
Dragi Striče,
rado ti pišem o našem dežurnom Orjunašu Anti Tomiću. Postoji za to
tisuću i jedan razlog. Kako sam sav sretan da imam svog dežurnog
četnika i dežurnog pripadnika Glavnog štaba NOVJ, cijela moja kolekcija
prijatelja moje Hrvatske ne bi bila kompletna bez ORJUNE. Jer ona je,
kako god okreneš, nešto bez čega danas čovjek jednostavno ne može
biti pripadnik Horvatskog naroda ako nije pripadnik i Orjune.
Nije li ti nešto čudno u ovom prvom dijelu veselog mog poslijepodnevnog
promišljanja, fali li nešto ili si se i Ti moj dragi brate po oružu već navikao
na piskaranja ove i ovakve vrste pa niti ne obraćaš pažnju na sadržaj
i njegovo značenje ?
E to prosto ne vjerujem.
Fali Ti isto kao i meni, ali ovaj put namjerno ne napisano uz pojedine
riječi prvog dijela teksta, a to su navodni znaci.
Dakle, ako samo pogledaš tekst kako izgleda, bez označavanja
pojedinih riječi navodnim znacima, on ima sasvim drugačiji,
ubojitiji, pokvarenu i zlobnu primisao.
Pa da vidimo kako bih ja trebao napisati prvi dio da on bude
upravo ono što je, kritika “čista uma našeg dežurnog Orjunaša
Ante Tomića”.
Dragi Striče,
rado ti pišem o našem “dežurnom Orjunašu Anti Tomiću”. Postoji za to
tisuću i jedan razlog. Kako sam sav “sretan” da imam “svog dežurnog
četnika” i “dežurnog pripadnika Glavnog štaba NOVJ”, cijela moja kolekcija
“prijatelja moje Hrvatske” ne bi bila kompletna bez ORJUNE. Jer ona je,
kako god okreneš, nešto “bez čega danas čovjek jednostavno ne može
biti pripadnik Horvatskog naroda ako nije pripadnik i Orjune”.
Eto tako bi Striče trebao izgledati početak današnjeg promišljanja.
Pa da nastavimo u tom smjeru.
Zašto Ante Tomić i koji je moj osobni razlog nepodnošenja tog
“tako ljubavlju ispunjenog za Hrvate i Hrvatsku” našeg “rodoljuba”
Ante Tomića.
Čitam, eto, upravo da sam “bitanga bez poštenja” ako zatražim prava
po Zakonu a koja do danas iz raznih razloga nisam tražio.
Na mene se ovo ne odnosi, ali odnosi se na hrabra čovjeka, mog
prijatelja i suborca. Po njemu, po dragovoljcu Domovinskog rata,
koji je punih 60 mjeseci (5 punih godina) držao pušku za ovu
i ovakvu slobodnu i NEZAVISNU REPUBLIKU HRVATSKU,
to smeće i nečovjek Ante Tomić, u vidu, bar kako on to vidi, opet
pljuca i riga svoju žuć vrijeđajući ne samo mene, koji sam ne žaleći
zdravlje, uspio ostati cijel u tijelu, a mnogi nisu, pa dnevno kada idem
na tržnicu obvezatno sretnem dvojicu u kolicima, jedan nema
obije noge, a drugome su obije noge oduzete zbog gelera mine
u kičmi. Eto njih pljuje i vrijeđa Ante Tomić.
Napis u trenutnom Glasilu CK SDPrdonja (jutarnjem) je više nego
degutantan.
Svakom čovjeku koji ima imalo morala i osjećaja njegovo
izrugivanje dragovoljcima, Domovinskim rata i Hrvatskom,
je nepodnošljivo vrijeđanje ličnosti.
A naš “predragi” Orjunaš misli da je zabavan i da, eto,
putem “satire” iznosi istinu. Da, iznosi, samo je pitanje čiju ?
Uglavnom nije mene uvrijedio, ali je duboko uvrijedio mog
prijatelja koji je bio pripadnik izviđačko-diverzanskog voda
moje bojne.
U akciji, tijekom Maslenice, a isti će se prepoznati ako bude
čitao ove redove, namjerno ne iznoseći imena, jer ima stara
“nomina sunt odiosa” – imena su mrska, ne u s mislu da
iznosim nešto nepovoljno što je vezano uz ovu izreku, već u smislu
da bi bilo nepovoljno izreći njegovo ime, u odnosu na ostala imena,
jer je takvih imena vitezova Domovinskog rata bilo na
tisuće, dakle moj dobar prijatelj i izvidnik je prilikom akcije
izvlaćenja ranjenika, no to je za drugu “priću” dobio mali
poklon od četnika. Toliko malen da nije uopće osjetio da ga
je dobio.
Geler velićine, pa rekao bih dobrano manji od malog nokta, pravo
pored srca u pluća. Krvavljenje, ali ne vanjsko, vidljivo, već
ono opako unutarnje, koje te nakon nekog vremena zaguši,
ne možeš disati, i dok ostali shvate što ti je ti odeš onamo
kamo idu hrabri Vikinški ratnici, Valhallu.
Valhalla (Valhall) u nordijskoj mitologiji označava Halu mrtvih heroja,
ogromnu rajsku dvoranu, dvorac boga Odina. Ratnici heroji, poginuli u
ratu, ovdje čekaju Ragnarok ili Sudnji dan. U trenutku Ragnaroka
oni će se boriti na Odinovoj strani.
Sve ovo gore opisno rečeno.
Moj brat po oružju, nakon akcije vratio se u zapovjedništvo
bojne, i svi komentiramo što i kako je prošlo izvlačenje ranjenog
izvidnika. Istoga smo spasili.
Dakle kako rekoh, on se odjednom nasloni na zid i problijedi.
Svi skoćiše, jesi ranjen. Nisam, pa što ti je, ne znam.
Raskopčamo mu krožet, jaknu, bluzu, ništa se ne vidi a on
bljeđi i bljeđi. Unutarnje masovno krvavljenje pluća. Vani
se ništa na tijelu ne vidi.
Došao doktor, pregleda ga i jedva nađe na prsima zarezotinu
tanju nego je debljina ženske vlasi iz kose, eto toliko široku i
kojih 1/2 cm drugačku. Doktor malo pročeprka, ovaj sve bljeđi.
Sada lipnu iz rane krv. Hitno u bolnicu, operacija, ali prokleti
geler u plućima blizu srca presjekao venu. Ne smije se operirati,
već samo podvežu-zašiju venu i zatvore ga.
Nije bio ni 10 dana u bolnici, evo ga opet u postrojbi s ostalim
izvidnicima. Geler neoperabilan, blizu srca. I dan danas ga ima.
Završio rat, moj brat po oružju vozač kamiona po profesiji u
civilstvu, nazad za volan. Kilometri i milje Europskih cesta.
Mislim da je bar 2 puta objahao u svom MAN-u cijelu našu
kuglu zemaljsku.
Do sad nije tražio bilo kakva prava. Geler i dalje nosi, ovaj zaćahuren
divlje meso oko srca, neoperabilan.
Prije neki dan ga sretnem, u rukama hrpa papira. Kuda ćeš ?
Ma evo imam uvjete za mirovinu, pa podnosim, znaš po ovom
novom Zakonu zahtjev za priznavanje ranjavanja.
Ma što to nisi ranije napravio. A zbog čega, ovog malog komadića
koje zvoca svaki put kada uđem u neku ustanovu s vratima za
detekciju ? Jedino im moram objašnjavati da sam 2 grama teži
zbog četničke uspomene.
Eto na te i takve pljuca i riga svoju bolesnu žuć moj
“dežurni Orjunaš” Ante Tomić.
Izvor: Ivan Čavrak