Dragi striče i ostali štovani čitaoci naše stranice.

Obraćam se svima vama otvorenim pismom nakon posljednja dva napisa koja govore o tome tko ima dušu i čija je to privilegija i o tome tko je danas agresor na Hrvatsku.
Pun gorčine, ojađenosti i povrijeđenosti kao jedan od mnogih sudionika akcije “Gusar” (Maslenica) usuđujem se kazati slijedeće:
1. Dnevnopolitička proslava akcije Maslenica je proslava ljudi bez morala za jednokratnu uporabu i vlastiti probitak kojekakvih političara i političarćića na čelu s drugaricom Predsjednicom.
Zašto s drugaricom Predsjednicom jer me je sve to podsjetilo na ona “lijepa vremena Titoslavije” kada su djeca gonjena od strane učitelja da idu na proslave Dana Republike ili nedajbože da je najveći vođa naših naroda i narodnosti drug Tito dolazio pa ga je trebalo pozdraviti. E, tako su djeca išla vođena učiteljima na tu proslavu.
No i u tome ima velika razlika između Titoslavije i ove naše Lijepe. Kakva, pa u Titoslaviji bi postrojili sve borce i prvoborce i onda bi im netko održao “politički čas” o “vrijednosti naše Narodnooslobodilačke borbe”, uručio počasne medalje i svi bi sretni pošli kućama da budućim pokoljenjima mogu pokazati taj komadić metala, taj toliko beznačajan znak pažnje ali istovremeno izuzetno značajan. Sinovi tih, unuci ti i praunuci i njihova djeca svi imaju te medalje, svi imaju taj komadić mesinga i svi mogu reći, da moj je predak bio tamo i evo dokaza, sve se obitelji sjećaju svojih najmilijih. Generacije se uče rodoljublju na tom komadiću mesinga.
Tko će se mene sjetiti kada moja djeca pomru i unuci kojima pričam o veličini naše pobjede o slavi hrvatske vojske i njenoj hrabrosti u Maslenici, kada nema tog komadića mesinga ?
Tko je taj koji nema dušu za hrvatske branitelje koji su na svojim leđima i svojoj krvi iznijeli pobjedu, da im bar na taj način zahvali. O ranjenima, poginulima i nestalima da ne govorimo.
2. Lijepo smo tamo pokazali naoružanje, objesili barjake i čestitali jedni drugima. Tko kome ? Meni nitko, niti me se sjetio niti poslao poziv.
I ne samo to. Pošaljem 7 SMS sedmorici visokih časnika brigada i pukovnija, značajnih za održavanje i provođenje same akcije, načelnicima i obavještajcima. Dobijem 4 odgovora, troje me ignorira jer mislim da ih provociram. Od četiri odgovora sva četvorica odgovore NE, nitko me nije pozvao, NE nisam bio na proslavi, NE više NE IDEM na političke skupove koji nemaju blage veze sa Hrvatskom i koji služe za dnevnu politiku. NE, NE, NE….
Pitam se ja moj Striče kako bi izgledala Lijepa Naša danas da smo 1991. rekli NE i da nismo uzeli oružje u ruke i obranili svoj narod.
Ne zaboravi Striče, 1991. je u rovovima bilo samo domoljuba, bez obzira na nacionalnu, političku ili vjersku pripadnost.
ETO STRIČE TO SMO ZABORAVILI, ZABORAVILI SMO DA BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽIJE KOJE SMO IZLOŽILI VEĆ BOJ BIJE SRCE U HRVATSKOG JUNAKA. Iako je to Njegoševo (a ja malko modificirao jer je tako bilo 1991.)  ovdje i te koliko vrijedi i za nas.
3. Kada je ženin djed umro u 94toj godini, kao najstariji u predgrađu našeg grada, tada smo među stvarima našli i “SIGNUM MEMORIE”.
 “FRANC IOS. I. D. G. IMP. AUSTR REX BOH. ETC. AC AP REX HUNG” koju je Njegovo visočanstvo podijelilo svojim vojnicima u trenutku proslave, a ženin djed ga je dobio u I.S.R kao ranjenik pripadnik  Kroatisch-slawonische Landwehr. I svi njegovi nasljednici, svi u cijeloj obitelji a ima nas danas preko 40 znamo da je djed dobio medalju i zbog čega. Medalju koju mu je dao Imperator, kako su nas učili “Tamnice naroda”.
Ispada da je ta “tamnica naroda” više vodila računa o svojim borcima domobranima nego ova naša sada slobodna Hrvatska.
4. Zar je teško bilo moj Striče tjedan-dva-tri ili mjesec ranije pozvati sve sudionike u njihovim gradovima, postrojiti postrojbe u civilu ili ratnim odorama i podijeliti takvu jednu medalju “Signum Memorie Maslenica” ? Zar je teško bilo pozvati djecu poginulih i ranjenih, nestalih, žene i roditelje na taj svečani stroj Hrvatskih Sokolova Junaka ? Zar je tako teško bilo izići van svakodnevne jednokratne političke priredbe za puk koji liči na ono rimsko “PANEM ET CIRCENSES” – kruha i igara, kao što je ličila ova naša proslava.
Znam da će mnogi popljuvati ovaj moj komentar, ali Striče, neka pljuju, ja imam dušu i moral, oni ne.
Izvor: Ivan Čavrak
About Stric Ivan 2530 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.