Bahatost UDBA-ške ekipe, uoči pada Vukovara!

Pa evo da se malo osvrnemo, na nekakve događaje. 1991 godina Vukovar. Streljiva nestaje, granata, sanitetskog materijala. Ranjenika je sve više. Napadi ne prestaju. Pišem ovo kao čovjek koji je pad Vukovara, jako teško doživio. Nije bilo uspjeha ni na probojima, ni sa primirjima. Sve je krenulo loše od onog trena kada nije bilo pristupa i kontakta između prvog predsjednika i zapovjedništva grada. Razgovor između M.D.J i njega je nešto najogorčenije što sam mogao čuti. Prvo preslušavanje snimke, je djelovalo gotovo normalno. No nakon više preslušavanja, godinama poslije između njih dvojice, jer gorčina koju je M.D.J skrivao u svom glasu je tek dvadesetak godina poslije izašla na vidjelo, i to zahvaljujući njemu, M.D.J jer je u tim danima postalo jasno da se Tuđmanu ne može vjerovati. Nikica Valentić skupa sa ekipom koja je prisluškivala, je primao, razgovore, snimao i razgovarao sa M.D. Jastrebom, no svjesno ili nesvjesno su te informacije, izvrtane, vjerovatno od straha od kazne, ili čuvanja radnog mjesta. Vjerovatno će pristalice i zagovornici pada Vukovara, napadati na mene zbog tipkovnice ili kemijske olovke i papira, sa kojima udaram tamo gdje treba.

Bahatost Manolićeve ekipe, oko prvog predsjednika F. Tuđmana, je išla dotle, da je izazivala sve moguće negativne emocije. Kako kod mene, tako i kod prvog Predsjednika. I kontao sam…nema struje!? Faks ne radi!? Pa da im je rečeno na vrijeme, bojovnici Vukovara bi i termoelektranu napravili, ili hidrocentralu. Ili bi smislili nekakav izvor na vjetar, ili na detonacije eksplozija, puškaranje. To su ekipa skontala, i ismijavala Heroje Vukovara, dok su padale granate, na grad, dok se ginulo.

Nebitno. Sudbina Vukovara je bila zapečaćena, a sa tim i sudbina djece, žena, muškaraca, staraca, i ranjenih bojovnika. Svi su bili osuđeni, na propast, i kalvariju. Nestanak šlepera iz Đakova, i odlazak za Hercegovinu ili tko zna gdje, je bio asteroid koji je puknuo sve one ravno u glavu, smrskao kacigu, ako smo i malo posumljali u časnost zapovjednika obrane Vukovara i bojovnika. Procjena je da je oko 4.000 bojovnika u proboju trebalo poginuti. Nije predsjednik Tuđman bio sam. Bilo je tu generala, koji su ga podržavali, i bodrili i savjetovali, no bilo je tu i onih poput Manolića, koji su osporavali sve ono što je početak rada donio a to je pakao razaranja Vukovara.

Greška
This video doesn’t exist

Kako dalje? E pa ovako. U idućem sukobu, se moraju pripremiti, (govorim kao desetnik i laik) fleksibilne snage, za preusmjeravanje svega što ne valja, u svrhovite i korisne stvari. Recimo, (ako se ravnamo, prema ekipi prvog predsjednika Manolića i UDBA-a, koja je danas SOA) rupe od granata bi trebale se iskoristiti, i recimo saditi paradajz, paprika, lubenice, ili medicinska marihuana…jer lijekova nije bilo tada, a ne će niti ubuduće, dok ovakav MORH imamo. Šiznuti. Jer im ročnici hodaju u šajkačama, i naslikavaju se pod tom istom kapom, i znakom koji je činio zla. Od olupina tenkova, se mogu prema ekipi Manolića i UDBA-e, kamp kućice praviti. Bilo ih je hvala Bogu i biti će ih ponovo, i u njih bi moglo stati po dvije familije.

Ekipa Manolića, je branila mostove rušiti. To je tek pravi asteroid, ali njima u glavu. Vjerovatno da bi dan poslije nakon Arkanove smrti u Hotelu 2012 godine, poslali iz Sabora, i Pantovčaka crne automobile sa zatamnjenim staklima, na sahranu, a prije toga su nazvali kućicu na graničnom prijelazu, i kazali: Diži rampu, i puštaj sve preko! Jeste. Velika bi to financijska investiticija bila, sagrađivati mostove iznova. A gdje je osiguranje za šverc heroinom, kokainom, extasy, marihuanom, i striptizetama, pa i sam šverc. Zato što vole investicije i bitnije stvari od ljudskih života, i skuplje lijepe i otmjene stvari, od dopremljivanja opreme u Vukovar, zbog toga je ostao i kamen spoticanja oko ekipe, koja radi i dan danas. A Jugoslavije se nisu odrekli. Uostalom i familija im je tamo bila. A zove se srpska UDBA i tajna Policija.

Mislim sav taj novac, kojeg je ekipa Manolića prištedila i zaštekala, a zove se UDBA, na čelu sa kriminalcima srpskim, je sretno dobio na kamatama. Rastu dan danas. Imaju za Viagru, a mi za tri hitca. Njihova spika, i priča da su stvarali Hrvatsku je neistina. Njihov je cilj UNIŠTITI Hrvatsku. Preoravali bi grobove, mrtvih bojovnika HOS-a. A sutra će i moj grobni humak posjetiti, ali bi se mogli iznenaditi. Dovoljno sam načitan da im zagorčam život. I to trajno. Kad im počmem poeziju čitati ljubavnu, koju ne znam pisati, otići će u PM, momentalno.

Kada je pao Vukovar, bojovnici su se raštrkali, po Hrvatskoj u preko 500 mjesta gradova i sela, tako da ne bi bili homogeni i jedinstveni da se ne mogu skupiti na poziv za uspostavljanje nove Države Hrvatske, jer je jedinstvena bila samo u tim danima, kada se borilo, pa i goloruko protiv četnika. Manolić je to debelo iskorištavao i pripremao, montirao planove za oskrnavljenje Domovinskog rata, pa i za ubojstva dragovoljaca i Branitelja na Trgu Bana Jelačića u slučaju pobune, ili revolucije. I to poglavito onih koji su izašli iz Vukovara, te se opekli na Manolićevu prljavu navlakušu. A navlakuša je ova: baš kao što je Pusićkin “deda”, pucao iz mitraljeza na glavnom zagrebačkom trgu te odnio živote 15 hrvatskih domoljuba 5. prosinca 1918. tako bi se pucalo po Bojovnicima iz Vukovara koji su krv lili po Vukovaru, Trpinjskoj cesti, i Borovo naselju, i diljem Hrvatske. Masakr je bio zagarantiran. Osim toga prijetnje koje su bile upućene iz Vukovara prvom Predsjedniku su bile očiti plan, i upozorenje Manoliću da treba pripremiti puškomitraljeze, u slučaju pobune. U gradskom riječniku se Vinkovaca zove “navlakuša”. Po meni je samo paravan, za prodaju planova i informacija.

Tko je pao na nju, mora biti svjestan, da je pao na testu, i da je reagirao, otvoreno u svrhu i korist UDBA-e. Ne mora biti UDBA no i to je za pogledati iz više kutova. Može biti KOS.

U budućnosti, ako netko, bude prisutan, npr. izdajica, ili nekakav lik koji bude to na neki način opstruirao, sabotirao sa zadacima koji nisu primjereni (recimo tražiti faks, kojeg nema, jer nema struje) ili u budućnosti, možda, nuklearnu bombu koju Hrvatska nikada ne će imati, vjerovatno će mo od ekipe Manolića, zadatak, da u automehaničarskoj radnji sklepamo nukleranu bombu, od polovnih dijelova Opela, Forda, KIA Sportage. I ne daj Bože od komada žice. Da ne krči i ne daje signal, dok pada na odredište. Naravno Hrvatska će biti optužena za resurse u vidu plinskih boca, koje svaka INA ima. Zbog takvih insinuacija i podlih odabira, manipulacija, i manipuliranja, bi trebali reagirati, i usmjeriti svoje snage ka dovršetku zadataka, a to bi bilo, čišćenje Hrvatske od UDBA-e, jer je UDBA sa Manolićem puno toga zakuhala za pad Vukovara, nestanak šlepera iz Đakova koji su trebali dopremiti oružje i resurse, za Vukovar.

Podržite vukovarskog bojovnika u svemu, jer su propatili, a pate još i danas.

Jedna misao o “Bahatost UDBA-ške ekipe, uoči pada Vukovara!

Komentari su isključeni.