Aktualno

Zašto se predajemo, a bitka se tek zakuhala?

Ja doista ne znam jesmo li mi tulavi ili plitki u svemu u vjeri, ljubavi, snazi u uvjerenju i psihi? Što se događa sa nama? Jesmo li postali emocionalno hladni prema našim životima, i da li se svrstavamo u red ljudi koji su izgubili baš sve u životu? Zar ne percipiramo ogroman pritisak i mržnju koja je nad nama, oko nas i među nama?

Da li znate tko je to posijao? Da li znate tko to žanje, dakle te plodove mržnje? I koliko nam je potrebno da se to sve, dovede u red? Imamo li mi ikakvoga pristupa našim htijenjima, željama, snovima? Što se dogodilo sa Hrvatima, borbenim narodom, koji nije nikada zaratio prvi sa mrskim neprijateljem? Što se dogodilo pa trpimo iste te neprijatelje danas u svom dvorištu?

Kakva je ovo grupa? Zar smo se predali?

KAKO NAS NIJE SRAM I STID?

Zar na grobu da mi plešu dušmani četnički?

Link:

Grupa za informiranje o preminulim braniteljima

-U našim gradovima, danas vladaju ono koji bi trebali biti po zatvorima, ili prognani iz naše Domovine.

-Istražujem već 4 godine pojave suicida i smrti Branitelja i Dragovoljaca, i pretužno mi je da postoji ovakva grupa, za informiranje o smrtima Dragovoljaca i Branitelja.

-Izgleda mi kao da smo se prestali boriti, nakon stvaranja Države Hrvatske. Kao da će ju netko drugi u miru braniti ako to ne činimo baš mi koji nosimo Križ života, težak mučan, nesnošljiv. Da nas možda ne će braniti ročnici/četnici sa šajkačom?

Link:

Ročnik u šajkači!

-Što se to dogodilo sa mojim prijateljima koji su pomrli? Imaju li oni mira? Odgovorno tvrdim da ga nemaju, jer smo tako htjeli i utihnuli, umjesto da se latimo borbe, perom, ognjem, mačem.

Naši neprijatelji su u Saboru, među njima su četnici koji su klali po Lovasu i ubijali civile, djecu, starce. Zar smo to zaboravili? Ako smo to zaboravili, kao i klanje po Vukovaru, Škabrnji, dužni smo onima kojih nema objasniti ovo ponašanje, koje je krajnje neodgovorno. Takvi neka idu dalje od mene, jer sam počeo gristi. Prvo sam izgrizao sebe, jer nisam u tri proboja stigao u Vukovar, a sada grizem druge, sve neprijatelje Vukovara, i Hrvata.

Mučno mi je. Dao sam koliko sam mogao, kao i Vi prijatelji i suborci, ali nisam spreman umirati, za tuđi interes, interes lažljivih prosrpsko orijentiranih političara, već se boriti, ako treba i na Markovu trgu. Ako je glupim političarima njihova obitelj svetinja, iako ništa i nikoga nisu izgubili, moja je još svetija, bolja i plemenitija, jer sam izgubio gotovo sve: od dijela obitelji, prijatelja, rodbine. Od moga razreda iz OŠ, je ostalo nas nekoliko.

Zar sada da predam bitku, koja krvari i vapi za osvetom zbog umrlih Dragovoljaca i Branitelja? Ne ću. Ne pristajem, pa makar zadnji ostao. Ako se stvori kolona, ili red, bježim iz nje u brda planine, šume, pa neka laju kao psi da sam podivljao, a divljim su me kanili učiniti. A ako to doista postanem, ne ću kriviti nikoga do sebe, što sam ostao slijep za vas i druge koji su to sve vidjeli, a sutra će tražiti da ih prepoznam. Bog me nije stvorio za umiranje, zbog tuđih opačina, već da bih živio, ljubio, volio, i gradio. Sa njima se to ne može, jer su im srca puna mržnje.

Za Dom Spremni!

1 Comment on Zašto se predajemo, a bitka se tek zakuhala?

  1. NIKAD PRIJE VIĐENA SLIKA UBOJICE GENERALA DRINJANINA – ILIJE STANIĆA. http://otporas.com/1966-2/

    Sviđa mi se

Komentari su zatvoreni.

%d bloggers like this: