Godine 2004 sam bio pozvan u prostorije unutarnje kontrole u Matičinoj ulici u Zagrebu, nakon izmišljenog prekršaja u policijskoj postaji Zaprešić, pomoću kojeg su me se htjeli riješiti iz postaje i trajno iz policije. Tamo sam dospio nakon što su nas 2000 godine premjestili iz SZUP-a kao moralno politički nepodobne u Policijske postaje PU zagrebačke. Tome je najviše pridonio načelnik u SZUP-u Vlado Oštarčević, koji je mnogim od nas promijenio dossiere u Službi, napisavši u nutra sve najgore o nama, koje je izbacio iz Službe.

Njegov ujak je bio u osiguranju druga Tita, što mu je bila preporuka da radi za Službu državne sigurnosti u Hrvatskoj. Mene su prvo poslali u I PP Centar i tamo me slali na najgora mjesta samog po noći u odori pozornika. Nekoliko puta sam skoro stradao, jer sam bio sam, a oko mene pijani i nabrijani nasilnici često i naoružani hladnim oružjem. ” Kolege” su bili vrlo neugodni, svaki moj uspjeh su sebi pripisivali, prijetili bi mi, te me nazivali špijunom i slično.

Šljam policijski koji su sudjelovali u određeneim krim. radnjama, a detektivi su redovito ručali ili večerali sa poznatim gangsterima. kada su vidjeli da me ne mogu slomiti, poslali su me u Zaprešić u njihovu PP. To je bilo leglo kriminala. Za 100 DEM, a kasnije za 100 EUR-a su policajci okretali glave dok su šverceri prebacivali robu iz R. Slovenije u RH, koju su vozili u traktorima koji su vukli 10-tonske prikolice krcate robom, pa tako i sirovom kavom,2 kune kilogram sirove, a 10 kuna 10 dkg pržene mljevene koju su pržili u selu. Računajte zaradu od 10 tona kave.

Naravno da sam ja prijavio ilegalnu pržionicu kave,mirisalo je stotinama metra po selu i okolici, pa sam imao velikih neugodnosti, jer su morali iseliti strojeve pržionice prije policijske racije. Heroin i marihuana su redoviti putovali u R. Sloveniju preko rijeke Sutle. Pakirali su se u zagrebu, uz znanje vrha PU Zagrebačke. Seljaci su napravili bagerima prilaze prema RIJECI SUTLI SA OBJE STRANE GRANICE, KAKO BI PUTNIČKI AUTOBUSI PUNI ILEGALACA PRELAZILI U R. SLOVENIJU, A POTOM SU ILEGALCE ČEKALI KOMBIJI ZA DALJNJI PRIJEVOZ PREKO R. SLOVENIJE U ZAPADNE DRŽAVE.

Prevozili su u RH ukradene aute, koji su uz manja štećenje prelazili Sutlu i u obližnjem selu ih je mjesni automehaničar popravljao i lakirao. Svi su u obližnjim selima znali za te krim. radnje, ali nisu imali kome prijaviti, a ako bi to učinili, brzo bi im otrovali stoku, perad, uništili traktore i aute i slično.  Jednom, kada sam ulovio lokalnog dečka sa 1 kg marihuane, dežurni smjene mi je rekao neka se to istrese u WC, jer mu se ne da pisati i zvati detektive, koji se sada odmaraju. Znao sam uloviti vodiča ilegalaca preko granice sa drogom i sve to su detektivi sebi pripisivali.

Za kaznu sam morao po bilo kojim vremenskom uvjetima stajati kod željezničkog  mosta u Šenkovcu, da ne bi koji ilegalac prešao granicu. Po kiši, hladnoći i snijegu sam morao stajati bez kučice da se negdje sklonim ili WC-a , pa sam se morao snalaziti u grmlju i kukuruzu. I ja se nalazim u odjelu za Unutarnju kontrolu PU zagrebačke, a ispituje me Rade Livazović. Odmah sam ga prepoznao, a on me je pitao, je li ja njega poznam. Znajući što mi se sprema, rekao sam da ga ne poznam.

Kada smo bili zarobljeni u Hrvatskoj Kostajnici, te smo se nakon “križnog puta” našli u selu Kukuruzari, Rade Livazović je bio među pobunjenim Srbima i držao nam govor, kako on radi u PU Zagrebačkoj, te sve informacije dostavlja četnicima. Hvalio se kako nesmetano putuje iz Zagreba u Hrvatsku Kostajnicu. Poznato je da je morao “okrvaviti” svoje ruke, jer ga inače ne bi slobodno puštali da radi što želi. Tako je Rade Livazović radio u Unutarnjoj kontroli PU zagrebačke i nesmetano slao četnicima informacije, a kasnije srbskim ob. Službama.Vjerojatno je aboliran kao i mnogi drugi., pa mirno uživa u mirovini ili je još aktivan. To je prava slika Policije.

Stric Ivan!

Pronašao sam jedan tekst nekoliko godina star. Danas ga objavljujem.Pročitajte!