
Dragi Striče, u današnjem webnom izdanju dnevno pojavio se “interesantan” članak, vjerovatno pod lažnim pseudonimom u biti, lako moguće da je izdanje samog “liberalnog” Sandi Blagonića, toliko poznatog po vulgarnosti i samomržnji prema samom sebi što je Hrvat, da je to par excellence. Na našem divnom književnom standardnom hrvatskom jeziku: van kategorije. Ta riječ “van kategorije” bi trebala govoriti u načelu o nečemu što je izvrsno,
kvalitetno i dobro, no međutim, ako se koristi u svrhu kritike ili prikaza nečeg lošeg, kao sada naprimjer mog osvrta na ovaj članak, onda znači “gore od goreg ne može postojati”.
Njegove “interesantne” unmotvorine, a posebno njegova slika balava derleta, kojem još materino mlijeko iz usta mljacka, u članku Marcela Holjevca
kojim je u biti opisao tipičnog hrvatskog kvazi (lažnog) intelektualca, koji zajedno s mojom Orjunom Tomićem glumi neku “moralnu vertikalu ove Hrvatske” a oba ne razumiju da svojim napisima samo zasmijavaju nas sve ostale i čine upravo suprotno od onog što žele postići, jer burkaju “no news good news” pa smatraju da je bilo kakva njihova umotvorina, a na žalost papir trpi svašta, pa i otpad kada obrišemo pozadinu, eto toliko su njihovi napisi vrijedni, idu za time da “any news good news”. Poznavaocima engleskog jezika ne treba prevoditi, no u načelu, na hrvatskom bi bilo, u duhu jezika, “blentava vijest je dobra vijest”. Uspoređujući snagu duha, čvrstine, zajedništva i
ponosa što sam (smo) Hrvat/i, u ovaj tren kada cijeli Svijet grca upravo u onom o čemu on piše, a to je lažna sloboda, i dok se pravi i ispravni ljudi dive onome što je naša reprezentacija postigla, jer nitko u to nije vjerovao kao ni 1991. što su svi mislili da će nas Srbadija pregaziti, s balkanskom krčmom i kockastim stoljnjakom, pisac članka skače sam sebi u usta (metaforički rečeno). Koristeći jednog mizantropa, ljigu od čovjeka koji vrijeđa sve koga stigne a najviše sama sabe, jer stara latinska kaže:Nomen est omen, tj. samo ime kaže tko si i što si, dakle Hrvat sam, a to znači: Odan sin Domovine, svoj na svome, znam kada mi bura hrašće vije i što i gdje mi grobak krije, a a komad “kruva i mrva soli uz uje” mi čine život, za njega to ništa ne postoji, mislim i za pisca ovog članka u webno dnevno i za Blagonića. Oba na tragu zamjene teze antitezom, tj.: Ako laž dovoljno dugo govoriš, ona postaje istina
ne samo za tebe nego i sve ostale (Goebbels). Time pokazuju samo svoju mizantropiju i mržnju prema Hrvatima i Hrvatskoj, a sve na tragu velike Srbije, Vučića i četništva. U svakom slučaju, cijeli članak izaziva prjevarom reakcije svih koji ga čitaju, a koji ne razmišljaju koji su temelji tog članka. Dubljim promišljanjem jasno je i vidljivo da je članak pisan upravo na temeljima”filozofije” Blagonića i Tomića. Žao mi je ljudi i komentara koji su se uspjeli
“zalijepiti” ili “upecati” na ovakve članke. Dnevno je ovaj put pokazalo da nije vrijedno čitanja.
Izvor: Ivan Čavrak