
Na Vukovaru učinjen proboj i da je uspio, možda bi poginulo 3.000-4.000 tisuće vojnika hrvatskih, ali bi nakon oslobađanja i čišćenja tog grada i istočne Slavonije, čitava Hrvatska bila slobodna i čista od četnika. Ne bio bilo oprosta, abolicije a Hrvatska bi bila čista od srbočetničke bagre. To je bio moj san, zato mi je život stao negdje na tom proboju, i nisam se u sjećanju makao od tog trenutka, kada su Anđeli počeli prelijetati u grad koji je padao, i kada je vladalo Jedinstvo i Bratimstvo, sloga i ratnički duh, i kada je svaka želja i molitva išla ravno onome kome je bila upućena. Toga više nema. Stao nam je život svima, i nastavka nema, jer je polje zauzeto, i zasijano, novim sukobom i slomom Hrvatske. Netko ju je takvu skrojio, da bude ranjiva, i lomljiva. Ispljuvan je i prvi Hrvatski Predsjednik, od UDBA-e, KOS-a, SDS-a, i drugih radnih organizacija. Kada nestane dragovoljačke populacije, okrenut će se zločinačke organizacije i protiv hrvatske obitelji i onih koji rata nisu vidjeli, jer je iza njih Srbija i memoradum SANU. Da se počistila Hrvatska, kao u planu i programu Hrvata, i to iseljavanjem pučanstva srbočetničkog preko Dunava i Drine ne bi bilo više problema. Lustracija!? Lustracije ne će biti jer UDBA koja je još jaka, se je postavila, sa ostatkom svijeta u Hrvatskoj, na tron Hrvatske. U toj piramidi, koja je izgrađena po propisu, svih onih koji su u radovima učestvovali, su na vrhu oni koji znaju o Vama, o Vašim prošlim životima, vašim grijesima, zločinima u prošlosti, te Vas zbog toga mogu ucjenjivati ili poticati na sjećanje, jednako kao da Vam omogućuju probitak, napredak, školovanje kao i financiranje. Stoga se zapitajmo sa razlogom kako Domoljub Hrvat može se popeti u vrh piramide? Ima li izgleda za takav pothvat!? Vjerujem da ima načina, jer jedini koji bi po meni mogao biti predsjednik sa domoljubnim predznakom su gen. Željko Glasnović i Zlatko Hasanegović. Ostali im nisu niti blizu.
Ako pogledamo južno američku prašumu, i plemena koja su tamo i na koji se način trgaju i opiru, od civilizacije, moramo se zapitati: nismo li u istom loncu, prema našoj sudbini, od postanka, Kralja Tomislava, Dmitra Zvonimira, pa u drugom svjetskom ratu, te nakon njega u komunističkom sustavu, pa se otimamo velikim aspiracijama Srbije i drugih zemalja, sve do danas. Razočarenja nakon predsjednika Tuđmana, do predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, je utoliko veće, jer nitko ništa ne poduzima za malog Hrvata i njegovu obitelj. Kao da nas zlo želi maknuti sa lica zemlje. Jer kada ne bude Dragovoljaca i Branitelja, kada pomru svi, tada će se zlo okrenuti i protiv onih koji rata nisu vidjeli niti dana jednoga. Varaju se oni koji misle da će SANU stati kada ostvari svoj plan. Ne. Srbi će nastaviti jer im je kultura i civilizacija zasnovana na krvi, izdaji, ubojstvima i krvoproliću.