VITEZ BLAŽ KRALJEVIĆ!

hqdefault

Blaž Kraljević (Lisice, Ljubuški, 17. rujna 1947. – Kruševo, Mostar, 9. kolovoza 1992.), zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga u Hercegovini i general bojnik Armije RBiH.

Politički aktivist u iseljeništvu postaje u Australiji 1967. Uvođenjem demokratske vlasti, vraća se u Hrvatsku i pridružuje Hrvatskoj stranci prava. U prosincu 1991. postavljen je za zapovjednika vojne fromacije HSP-a, Hrvatskih obrambenih snaga, u Hercegovini. Kao zapovjednik HOS-a sudjelovao je u obrani Hercegovine protiv srpskih snaga. Zbog odbijanja obrambene suradnje s Hrvatskim vijećem obrane dolazi u sukob i s vodstvom Herceg-Bosne, dok istodobno stvara uske veze s Armijom RBiH. HOS je uskoro postao instrument Armije RBiH za destabilizaciju HVO-a i Herceg-Bosne, a Kraljević, vođen ustaškom ideologijom, zagovara zajedničku suradnju Hrvata i Muslimana u stvaranju hrvatskih granica na Drini. Kraljević je sa svojom pratnjom pod nerazjašnjenim okolnostima poginuo na kontrolnom punktu u Kruševu kod Mostara. Neki od njegovih suradnika tvrde da je Kraljević ubijen po naređenju hrvatskog političkog vodstva. Istraga o njegovoj smrti vodi se od svibnja 2013.

Mladost i iseljeništvo

Blaž Kraljević rođen je u Lisicama kod Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Iz Jugoslavije je pobjegao u lipnju 1966. u Njemačku, da bi iz Njemačke otišao u Australiju u travnju 1967. Zajedno s Antunom Šutom otvorio je restoran u doseljeničkoj četvrti St. Albans. U to vrijeme pridružio se Hrvatskom revolucionarnom bratstvu. Zajedno s Šutom, Zdenkom Marničićem i Ilijom Lovrićem trebao je otputovati u Frankfurt da se priključi Skupini Fenix 72. Međutim, otputovali su samo Marničić i Lovrić, a Šuto se nekoliko tjedana prije akcije sam dobrovoljno povukao. Kraljevića je dan prije planiranog polaska, 19. svibnja 1972. uhitila australska tajna policija ASIO zbog ilegalnog točenja alkohola. Samo uhićenje je sumnjivo zbog toga jer se za taj prekršaj rijetko ili nikako uhićuje, pogotovo ne od strane Savezne ili tajne policije. Iz pritvora je Kraljević pušten 21. lipnja 1972., dan nakon što je Skupina Fenix 72 prešla austrijsko-jugoslavensku granicu.

Nakon njegovog puštanja iz pritvora, u hrvatskim iseljeničkim krugovima u Australiji pojavile su se sumnje oko Kraljevićeve uloge u političkom iseljeništvu. Kraljević je bio na ispitivanju unutar HRB-a te nakon saznanja da je tajno kontaktirao s jednim agentom iz Savezne policije Kraljević se preselio u Canberru napuštajući saveznu državu Victoriu po savjetu agenta. To saznanje nije bilo poznato ostalim iseljeničkim krugovima, već samo onome u državi Victoriji, te da izbjegne njihov teret nastavlja politički djelovati u Canberri. Kada je 1976. osnovan ogranak Hrvatskog narodnog vijeća Rakovica u Canberri, Kraljević je izabran za predsjednika. Sljedeće godine Kraljević se učlanio u Hrvatsku republikansku stranku i postao predsjednik njezinog ogranka Zemun. Krajem listopada 1977. pokrenuto je privremeno Hrvatsko poslanstvo, a kraljević je postao rizničar. Kako je svoje poslove obavljao odgovorno, izabran je za tajnika Hrvatskog međudruštvenog odbora u Canberri koji se sastojao od predstavnika većine hrvatskih iseljeničkih organizacija, udruga i društava.

Zbog njegovog političkog djelovanja u Canberri, australske vlasti su odbijale dati Kraljeviću državljanstvo i putovnicu sve do kraja 1980-ih. Uoči rušenja Berlinskog zida 1988. i pred raspad Jugoslavije, Kraljević je, po uzoru Dinka Dedića, Ante Šute i Antuna Babića iz Melbournea, osnovao Hrvatski informativni centar u Canberri koji je imao cilj obavještavati tamošnje medije o stanju u Hrvatskoj.

Nakon uspostave višestranačja u Hrvatskoj, u Zagrebu se osniva Hrvatska stranka prava, a prvim povjerenikom HSP-a za Australiju imenovan je Miro Hedješ iz Melbournea, član Australsko-hrvatskog društva i Hrvatskog oslobodilačkog pokreta. Međutim, Hedjaš je već polovicom ožujka 1991. podnio ostavku zbog uvjerenja da vodstvo HSP-a treba surađivati s hrvatskom vladom i dati joj potporu. Na njegovo mjesto je Dobroslav Paraga postavio Blaža Kraljevića. Za vrijeme čitavog boravka u Australiji, Kraljević je bio pasivan prema, kako ih je nazivao “starcima iz HOP-a” jer po njemu “nisu razumjeli vrijeme u kojem žive” i da “ispraznim ustašovanjem samo štete hrvatskoj stvari”. Stoga je njegovo imenovanje za povjerenika HSP-a za Australiju bilo iznenađujuće, jer je HSP uživao podršku isključivo od HOP-a.

Rat

Dolazak u Hrvatsku

Kraljević je postao rezerviran prema hrvatskoj iseljeničkoj politici i zauzeo stajalište da je “njegovo mjesto u Hrvatskoj”. Nakon dolaska u Zagreb, Paraga ga je imenovao pročelnikom Ureda za promidžbu. Na tom položaju zamijenio je bivšeg novinara Globusa Nikolu Šolića. Iseljeništvo u Australiji, a posebice u Canberri, zamjerilo je Kraljeviću što nije nekoliko stotina tisuća australskih dolara, koji su mu bili povjereni, predao kao pomoć Hrvatskoj vojsci već Dobroslavu Paragi. Po tvrdnjama njegovih poznanika, Kraljević je vjerovao da će na taj način više doprinijeti obrani Hrvatske.

Djelovanje u BiH

U Bosni i Hercegovini, HSP BiH je registrirana 10. travnja 1991., a 13. lipnja 1991. u nazočnosti Parage, vodstvo HSP-a u ljubuškom hotelu Bigeste donijelo je Lipanjsku povelju o “uspostavi Nezavisne Države Hrvatske na cijelom povijesnom i etničkom prostoru”. Kraljević se u Hercegovinu vratio u listopadu 1991. s Paraginom odlukom o smjeni dotadašnjeg koordinarotra HSP-a BiH Ivice Karamatića, pjesnika iz Posušja i na njegovo mjesto postavio Mladena Bošnjaka Kobilu iz Ljubuškog sa stalnim prebivalištem u Osijeku. Sredinom prosinca 1991. Kraljević se za stalno preselio u Hercegovinu s ciljem osnivanja Ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu. Ratni stožer HOS-a za Hercegovinu osnovan je 18. prosinca 1991. u Ljubuškom. Katica Pernar imenovana je tajnicom Ratnog stožera. Stožer HOS-a nalazio se u privatnoj kući Miloša Pavlaka. Nakon nerazjašnjene smrti Kraljevićevog susjeda i suradnika iz Canberre Kreše Kordića Žare, Kraljević je, po prijedlogu Mladena Bošnjaka, stožer premjestio u kuću Zdravka Hristića, predsjednika HSP-a BiH nakon rata. Kraljević je djelovao po nahođenju Parage koji je svojim pismom HOS podredio Armiji RBiH prije nego što je ona bila stvarno ustrojena.

Nemojte dozvoliti da Vas bilo tko razoruža ili Vas natjera da skinete oznake HOS-a.HOS je hrvatska vojska, i nikakve grupe, koje kradom bez oznaka švrljaju okolo ili bilo tko, pogotovo ne oni kojima Hrvatska nije do Drine, neće nam krojiti nikakve zakone. Tko digne ruku na HOS ili HOS-ovca, bit će strogo kažnjen. Kome ne odgovara hrvatski grb ili program HOS-a i HSP-a mi mu ne možemo pomoći, mi radimo ono što odgovara Hrvatima, a ne nekakvim grupama senilnog vođe.-Blaž Kraljević u Priopćenju za javnost, 29. ožujka 1992.

Istovremeno je Kraljević zaoštravao odnose s HZ Herceg-Bosnom, a zbližavao se s Alijom Izetbegovićem i Teritorijalnom obranom, koja će kasnije izrasti u Armiju RBiH. I tada je bilo jasno da Izetbegović i TO BiH ne gaje prijateljske odnose prema Hrvatima u BiH. U ime Ratnog zapovjedništva HOS-a, Kraljević je 9. svibnja 1992. izdao Proglas u kojem je pozvao HVO da se podredi HOS-u i TO-i BiH.

Muslimansko vodstvo započelo je instrumentalizaciju HOS-a u Bosni i Hercegovini s ciljem narušavanja HVO-a. Politika unutar HSP-a i HOS-a odgovarala je muslimanskom vodstvu zbog njihovog zagovaranja unitarne Bosne i Hercegovine, dok su oni za krajnji cilj postavljali stvaranje hrvatskih granica na rijeci Drini. Međutim, muslimansko vodstvo bilo je svjesno nemogućnosti tog projekta.

S Kraljevićem je HVO počeo pregovarati oko uspostavljanja zajedničkog zapovjedništva i organiziranja zajedničke obrane. U više navrata s Kraljevićem je pregovarao Nijaz Batlak Daidža, general HV-a, i Ivica Primorac, časnik HOS-a, koji su tražili da se pronađe riješenje, međutim Kraljević je svakakvu suradnju s HVO-m odbacivao opravdanjem da HVO ne vode “pravi Hrvati”. U to vrijeme je došlo i do narušavanja odnosa između Primorca, koji je smirivao tenzije, i Kraljevića. Primorac je u više navrata organizirao i sastanke Daidže i Kraljevića, no bez uspjeha. S Kraljevićem je također pregovarao i Slobodan Praljak koji također nije uspio dobiti Kraljevićev pristanak za suradnju HOS-a s HVO-m.Zapovjednik HVO-a u Ljubuškom, Ivica Tomić, održao je u srpnju 1992. sastanak s Milom Dedakovićem i Blažom Kraljevićem s ciljem da se riješi spor između HVO-a i HOS-a. Dedaković se zalagao da HOS i HVO trebaju surađivati s ciljem obrane hrvatskog naroda u BiH, dok je Kraljević odbio svaki olbik suradnje i zahtjevao podređivanje HVO-a HOS-u.Kraljević je uskoro izdao i naređenje kojim zabranjuje HOS-ovcima da se zaustavljaju na vojnim punktovima HVO-a, što se počinje događati već u srpnju 1992 u Mostaru.Nakon što su Franjo Tuđman i Izetbegović potpisali Splitsku deklaraciju u 22. srpnja 1992., Kraljević se, s još nekoliko HOS-ovaca, pod hitno sastao s generalom Armije RBiH Seferom Halilovićem. Na sastanku su dogovorili da će HOS preuzeti vlast u Ljubuškom, Čapljini i drugim gradovima.

Bosnu i Hercegovinu štiti i štitit će HOS i TO BiH. BiH je razrušena, narod je raseljen, ali pobjeda je naša. Pozivamo HVO da se stavi pod našu komandu, tj. pod komandu HOS-a, te da u suradnji s TO BiH oslobodimo BiH na sreću svih naroda.-Blaž Kraljević u Proglasu, 9. svibnja 1992.


Izetbegović je 2. kolovoza 1992. donio odluku o HOS-u kao sastavnom dijelu TO-e BiH te je imenovao Kraljevića članom Glavnog stožera TO-e BiH. Takvo postupanje Kraljevića dovelo je do unutarhrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini.

U Čapljini su HOS omasovili muslimani. U srpnju 1992. HOS u Čapljini počinje stvarati probleme HVO-u pod zapovjedništvom generala Praljka zbog velikog broja neevidentiranih boraca koji su uglavnom bili nepoznati. Zbog toga se Praljak sastaje s Kraljevićem te na sastanku od njega traži podređivanje HOS-a ili bar evidenciju o novačenju u HOS. Kraljević je takav prijedlog Praljka odbio. Sličan problem s HOS-om pojavio se i u Stolcu gdje su 90% HOS-a činili muslimani.Novačenje HOS-a nepoznatim i neevidentiranim osobama događalo se i na području Mostara.

Kraljević se tijekom rata vodio ustaškom ideologijom. Kao cilj HOS-a u Bosni i Hercegovini postavio je stvaranje hrvatske granice na Drini, a vodio se uvjerenjem da su i bosanskohercegovački muslimani Hrvati islamske vjeroispovijesti. U svojim istupima napadao je Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu i njezinog predsjednika Matu Bobana optužujući ih za antihrvatstvo. U logoru Dretelj HOS je zlostavljao i ubijao srpsko civilno stanovništvo, a Kraljević je za zamjenika zapovjednika logora postavio Ediba Buljubašića, osuđenog serijskog ubojicu koji je priznao i ratne zločine počinjene u Dretelju.

Pogibija

Nakon zaoštravanja odnosa HOS-a i HVO-a, HZ Herceg-Bosna izdala je naređenje kojim se traži uhićenje svih zapovjednika HOS-a koji odbiju suradnju s HVO-om. U to vrijeme radile su se pripreme za operaciju Buru gdje je bila potrebna i suradnja HOS-a koja je do tada bila upitna zbog zbližavanja s Armijom RBiH. HVO je od policije preuzeo sve kontrolne punktove u sklopu tog naređenja, a poseban režim kontrole uspostavljen je u Mostaru zbog ratne opasnosti. Nakon organiziranog sastanka Kraljevića i časnika Teritorijalne obrane BiH od strane Vinka Martinovića Štele, zapovjednika HOS-a u Mostaru, Kraljević se uputio prema Čitluku gdje je, pod nerazjašnjenim okolnostima došlo do paljbe između HVO-a i HOS-a u kojoj je stradala Kraljevićeva pratnja koju je činilo osam HOS-ovaca i Kraljević, jedan vojnik HVO-a, dok je drugi bio ranjen. Kraljević je trebao biti sproveden u Split gdje je trebao pristati na podređenost HOS-a HVO-u.

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama.

Stanko Primorac Ćane je kratko prije pogibije Blaža Kraljevića s 1. bojnom HOS-a prešao u 156. brigadu HV-a te se odbio vratiti u HOS na poziv Kraljevića. Dva dana nakon pogibije Primorac je imenovan zapovjednikom Ratnog stožera HOS-a u Hercegovini. S tom dužnošću je 23. kolovoza 1992. potpisao sporazum s ministrom obrane HZ Herceg-Bosne Brunom Stojićem o podređenosti HOS-a HVO-u.

Predsjednik Tuđman je, na prijedlog hrvatskog ministra obrane, Gojka Šuška i Državnog povjerenstva za vojna odlikovanja i priznanja, odlikovao je 3. prosinca 1996. Blaža Kraljevića odličjem koje se dodjeljuje svakomu poginulom borcu u obrani Hrvatske – Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.