Aktualno

Parapsihološki ratovi!

A sada nešto potpuno drugačije: iz nepoznatih razloga ljudski je mozak podijeljen na dvije polovine, kao da je između njih postavljeno ogledalo. Gornji dio mozga, cerebrum, razvija se tijekom posljednjih pet stotina tisuća godina munjevitom brzinom. Ispod njega nalaze se te dvije polovine, izgledaju kao oljušteni orah. Lijeva polovina kontrolira govor i logičko mišljenje; desna vodi brigu o percepciji i intuiciji. Lijevom računamo, desnom razabiremo objekte.

Osobnost “stanuje” na lijevoj strani – na desnoj strani nastanjen je potpuni stranac. Čovjek kojemu se ukloni most koji spaja ove dvije strane mozga postaje doslovno rascijepljena ličnost. Objašnjavajući vrhunsku kreativnost velikih umjetnika koji su govorili da samo zapisuju već gotove tekstove ili kompozicije, pojedini su psiholozi govorili kako se radi o “prijenosu” estetski organiziranih djela s desne na lijevu stranu. Slično se objašnjavaju i glasovi vidjelaca, šamana, svih mogućih vračeva, kao i većina fenomena kojima se bavi parapsihologija.

Danas taj naziv više nije “in”, pa se takve događaje što izmiču uobičajenim znanstvenim objašnjenjima pokriva “opisom” njezina djelovanja kao znanosti o anomalnim mentalnim fenomenima-objašnjavajući anomalije poput izvanosjetilnog opažanja, psihokineze, telepatije i vidovitosti.

Ove zgodne moći vrlo su atraktivne vojsci. Elmar Gruber cijeli prvi dio svoje knjige “Parapsihološki ratovi” posvećuje poprilično detaljnim izvješćima s terena: vuče paralelu s Homerovom “Ilijadom” gdje se grčka vojska također orijentira prema proroštvima; tamo je stvar tumačena kao kontakt s bogovima, danas je sve to, sukladno vremenima, prizemljenije, pa su osnovani laboratoriji i organizirane grupe ljudi posvećene istraživanjima, a sve pod budnom paskom i financijskom potporom obavještajnih vojnih organizacija.

Već nekoliko godina nakon Drugoga svjetskog rata CIA  je preporučila istraživanje izvanosjetilnog opažanja. Radilo se o svojevrsnom parapsihološkom hladnom ratu, Sovjeti su također bili do guše uronjeni u istraživanja, a zanimljivo u priči je da su na golema ulaganja u anomalne mentalne fenomene bili potaknuti novinskim člankom o komunikaciji s atomskom podmornicom USS Nautilus tijekom njena puta pod ledenom kapom Sjevernoga pola, kada su uobičajeni oblici komunikacije bili nemogući. Amerikanci su razmatrali brojne opcije, između ostaloga i ovu što bi je odradili ljudi s paranormalnim sposobnostima te sve skupa odbacili, no u javnost je procurila informacija koja je potakla Sovjete da zasuču rukave.

A što su zapravo isprobavali timovi stručnjaka i jasnovidjelaca? Kada se radilo o daljinskom opažanju poslali bi na teren čovjeka koji bi samo motrio oko sebe. Jasnovidjelac bi bio smješten daleko od mjesta na kojemu se ovaj prvi nalazio, no opisivao bi mjesto na kojemu se nalazi. Znači, krajnje jednostavan recept: jedna je osoba na terenu, druga u laboratoriju. Gruber navodi primjer u kojemu su jedna od druge udaljene osam tisuća kilometara.

Priča ima i svoje junake, jedan od njih je Ingo Swann, koji je već kao dijete imao gomilu paranormalnih iskustava. Na njega je presudno utjecala Huxleyeva knjiga “Vrata percepcije”. Umjetničkih ambicija i u skladu s duhom vremena (šezdesete) upijao je ideje s područja misticizma i ezoterije, i u svojim muvanjima po višim krugovima njujorškog društva upoznao ljude koji su uvidjeli njegov PSI (zajedničko ime za sve parapsihološke sposobnosti). Podvrgli su ga eksperimentu tijekom kojega je trebao izazvati promjene temperature u osjetljivim mjernim instrumentima, u čemu je uspio. Bio je jednako uspješan i u izvanosjetilnom opažanju. Tada, zbog onog spomenutog “spora” između dvaju mozgovnih hemisfera, nije opisivao viđeno, nego crtao. Jedan od dojmljivijih uspjeha opisanih u knjizi postigao je  “viđenjem” Jupitera nekoliko godina prije nego ga je fotografirala NASA. Vidio je tada nepoznat prsten oko planeta, što je kasnije potvrđeno kao točno.

Zanimljiva je priča o Kinezima i qigongu. Radi se o duhovnim i fizičkim vježbama ukorijenjenima u taoističkim i budističkim praksama. Qi je prirodna sila koja prožima univerzum i čovjeka, kao prana u hinduizmu ili grčka pneuma. Radi se o sili koja održava univerzum. Kombinacijom fizičkih vježbi i duhovne koncentracije olakšava se protok qi energije. Učitelj qigonga Yan Xin bio je fenomen. Bio je to čovjek krcat energijom koju je mogao usmjeravati, liječiti ljude, izazivati kemijske promjene u tvarima, mijenjati molekularnu strukturu različitih supstancija i slično. Yang i Yin slijede sliku o lijevoj i desnoj hemisferi mozga: Yang je aktivan, muški princip, dosezljiv praksom, Yin je ženski, pasivni, nekontrolirani. No važno je naglasiti da standardi istraživanja u Kini nisu na nivou zapadnih i da su ovdje moguće obmane.

Gruber konstatira kako je u pozadini ovakvih parapsiholoških nastojanja žudnja za “izgubljenim temeljnim stanjem svjesnosti u kojemu su bogovi i čovjek komunicirali, čežnja za stanjem raja, mitskim počecima, zlatnim dobom-vremenom kada čovjek još nije bio razdvojen od stanja transcendentnoga.” Navodi Patanjalija, autora “Yoga Sutri”, temeljnog djela Yoge, gdje se osvrće i na paranormalne manifestacije kao posljedice ustrajnog prakticiranja meditacije.

I zapadni su praktikanti posezali za meditacijom koja kao posljedicu ima “apsorpciju”, doživljavanje događaja s punom pozornošću, a takvi ljudi češće pokazuju prijemčivost za PSI. S time je u vezi “fizika svjesnosti”, po kojoj bi PSI mogao biti temeljna biološka funkcija čiji se rad odvija ispod razine naše svjesnosti, neprestano djelujući na naš život i našu okolinu. Mi smo interaktivna bića s vrlo suptilnim prepletanjem nutrine i vanjskoga svijeta.

Elmar R. Gruber napisao je vrlo detaljan pregled najnovijih istraživanja paranormalnoga s elementarnim pregledom povijesti teme. Knjigu je napisao krajnje (koliko to ovakva tema dopušta) egzaktno, nastojeći sve potvrditi opisima “laboratorijskih” eksperimenata i istraživanja. Nekoć (sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća) ova je tema bila u ekspanziji, no bila je uglavnom senzacionalistički obrađivana. Gruber je izbjegao senzacionalizam i suho opisao zatečeno stanje.

Svi koji od “Parapsiholoških ratovova” budu očekivali letove na tepisima i ulaske u tuđe svijesti, kao i onu tipičnu ezoterijsku predstavu s astralnim projekcijama i duhogradnjom u prvom planu, mogli bi ovim egzaktnim Gruberovim pristupom biti iznevjerenih očekivanja. Oni ostali pronaći će dosta informacija s bizarnog i uglavnom nepoznatog područja.

Kako kaže fizičar Nick Herbert: “Najveća tajna znanosti je priroda svjesnosti. Nije riječ o tome posjedujemo li loše ili nesavršene teorije o ljudskoj svijesti – mi jednostavno uopće nemamo teorije. Sve što znamo o svjesnosti jest da je to prije nešto u vezi s glavom nego s nogama.”

Izvor: Moderna vremena

%d bloggers like this: