
Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću. Šok je teško ranjen u akciji 16. 6. 1992. godine prilikom izvršavanja borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu.
Većina dragovoljaca, branitelja i veterana neovisno o tome jesu li se nalazili na južnoj, slavonskoj ili bojišnici Banovine, bolje znaju za ovog velikog vojnika pod nadimkom “Šok” (alb. prijatelj).
Berisha, kojeg se ovih dana prisjećamo kako bi obilježili 17 godina od njegove smrti, je bio jedan od onih tajanstvenih junaka koji se pojavio niotkuda, dao veliki obol Domovinskom ratu i jednako tako… Nestao. Samo upornošću hrvatskih branitelja, njegovo se ime pročulo, pa je tako tek pretprošle godine Bekim Berisha posmrtno odlikovan Redom hrvatskog križa. Zašto je odličje otišlo u ruke obitelji pokojnog Bekima?
Berisha se u pojavio ’91. u Komarevu u koje je, navodno, stigao iz Belgije i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka koji je počeo kao običan vojnik, ali se ubrzo ispostavilo da je sve, samo ne običan. Samostalno i na svoju ruku odlazio je u izviđanja i izvršavao diverzije, ali o tome nije puno pričao. Njegovi suborci svjedočili su samo kako bi Šok jednostavno, bez ikakvog objašnjenja otišao u neprijateljski teritorij, obavio zadatak i vratio se. Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću. Šok je teško ranjen u akciji 16. 6. 1992. godine prilikom izvršavanja borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu.
U proljeće ’92., Bekim osjeća zov još jedne zemlje koja vapi za pomoći i u kojoj bjesni rat – Bosne. U Bosanskoj Posavini se ponovo iskazuje u borbi protiv bosanskih Srba, ali njegov ratni put tu ne završava. Odlazi na ratom zahvaćeno Kosovo i postaje jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. S vremenom postaje general kosovske OVK i kao takav daje svoj život u junačkoj akciji kada je napustio svoje suborce i sasvim sam iz jedne kuće pružao otpor gađajući tenkove snajperom i RPG-om. Tog 10. kolovoza 1998. u mjestu Junika, Berisha pogiba u kući koju su tenkovi u potpunosti razrušili.
Pokojni predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman navodno je Berishu opisao kao borca koji je vrijedio kao 1000 vojnika. Berishin bivši zapovjednik, pokojni general Janko Bobetko, također je žalio zbog njegove smrti, izjavljujući da je Berisha bio jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg je on ikad sreo.
Izvor: Snježana Vučković
…