
“HNE” Pod terminom hrvatske neprijateljske emigracije (HNE) Udba je podrazumijevala hrvatske emigrantske političke, društvene, kulturne, športske i vjerske organizacije, te razne politički aktivne grupe i pojedince.
…
Veliki broj Hrvata iselio je iz Hrvatske neposredno nakon drugoga svjetskog rata, u svibnju 1945. godine. U prvoj skupini iseljenika, bjegunaca, nalazili su se vojnici NDH, državni činovnici, dužnosnici raznih nekomunističkih organizacija i stranaka te njihove obitelji. Njihova nakana je bila da se predaju Englezima i tako spase glavu. Meñutim, Englezi su većinu vojnika i civila izručili partizanima, a ovi su nad njima izvršili masakr. Oni koji su se uspjeli spasiti bili su smješteni u izbjegličke logore u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Dio ih je ostao u tim državama, ali ih se još više iselilo u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku. Drugi val iseljavanja dogodio se koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina.
…
Ove bjegunce karakterizirala je činjenica da se uglavnom radilo o mladićima koji su, pretežno iz ekonomskih razloga, ilegalno prelazili granicu. I oni su bivali smješteni u izbjegličke kampove u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Nakon liječničkih pregleda tražili su posao u nekoj zapadnoeuropskoj državi ili bi iseljavali u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku. Najveći broj Hrvata iselio je šezdesetih godina kad je Beograd otvorio granice i omogućio odlazak na “privremeni rad”. Uslijed toga su mnogi krajevi u hrvatskoj praktički opustjeli. Posljednje značajnije iseljavanje dogodilo je nakon Karađorđeva i sloma Hrvatskog proljeća 1971., kad je tisuće Hrvata bilo izvrgnuto progonima. Bjegunci su ilegalno prelazili granicu, a u iseljeništvu su ih zvali “proljećarima”.
…
Prema dosadašnjih saznanjima, jugoslavenska tajna služba je diljem svijeta u vremenskom razdoblju od 1946. do 1990. godine likvidirala šezdeset i osam hrvatskih emigranata. Također je utvrñeno da je u tom istom razdoblju pet hrvatskih političkih emigranata netragom nestalo, te se može opravdano pretpostaviti da su bili kidnapirani i na nepoznatom mjestu likvidirani. Imajući u vidu postupke odlučivanja, organiziranja i izvođenja otmica i likvidacija hrvatskih emigranta, te operacije jugoslavenskih tajnih službi mogu se podijeliti u nekoliko razdoblja. U godinama neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata OZNA je napadala prvenstveno one hrvatske emigrante koji su imali dobre veze sa savezničkim centrima moći (napr. Drago Jilek) ili su uživali neokrnjen ugled među narodom u Domovini (napr. dr. Ivo Protulipac). Padom Aleksandra Rankovića 1966. i relativnim omekšavanjem represivnog sustava unutar Jugoslavije naglo se povećao broj “ofanzivnih akcija” prema hrvatskim političkim emigrantima, odnosno broj otmica i likvidacija u emigraciji. Od pada Rankovića do konca 1971., dakle u razdoblju za koje se pretpostavljalo da su u Zagrebu vlast preuzeli hrvatski orijentirani komunisti, ubijena su dvadeset i četiri hrvatska emigranta, a desetorica su slučajem priživjeli atentate i jedan je otet.
…
Ta crna serija se nastavila i nakon 1971., a naročito neposredno nakon Karađorđeva, dakle tijekom 1972. godine, te u razdoblju nekoliko godina prije i poslije smrti Josipa Broza-Tita, a trajala je praktički do pred sam raspad Jugoslavije.
Ubojstva:
1) Ive Protulipca, 1946. godine u Italiji
2) Ilije Abramovića, 1948. godine u Austriji
3) Dinke Domančinović, 1960. godine u Argentini
4) Mate Miličevića, 1966. godine u Kanadi
5) Marijana Šimundića, 1967. godine u SR Njemačkoj
6) Joze Jelića, 1967. godine u SR Njemačkoj
7) Mile Jelića, 1967. godine u SR Njemačkoj
8) Petra Tominca, 1967. godine u SR Njemačkoj
9) Vlade Murata, 1967. godine u SR Njemačkoj
10) Anñelka Pernara, 1967. godine u SR Njemačkoj
11) Hrvoja Urse, 1968. godine u SR Njemačkoj
12) Đure Kokića, 1968. godine u SR Njemačkoj
13) Mile Rukavine, 1968. godine u SR Njemačkoj
14) Krešimira Tolja, 1968. godine u SR Njemačkoj
15) Vida Maričića, 1968. godine u SR Njemačkoj
16) Ante Znaora, 1968. godine u Italiji
17) Josipa Krtalića, 1968. godine u Italiji
18) Nedjeljka Mrkonjića, 1968. godine u Francuskoj
19) Pere Čovića, 1968. godine u Australiji
20) Mirka Čurića, 1969. godine u SR Njemačkoj
21) Nahida Kulenovića, 1969. godine u SR Njemačkoj
22) Vjekoslava Luburića, 1969. godine u Španjolskoj
23) Mije Lijića, 1970. godine u Švedskoj
24) Mirka Šimića, 1971. godine u SR Njemačkoj
25) Ive Bogdana, 1971. godine u Argentini
26) Maksima Krstulovića, 1971. godine u Engleskoj
27) Drage Mihalića, 1972. godine u SR Njemačkoj
28) Josipa Senića, 1972. godine u SR Njemačkoj
29) Branka Jelića, 1972. godine u SR Njemačkoj
30) Stjepana Ševe, 1972. godine u Italiji
31) Tatjane Ševo, 1972. godine u Italiji
32) Rosemarie Bahrić, 1972. godine u Italiji
33) Josipa Buljana-Mikulića, 1973. godine u SR Njemačkoj
34) Mate Jozaka, 1974. godine u SR Njemačkoj
35) Ilije Vučića, 1975. godine u SR Njemačkoj
36) Ivice Mioševića, 1975. godine u SR Njemačkoj
37) Nikole Martinovića, 1975. godine u Austriji
38) Matka Bradarića, 1975. godine u Belgiji
39) Vinka Eljuge, 1975. godine u Danskoj
40) Stipe Mikulića, 1975. godine u Švedskoj
41) Nikole Penave, 1975. godine u SR Njemačkoj
42) Ivana Tuksora, 1976. godine u Francuskoj
43) Ivana Vučića, 1977. godine u SR Njemačkoj
44) Joze Oreča, 1977. godine u JAR
45) Brune Bušića, 1978. godine u Francuskoj
46) Križana Brkića, 1978. godine u SAD
47) Marijana Rudele, 1979. godine u SAD
48) Zvonka Štimca, 1979. godine u SAD
49) Gorana Šećera, 1979. godine u Kanadi
50) Cvitka Cicvarića, 1979. godine u Kanadi
51) Nikole Miličevića, 1980. godine u SR Njemačkoj
52) Mirka Deskera, 1980. godine u SR Njemačkoj
53) Ante Kostića, 1981. godine u SR Njemačkoj
54) Mate Kolića, 1981. godine u Francuskoj
55) Petra Bilandžića, 1981. godine u SR Njemačkoj
56) Ivana Jurišića, 1981. godine u SR Njemačkoj
57) Mladena Jurišića, 1981. godine u SR Njemačkoj
58) Stanka Nižića, 1981. godine u Švicarskoj
59) Ive Furlića, 1981. godine u SR Njemačkoj
60) Đure Zagajskog, 1983. godine u SR Njemačkoj
61) Franje Mikulića, 1983. godine u SR Njemačkoj
62) Milana Župana, 1983. godine u SR Njemačkoj
63) Stjepana ðurekovića, 1983. godine u SR Njemačkoj
64) Slavka Logarića, 1984. godine u SR Njemačkoj
65) Franje Mašića, 1986. godine u SAD
66) Ivana Hlevnjaka, 1987. godine u SR Njemačkoj
67) Damira Đurekovića, 1987. godine u Kanadi
68) Ante Đapića, 1989. godine u SR Njemačkoj
Otmice sa smrtnim posljedicama:
1) Drage Jelika, 1949. godine iz Italije
2) Zlatka Milkovića, 1949. godine u Francuskoj
3) Zvonimira Kučara, 1963. godine u Francuskoj
4) Geze Paštija, 1965. godine u Francuskoj
5) Stjepana Crnogorca, 1972. godine u Austriji
Vijeće je također registriralo trideset pokušaja ubojstva, te tri uspjele i dvije neuspjele otmice hrvatskih političkih emigranata u razdoblju od 1946. do 1990. godine..
Nikad oprostiti,nikad zaboraviti!
Izvor:Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava