Heroj iz Vrbanje!

Špijunaža u Hrvatskoj je odavno tu, i u našoj Domovini se oduvijek vodi obavještajni rat, sa silama koje su protiv Hrvatske, i Hrvata. Ne postoji nikakve okrutnije sile koja se vodi protiv čovjekove prirode, i duha. Strah koji nam se nameće putem empirijskog iskustva, je stravičan, a temelji naše Domovine su uzdrmani. Špijunska djelatnost se daje svima onima koji imaju smisla za to dakle, žilavima dostojnima, strpljivima, i nadasve pametnima. Nikada nisam volio, krađu, pljačku, klanja, ubojstva, laži i prijevare. Današnja SOA, je toliko uobražena i podlo napravljena, da se mali ljudi moraju krstiti lijevom i desnom rukom, a oni tumaraju u mraku i lijevom i desnom rukom. Dakle sva tehnologija tu ne može pomoći, ako ne postoje resursi, u ljudi koji to mogu napraviti.

U vrijeme rata, je postojali su Heroji, iz sela Vrbanja, u Slavoniji. Postoji Vrbanja kod Banja Luke, u Herceg Bosni, i u Slavoniji. Ova u Slavoniji je rađala Heroje. Kao beba po rođenju odmah zaplakao, jer je izlaskom iz majčine utrobe bio izlupan po stražnjici. Pogledao je svojim plavim očima, oko sebe, i začuđeno reagirao, i gledao što se događa. Oko njega je već tada bila UDBA. Titova ubilačka organizacija. Djetinjstvo je bilo teško jer je majka mu bila kao ustaškinja provedena kroz selo. Prvu osnovnu školu završava u Vrbanji a gimnaziju u Brčkom, a potome fakultet kemijski, i svjetsku književnost i vladao je njemačkim jezikom kojeg je poznavao izvrsno te je predavao učenicima. U stranoj zemlji, naravno, među neprijateljima Hrvata.

Nije bilo milosti prema njemu, i prema njegovoj obitelji u Vrbanji.

Spomen dom nije potreban jer je već dovoljno ispljuvan od rvatina, velikih, a od njega sam naučio kako se brani Dom a to je svim sredstvima. I nadalje, i sam sa do nekih saznanja došao. Naravno da posljedice postoje, a to je PTSP u stranoj zemlji, domaji. Ako se nekada pitate ima li iza vas nekakvo čudovište, ili gorila koji vas plaši kao monstrum u ormaru kojeg ne smijete pogledati ili otkriti, ili svjetla u sobi koja svjetlucaju, ili čudnu pojavu na pješačkoj stazi kojoj ne možete odoljeti, vjerovatno se radi o Anđelu koji se malo pravi važan, da bi bio primjećen. U nas u Hrvatskoj su Anđeli malo drugčije postavljeni dakle, daske u glavi su im trošnije nego u drugih osoba, pa imaju, i trošnije kvalitete, pa sa time ulaze u Sabor i balegaju po sirotinji. Takav političar se sviđa onima gore koji imaju nada sve razvratne planove. Školstvo je bilo uređeno po pravilima direktora škole koji nije volio Hrvate, a niti jednu drugu nacionalnost iz ex Jugoslavije. Inače sva špijunaža u Europi, je zasnovana, do prije dolaska velikih tehnoloških pomagala, i strojeva i aparatića, prema iskustvenom djelovanju i ljudskog resursa, koji je upoznat sa problemom te vrste. U svemu tome, što se dogodilo, jeste činjenica da njegova telefonija i radiofonija koju je imao je dokazuje samo u špijunskom svijetu, odnosno u svijesti onih koji su ga poznavali. U najveću mašineriju koju je imao jedan špija je bio ručni sat, i to polovan, a u najmanju ruku, a glava bistra i upoznata sa svima onima koji imaju nečasne planove. Danas se to sve promijenilo, jer para vrti, i daje dojam sigurnosti, i grube vanjštine i bahatosti. A domoljublje se je svelo na narkomaniju, koncertomaniju i druge etničke manifestacije. Nije zgorega napomenuti da je Ivo Josipović odigrao veliku ulogu u odavanju vojnih tajni i nošenja torbi dokumenata putem izaslanstva u MUP Srbije. Od prisutnih koji su bili, tamo nisu bili sigurni u entitet i dignitet Hrvatske niti su ju ikada voljeli i pekli, se na bojištu.

Danas se prodaju i izdaju svi neučinkoviti doušnici, slušnici, naučnici (polaznci). Svaki novi vid kojeg postavlja obavještajna struktura su priče za malu djecu. Tehnološki odjel. Odjel industrijske špijunaže. Vodstvo. Vojna špijunaža. Resursi. Oprema…Ništa to ne vrijedi Hrvatskoj ako u strukturi hrvatskih obavještajnih službi ne radi Hrvat, koji nije lopov i pokvaren.

Svi koji dolaze u kuću državotvornog društva, su nadalje čitaj, uvjetno rečeno: neprijatelji.

Nakane i posljedice su te da Srbi koji su u okolini također imaju radiofoniju, i telefoniju, i prešaltavaju i kroje kako im odgovara, a to se nikako ne smije više dozvoliti nikome osim Hrvatima u našoj Domovini.