvatski tamburaši kako bi još jednom svi zajecali “Večeras me, dobri ljudi…”, ali Onaj Kojem Su Pjevali plakao je negdje na drugom svijetu. I pjesma o neveseloj bijeloj golubici, Anjin glas za kraj; “kako ne bi jadna nevesela bila…”; dvije pjesme po kojima će ga pamtiti, dvije pjesme za privremeni rastanak s čovjekom osobenjakom, sa slavonskim seljakom, s jednim od najvećih hrvatskih i europskih glumaca ikad. Sudbina prebrzo smještena između vječnosti i Bolleovih arkada. Njegovo ime bješe Fabijan Šovagović.

Izvor: http://www.fabijan-sovagovic.com/

     …

     

About Stric Ivan 2528 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.