Ustaštvo i partizani komunisti

Ustaštvo. ustaška ideja je ubi consistam – čvrsta točka hrvatstva, genetska, psihološka, karakterološka (psihička, karakterna,) politička… posvemašnja mentalna čvrsta točka Hrvata. Izražava se na svim poljima mišljenja i djelovanja, razuma, pače i uma i osjećaja. Ustaštvo je forma mentis hrvatstva i Hrvata, ostaje istobitna s hrvatstvom tijekom cijele povijesti Hrvata kao njihova čvrsta točke. To je ideja slobode i herojstva protiv svakog otuđenja ne samo političkog i gospodarskog nego i znanstvenog i umjetničkog, protiv tlačenja, eksploatacije i političke neslobode. Ustaštvo je nužni, zakoniti rezultat etnogenetskog razvoja hrvatstva od Ono-ga do Super ega. U tom procesu oblik ustaštva postaje ustaša Nad-čovjek u usporedbi sa samim sobom kao hrvatstva u stanju mase, Ono-ga.
Izvedbeno, povijesno gledano, kroz razne pokrete i stranke ono može biti različito – dobro i loše. Umjereno i radikalno, uspješno i neuspješno, ali uvijek ostaje središnja, čvrsta genetska točka hrvatstva koja je uvijek privlačila najveće, najsvjesnije umove Hrvata. To nam i faktična povijest potvrđuje jer se realizirala u raznim vidovima, ovisno o aktualnom stupnju ustaške svijesti i svjetskim okolnostima u kojima se ostvaruje, odnosno pokušava ostvariti. Jer, jedno je ustaštvo Velebitskog (Ličkog) ustanka a drugo Rakovičkog ustanka, treće ono prisutno u ustanku Matije Gupca (socijalno ustaštvo), četvrto državotvorno i političko ustaštvo Ante Pavelića (NDH), a peto isto takvo ustaštvo Franje Tuđmana. Dakle, izvedbeno može biti državotvorno, političko, socijalno, kulturno (Rezolucije o stanju i položaju hrvatskog književnoga jezika). (I šesto Bugojanski revolucionarni ustanak koji je isto tako važan kao i svi gore spomenuti, mo. Otporaš.) Moralno ustaštvo poznato je još od 649. iz Ugovora Hrvata s papom Agatonom u kojem se kaže da Hrvati potpisuju, sklapaju taj ugovor s „tvrdom i nepokolebivom vjerom“ gdje se susreće, očituje njihov tvrd i nepokolebiv narodni karakter i vjernost potpisanom ugovoru. Tu se i religijološki gledano potvrđuie vjernički identitet hrvatstva.
Ustaštvo je hrvatska ideja obrane slobode, osobne i nacionalne, ali uvijek slobode, ustanak radi slobode. Kad se ne uspije realizirati pa ostane u pokušaju doživljava šovinističko ponižavanje i progone. Tako u slučaju NDH koju se osuđuje zbog i nedokazanog zločina, ali ju se poraženu osuđuje kao zločinačku.[1] Ali ne samo nju nego i Hrvate i hrvatsko ustaštvo kao zločinačke. No, ustaštvo kad bi i prihvatilo zločinačku ideologiju: fašizam, nacizam, komunizam, liberalizam i dr. mogla bi proizvesti zločin, ali time se kompromitira supstitucija ustaštva a ne substancija – samo ustaštvo.
Suvremenoj Hrvatskoj treba moderno, prosvijećeno ustaštvo. Povijest nam posvjedočuje u svom ponavljanju da je nastojanje svih antiustaša u biti namjera uništenje Hrvata kao takvih jer nije moguće uništiti ustaštvo bez uništenja Hrvata i hrvatstva. (TOČNO. Mo. Otporaš.) Jer ustaštvo je forma hrvatstva a supstancija je samo hrvatstvo kao ustaštvo: jedno bez dugoga ne ide, a ako ide onda je to idealno ustaštvo. Jer je čvrsta genetska točka hrvatstva, ali kad je izvedeno kompromisom kao meko ustaštvo kako ga je izveo Tuđman, nije originarno ustaštvo, nego jedan njegov slabiji podoblik – domobranstvo. No taj oblik nije dovoljno čvrst pa dopušta rastvaranja i nestanak hrvatstva i hrvatske države. Odatle u suvremenoj Hrvatskoj politički vapaj za „Hrvatskom prosvjećenom čvrstom rukom“. Jer vladajući liberalistički oblik demokracije ne odgovara hrvatskom političkom mentalitetu. (To je tvrdio i zagovarao i pok. Mladen Schwartz, mo.) Demokracija može biti kao državni i politički ustroj organizirana u mnogo političkih oblika, već prema političkom mentalitetu dotične nacije. No, svjetski hegemoni, prije svih Velika Britanija i SAD nametnule se jedan tip demokracije koji odgovara njihovom mentalitetu i još više njihovom hegemonističkom interesu. Prate ih, više ili manje i ostale zapadne vodeće nacije u odnosu na ostale „male“ nacije.
Ugovor s papom Agatonom posvjedočuje dvoje: psihoanalitički da su Hrvati, što potvrđuje i povijest, prvi slavenski narod (jezično slavenski a genetički su više poseban narod nego slavenski) došao do stanja Super-ega jer su prvi slavenski narod koji je  organizirao državu što potvrđuje i suvremena strana znanost , a gledom na filozofiju religije prvi pokršteni slavenski narod što svjedoči i  da nikad  nisu bili agresori što govori o duhovnom tipu njihovoga Super ega.
Ustaštvo kao neagresivno nego miroljubivo i obrana svih slabijih, neslobodnih i potlačenih na svijetu je nacionalno-politički internacionalističko jer je na strani svih tih slabih i potlačenih. Ali da bi bilo učinkovito i dobilo tu internacionalističku legitimaciju moralo je najprije samo postati nacionalno slobodno i imati svoju vlastitu državu. To znači da je najprije moralo proći kroz borbu za se, za svoju nacionalnu slobodu. Hegemonima koji stvaraju svjetsko javno mišljenje, koje je uvijek ujedno i hegemonističko, naravno da je na taj hrvatski zahtjev reagiralo negativno i okvalificiralo ga kao nacionalističko, pače šovinističko. Tako je od izabranog naroda kao miroljubivog anđela stvorilo opakog vraga, zlotvora. Neprijatelja svih drugih naroda. A ono je bilo ustvari protiv onog tlačiteljskog i eksploatatorskog svih tlačitelja i eksploatatora.
Hrvatski partizanski komunistički pokret je pervertirano hrvatsko ustaštvo.
(U hrvatskom jeziku nema glagola pervertir. Ja ga nisam pronašao. U francusko/hrvatskom rječniku PUTANEC, Zagreb 1957., ima francuski glagol “pervertir”, što znači: (po)kvariti, izopačiti; pobrkati, izvrnuti smisao. Smatrao sam potrebnim ovo pojasniti da nebi bilo zabune poradi ove riječi. Prevedimo to na:
HRVATSKI PARTIZANSKI KOMUNISTIČKI POKRET JE IZOPAČIO “HRVATSKO USTAŠTVO”. Otporaš.)
Pervertiranje ima duboke povijesne korijene i uzroke i seže sve do u 1102.. Uzroci su vanjski i unutarnji i oba se odnose na cijelo hrvatsko nacionalno biće. Vanjski su uzroci  svjetsko-politički koji su Hrvatima, objektivno, onemogućavali stvaranje vlastite države pod vodstvom svojega vlastitog Nad-ja. Unutarnji (povezani s vanjskim) uzroci korijene u vlastitom biću. Očitovali su se u ulozi izabranog naroda-žrtve, u izmišljanju sveslavenstva pa zatim jugoslavenstva i stvaranju dviju jugoslavenskih države, objektivno protiv sebe, te ideologijsko prihvaćanje marksističkog anacionalizma i time spuštanje nacionalnog duha u stanje mase, u stanje Ono-ga i najviše, i tek donekle, do u stanje predsvijesti i svijesti.
Tako su stvorili sebe protiv sebe. (Misli se na Hrvate, mo.)
Ustaše i partizani su ne samo genetski nego i psihološki isto, jedna cjelina pri čemu originalno hrvatstvo – ustaše, partizane shvaćaju kao pervertirano hrvatstvo, a partizani kao pervertirani ustaše su smatrali originalne ustaše za pervertirane Hrvate. No, povijest koja je u stalnom pokretu i mijeni, stvari razjašnjava; pokazala je da su upravo partizani pervertirani Hrvati (čitaj “izopačeni hrvati, mo.) i da je zadaća povijesti, hrvatskog objektivnoga duha, da se oni oslobode toga pervertitstva. Taj proces je upravo u tijeku. Naime, istu onu empatiju prema potlačenim i ugnjetenima što je bio dio psiho-socijalnog supstrata ustaštva i što smo ga nazvali nacionalno-političkim internacionalizmom, (a što je nažalost najčešće zanemarivano i zlonamjerno negirano), pobjednički partizani-komunisti provodili su u političkoj praksi poglavito u Pokretu nesvrstanosti i inače pomaganjem potlačenim i ugnjetavanim nacijama u njihovim ustancima i revolucijama za slobodu. To je jedna od mnogih istobitnih točaka ustaštva i partizanstva koja ukazuje na njihovu bitnu istovjetnost[3] (i na još uvijek djelomičnu rascijepljenost), što inteligentnom politikom može dovesti do harmoniziranja na istu točku hrvatske državotvornosti i na miran način i uz prisutnost političkog pluralizma i bez uporabe „hrvatske čvrste ruke“.
No to postignuće ima neke svoje preduvjete koje ćemo u nastaku razjasniti.
Naime, da bi hrvatsko društvo postalo „zdravo“ društvo ono prije svega mora postati svjesno te svoje rascijepljenosti, otkud ona dolazi i što znači. Rascijepljenosti na desnicu i na ljevicu, što ona znači i pod kojim uvjetima se one mogu harmonizirati na zajedničku državotvornu domoljubnu stožernu točku. Hrvatsko društvo je rascijepljeno na desnicu i ljevicu ne samo po politološkim (političkim) karakteristikama nego općenito vrijednosnim razlikama. Ta razlika je najvidljivija u politici gdje je osnovna razlika ta da je desnica idealistička a ljevica materijalistička, sa svim nijansama realizma u idealizmu i idealizma u materijalizmu. Uostalom, svi „zdravi“ i jaki narodi svijeta (sve od idealista Platon i materijalista Aristotela) imaju svoju rascijepljenost na ljevicu i na desnicu i to im ne smeta. Dapače, u tome se dopunjuju i ocjenjuju što je zahtjev povijesti za napredak, jer oba krila guraju naprijed pa tako ostaju vodeće nacije svijeta. Da bi Hrvatska postala takvo društvo ona taj zahtjev povijesti (sudbinu“) mora duboko, razborito i jasno osvijestiti i cijelom narodu usvijestiti kako te razlike nastaju i kako se harmoniziraju kako bi ga narod prihvatio. Narod će to shvatiti i u životu ga uzimati u obzir. (Glupi su svi oni oholi „mudraci“ koji podcjenjuju narod i postupaju prema njemu kao politički glupom. Narod ima upravo za to pitanje u politici dovoljno bistru pamet zdravog razuma, ali ga intelektualno zbog nedostatka izobrazbe i obavljanja „neintelektualnih“  poslova ometa u njegovom jasnom razlikovanju, ali ga u političkoj praksi (izbori) dobro razumije i slijedi. Osvješćivanje i usvješćivanje je prvi i najvažniji uvjet za napredak procesa harmoniziranja.
(Idealizam desnice je moralno vrjedniji, posjeduje više vrlina ako nije tobože idealizam, tj. kapitalistički hegemonistički i ekploatatorski, a ljevica politički vrjednija t.j. uspješnija kao politički realističnija ako nije komunistički (marksistički) dogmatična s gušenjem slobode, što znači samo tobože „idealistična“).
Na koncu, ipak da bi spomenuti proces harmoniziranja u hrvatskim aktualnim uvjetima izbjegao „Hrvatsku čvrstu ruku“ (dakako „čvrsta ruka“, nehrvatska, može se ponoviti i od ljevice. Dapače, u nekim važnim političkim segmentima ona se lukavo, gmizeći i ponavlja) mora biti ispunjen i drugi uvjet.
Naime, kako rekosmo i drugi su narodi bili rascijepljeni, pače su vodili i krvave građanske ratove – Francuzi, Talijani, Španjolci i dr. pa su ipak harmonizirani. No, oni su silom moći i prava pobjednika nametnuli svoju pobjedničku vlast. Tako čista politička situacija nije u Hrvatskoj. Nije čista jer nije rasčićeno pitanje i nije nađen jasan odgovor tko je pobjednik u Domovinskom ratu; desnica ili ljevica ili obje udružene?
Naime, Republika Hrvatska nije proizašla iz neposrednog građanskog rata, ali je proizašla iz rata protiv onih koji su porazili NDH u ratu 1941.-1945. i vladali u Hrvatskoj do 1990. No ti pobjednici iz rata protiv Hrvatske 1941.-1945. i vladatelji u Hrvatskoj (jugokomunisti) su se pak  u ratu za uspostavu Republike Hrvatske 1991.-1995. u sebi podijelili: dio ih je prešao na hrvatsku stranu, pače u velikom dijelu bili dio vodstva toga rata na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, a dio je ostao pasivan ali prisutan u državnom aparatu, (uz izdajice kao efemerne pojave). Istina, većina njih je prešla na hrvatsku stranu pod pritiskom jugosrba i agresije JNA, ali ipak ostaje činjenica da su se borili na hrvatskoj strani. Dakako, ipak treba razlikovati one koji su se opredijelili za samostalnu Hrvatsku za vrijeme Jugoslavije i zbog toga bili proganjani, smjenjivani i zatvarani (Tuđmani dr.) i one koji su izbačeni iz SKH/SKJ i smjenjivani, zatvarani i proganjani zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću, hrvatskom nacionalnom pokretu 1975 , od onih koji su se opredijelili tek poslije agresije JNA i Jugosrba na Hrvatsku. S obzirom na tako kompliciranu situaciju glede odgovornosti za počinjene zločine i progone, a još više glede prava na vladanje, prema njima je trebalo postupati diferencirano. Moguće je primijeniti i kolektivne i individualne mjere kažnjavanja prema svakom pojedincu posebno, ali prema prethodno utvrđenim kategorijama i kriterijima. Generalni oprost koji je uveo dr. Franjo Tuđman  svima koji su sudjelovali u jugo vlasti, protivno interesima Hrvata i Hrvatske, naročito u represivnom hrvatskom/jugoslavenskom aparatu, daje sumnjive i neučinkovite rezultate.
Svrha kažnjavanja je mentalno čišćenje i ozdravljenje, zadovoljenje masovnom narodnom zahtjevu za pravdom čime se postiže mentalno zdravlje hrvatskog bića, a ne uništavanje ili zlostavljanje bilo koga. Zatvaranje bi trebala biti iznimka a generalno da se konstruira oblik javne isprike svih onih koji snose krivnju. Prije svega trebalo je provesti radikalniju promjenu obnašatelja državnih dužnosnika kao i vodećih kadrova u poduzećima u državnom vlasništvu, te izmjenu diplomatskih kadrova i t. d. Druga kolektivna mjera trebala bi se sastojati u javnoj isprici ljevice hrvatskom narodu odgovornih za stanovita djela protivna interesima države Hrvatske i Hrvata. S druge strane i da desnica prizna neke svoje eventualne nazadne političke postupke i da iskreno prihvati ispriku ljevice. I da ljevica mirno pristane a desnica mirno prihvati da ljevica koja je toliko zla nanijela hrvatskome narodu ne može u RH vladati i potiskivati desnicu skupa s otuđenim dijelom desnice. Tek tako uporabljene mjere mogle su zacijeliti rane što ih je izazvala ljevica i omogućile bi izvesti Hrvatsku iz moralnog i političkog čistilišta dokle je Tuđman doveo Hrvatsku i harmonizirati je oko tvrde državotvorne domoljubne točke (do zajedničke stožine).
Ipak, navedene se mjere ne mogu primijeniti bez prethodno jasno utvrđene i obnarodavne istine da je u Domovinskom ratu pobijedila ideja desnice a poražena ideja i politička praksa ljevice (dekomunizacija).  (Tuđman je toga bio svjestan, ali se nije usudio to učiniti, i želio je nemoguće, t,j. da se u političkoj praksi prihvati njegova istina da su pobijedile udružene desnica i ljevica  („centizam“).
Napokon: Desnica s punim moralnim i pobjedničkim pravom treba nametnuti svoju vlast kao vladajuću.
Ove i eventualne druge svrhovite, primjerene mjere isključile bi potrebu pa i mogućnost uporabe „Hrvatske čvrste ruke“. Inače…
 U zagrebu, 11. lipnja 2017.                                                                            Dr. sc. Petar Vučić

[1] Pri uspostavi i obrani svoje suverene države svaki politički subjekt – politički pokret, politička stranka i sama država imaju moralno i političko pravo, pače i dužnost kažnjavati osporavatelje svojega djela sve do granica počinjenja masovnog zločina.
[2] „Naime, Hrvatska je bila zanimljiva Rusima ne samo kao slavenska zemlja, već kao prva slavenska zemlja koja je prihvatila kršćanstvo te prva među Slavenima koja je osnovala neku vrstu državne tvorevine“.Dr. Denis Jevgenjevič Alimov u predstavljanju svoje knjige „Etnogeneza Hrvata–formiranje hrvatske etno političke zajednice u VII.-IX. stoljeća.“ Jutarnji list 3. VI. 2017. Zanimljiva je i autorova konstatacija da nikad “- ni u ta pradavna vremena Hrvati i Srbi nisu bili jedno pleme“.
[3] . Podsjetimo se na pokušaj izgradnje socijalizma u Hrvatskoj za vrijeme NDH (A: Seitz i dr.) što su onemogućili fašisti i nacisti.
Izvor: Otporaš
About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.