Aktualno

Bit svega je biti čovjek, a ne izdajica!

Željela sam shvatiti o čemu razmišljaju ljudi koji su 90-ih godina ostali braniti RH od agresije. Uvijek me je zanimalo zašto nisu otišli kao i drugi, otkuda im hrabrosti stati pred te ogromne oklopnjake bez pravog naoružanja isto tako uz sve to me je zanimalo kako su se u tako kratkom vremenu uspjeli svi složiti i zajedno se boriti. Pored toga svega došla sam do zaključka da su tada bila druga vremena, ljudi su bili drugačiji imali su tu neku vjeru da će doći bolji dani odnosno zajedno su vjerovali u to, a sada se je sve to pretvorilo u opsesivnost, mržnju, oholost, sebičnost. Nekada braća po oružju, a sada vječni neprijatelji jer eto nemaju ista politička opredjeljenja, zar je stvarno moguće zabiti nož u leđa čovjeku koji je nekada štitio tvoja leđa, tvoju obitelj i dom?

Gledam ljude koji su nekada ponosno stvarali Hrvatsku kako sada s mržnjom u očima tu istu Hrvatsku uništavaju jer eto važniji je novac, važnije su vikendice, apartmani na moru itd. od pružanja ruke svome dojučerašnjem bratu po oružju. Dosta mi je više čitati svakodnevno o tome kako se ljudi dijele po vjeroispovijesti, političkom opredjeljenju ili nacionalnosti. Zašto je to tako bitno? Da li vam je to bilo bitno dok ste u rovovima s tim istim ljudima razmišljali da li ćete preživjeti? Dok ste u boju bili s njima? Ako vam tada nije bilo bitno, zašto vam je sada? Zar je toliko važno boriti se za titulu u nekoj udruzi ili za titulu u nekoj stranci? Kada bi barem malo otvorili oči, zastali i sami promislili svojom glavom shvatili bi da nije baš sve tako crno i da postoji mogućnost vratiti onu Hrvatsku na pravi put uz sve one kojima ste okrenuli leđa jer ti ljudi su oni pravi prijatelji, ti ljudi vas nisu izdali 90-ih godina tako da sumnjam da će ikada. Bit svega je biti čovjek, a ne izdajica.

Izvor: Teja Moharoš

%d bloggers like this: