Imali smo samo jednog saveznika – hrvatsko iseljeništvo!

Tuđman mi je rekao: Trebamo međunarodno priznanje, krenite što prije. Sretan put!

O međunarodnom priznanju Republike Hrvatske prije 25 godina, svoj nam je prilog poslao i dr. Marin Sopta, hrvatski publicist i bivši hrvatski domovinski i emigrantski političar, predsjednik Organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa.

– U povijesti bilo kojeg naroda pa tako i hrvatskog, vrijeme od 25. godina, koliko je prošlo od međunarodnog priznavanja Republike Hrvatske, ne predstavlja neko značajno vremensko razdoblje. No, u našem slučaju to se ne može tvrditi. Čak štoviše, mogu bez ikakve dvojbe argumentirano dokazati i potvrditi s mnogobrojnim činjenicama da tih 25 godina predstavlja najznačajnije razdoblje u bogatoj i burnoj povijesti našega naroda. Jer u tom vremenu uspjeli smo ostvariti svoju samostalnost, steći međunarodno priznanje, postati država koja je članica svih međunarodnih svjetskih organizacija, uključujući članstvo u NATO-u i EU-u. Sama činjenica da smo u Domovinski rat, u obranu domovine protiv agresije tzv. Jugoslavenske armije i srpskog agresora ušli goloruki, bez oružja, uz veliki nedostatak većeg broja školovanog hrvatskog vojnog kadra, uz vrlo agresivnu i dobro organiziranu petu kolonu unutar zemlje, a koja je na razne načine vodila specijalni rat protiv Hrvatske, na najbolji način ilustrira situaciju u kojoj smo se našli nakon dezintegracije bivšeg SSSR, sloma komunizma i pada Berlinskog zida. Uz sve spomenuto, ne samo da nismo imali naklonost i razumijevanje međunarodne zajednice za našu borbu, nego je, nažalost, kompletna međunarodna zajednica na čelu sa SAD-om, Njemačkom, Francuskom, Engleskom, Italijom i drugima zastupala ideju očuvanja Jugoslavije. U takvim okolnostima Hrvatska je imala u cijelom svijetu samo jednog istinskog prijatelja i saveznika – HRVATSKO ISELJENIŠTVO. U obrani domovine trebalo je istovremeno raditi na desetke različitih frontova – od formiranja vlastitih policijskih kadrova, stvaranja hrvatske vojske, izgradnje hrvatske diplomacije do onemogućavanja i sprječavanja pripadnika pete kolone u Hrvatskoj da ne izazovu bratoubilački rat između modernih “ustaša” i “partizana”. Uz sve što sam naveo, ne treba zaboraviti ni činjenicu da smo u jednom trenutku imali više od 600 tisuća izbjeglica u Hrvatskoj. Usporedite ovu brojku s migrantskom krizom s kojom je suočena Europa u zadnjih nekoliko godina.

– Što najviše pamtim vezano uz 15. siječnja otprije 25 godina? To nije vezano samo uz taj dan, ono je vezano uz sve one procese i aktivnosti koji su se događali u redovima hrvatskog iseljeništva. Bilo je to vrijeme kada su se Hrvati “takmičili” između sebe koja će hrvatska zajednica, udruga, od različitih političkih organizacija, kulturnih, sportskih, vjerskih do neovisnih hrvatskih intelektualaca dati veći doprinos u obrani hrvatske domovine. Pozitivna energija koja se osjećala u svim hrvatskim zajednicama svijeta, ta nesebičnost među Hrvatima da zaborave svoje uske osobne ili stranačke interese, davala je snage da danonoćno lobiramo savezne vlade Kanade, Njemačke, Argentine, Čilea, Francuske, Italije, Austrije, Norveške, a najviše SAD-a, da konačno njihove vlade priznaju demokratsku i slobodnu Republiku Hrvatsku koja je stvorena demokratskom voljom svojih građana. Zahvaljujući, između ostaloga, i lobiranjem Hrvata, Kanada u kojoj sam živio punih 25 godina, u kojoj su rođena moja supruga i djeca, konačno je priznala Hrvatsku 1. siječnja 1992., a 7. travnja iste godine učinile su to i SAD. U kanadskom parlamentu mjesec dana prije međunarodnog priznanja Hrvatske, vodila se višesatna javna diskusija treba li Kanada službeno priznati Hrvatsku ili ne. Bila je to divovska borba u kojoj su Hrvati iz Kanade pokazali i dokazali kako se dobro smišljenom strategijom i lobiranjem može pobijediti i jačeg političkog protivnika – u ovom slučaju vrlo utjecajan projugoslavenski, posebice prosrpski lobi, čiji je glavni akter bio bivši prime ministar Kanade Brian Mulroney, čija je supruga bila Srpkinja, i koja je kao prva dama Kanade otvoreno stala na stranu Srbije. Nije bilo Hrvata ni Hrvatice u Kanadi koji nisu gledali na svojim televizijskim ekranima tu višesatnu diskusiju. Na kraju, kada je kanadski parlament donio konačnu odluku da prizna Hrvatsku, među Hrvatima je nastalo veliko oduševljenje, jer su i oni dali svoj obol toj pobjedi.

– Kako vidim Republiku Hrvatsku u idućih 25 godina? I osim tisuća primjedbi koje imam na negativne pojave koje se događaju u našoj zemlji u zadnjih dvadeset pet godina, veliki sam optimist. Činjenica je da imamo lijepu zemlju s velikim mogućnostima za napredovanje u svim sektorima društvenog razvoja. Zbog geostrateškog položaja Hrvatska u 21. stoljeću ima veći značaj na međunarodnoj pozornici, unatoč tome što smo površinom i brojem stanovnika mala zemlja. Iskreno se nadam da će hrvatsko društvo uspjeti prihvatiti visoku razinu političke kulture koja će pridonijeti razvoju kulture dijaloga. Vjerujem u potrebu da prihvaćamo i integriramo u Hrvatsku sve pozitivne ideje i projekte iz EU-a, vodeći ponajprije računa o tome odgovara li to našim nacionalnim interesima.

Osobno se nadam, zapravo sam uvjeren, da ćemo demokratsko društvo dovesti na viši stupanj i na taj način umanjiti veliki jaz koji u ovom trenutku postoji između zapadnoeuropskih država i Hrvatske. Da bismo to ostvarili trebat će učiniti velike promjene u političkom životu, tu u prvom redu mislim na potrebu modernizacije hrvatskih političkih stranaka, bolju selekciju i odabir članova Hrvatskog sabora. Svakako moramo raditi i na jačanju hrvatskog civilnog društva čije aktivnosti trebaju biti usmjerene na razvoj društvene svijesti i veće odgovornosti. Nadam se da ćemo uspjeti ostvariti i veću participaciju pripadnika manjina u hrvatskom društvu. Nažalost, moramo biti otvoreni i iskreni sami prema sebi te priznati da golem broj političara nema ni znanja, ni interesa da se suoče s današnjim problemima s kojima je suočena Hrvatska. Zašto nema javne diskusije zbog odlaska desetaka tisuća Hrvata iz domovine u inozemstvo? Zašto nema javne diskusije u Saboru jesu li Hrvatskoj potrebni njezini iseljenici ili samo njihov novac? Na kraju nadam se da će naša država ne samo retorički, nego i konkretnim primjerom više ulagati u mlade, u razvoj znanosti, a iznad svega s jednom aktivnom politikom, vodeći računa o nacionalnim interesima, postati glavni politički i ekonomski čimbenik u jugoistočnoj Europi.

Izvor: (D.J.)

About Stric Ivan 2528 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.