Osvrt na povode i neposredne uzroke tragedije “Akcije Feniks”, prvi nastavak promišljanja

Dakle, dragi moj Striče, da nastavim s mojim promišljanjem. Kao što rekoh, svi skupa, prije svega mislim na naše didove, babe, matere i ćaće, i ostalu mnogobrojnu rodbinu u 1945. i sve što se događalo do kraja te i slijedećih godina negdje do 1950.tih kada je „komunistički stisak“ počeo osjećati da je postigao svoje početne rezultate i uveo cijelo društvo u „svijetlu budućnost“.
Sada mala usporedba, bez koje nije moguće daljnje promišljanje. Tražeći dobar link i prikaz ekonomskog iskorištavanja Hrvatske i njene ukupne ekonomske snage, slobodno rečeno pljačke i življenja jednih na račun drugih, ne mogu a da se ne sjetim jednog od svojih prethodnih prikaza kako je Hrvatska opljačkana i 1918. i 1945. prvo zamjenom ugarskih Kruna u kraljeve Dinare a onda zamjenom hrvatskih Kuna u titove Dinare pri čemu je tada izvršena konverzija (zamjena) valute po izuzetno nepovoljnom tečaju za Hrvatsku. O tome sam već pisao. Koga interesira neka potraži na ovom našem portalu jedan od mojih prethodnih postova. Nadalje, također sam našao jedan link u kojem se „plaće“ danas nad ekonomskom sudbinom Hrvatske, jer da nam je bilo bolje prije agresije na nas u razdoblju Markovićeva dinara, nego danas. Pisac tog, kvazi političkog uratka, smatra da smo, eto, izgubili što smo izišli iz stiska „predragog bratstva i jedinstva“. O tome bi se mogle napisati priče i priče a napisani su mnogi ozbiljninji radovi od ovog promišljanja, stoga ovo samo kao podsjećanje.
Vratimo se našoj 1950. godini. Kolektivizacija, oduzimanje zemlje, prisilno oduzimanje dobara i osobna vlasništva, neka „uravnilovka“ na nivou SFRJ, dovela je do ozbiljnog osiromašenja Hrvatske u ekonomskom smislu, van one pljačke koja je izvršena 1918. i 1945. u tako nepovoljnoj konverziji valute. Industrijski pogoni iz Hrvatske, „raskomadani“ su na djelove ili u cjelini iseljeni planskom privredom na područje bivše Jugoslavije, posebno Srbije, koja je n.b. (nota bene na latinskom, a na našem znači „pazi dobro“) bila najzaostalija
republika u tadašnjoj SFRJ. Zbog čega ovo mogu reći, jer iz osobnog iskustva znam da su iz mog sadašnjeg mjesta stanovanja, 2 velika industrijska pogona, od kojih je jedan bio vojni pogon za izradu djelova topničkih, tenkovskih i inih sprava jednostavno razmontirani (mislim taj vojni pogon, jer Hrvati ne smiju imati vojnu industriju, da im slučajno ne padne na pamet izrada oružja) i izmješten u centar Srbije. Također je drugi industrijski pogon, jednostavno okliješten od postojeće tvornice i izmješten, gdje, gle čuda, također u Srbiju, tako da sam kasnije u svojoj mladosti gledao krasne reklame proizvoda na našoj YU TV iz tog industrijskog (drugog) pogona kao uspjeh naše socijalističke izgradnje u Srbiji. Ovo su samo dva primjera iz jednog grada. Koliko ih je bilo u tadašnjoj YU, mogu samo pretpostaviti. Onaj vojni pogon je kasnije postao jedan od glavnih izvoznika djelova topničkih uređaja, tako da su i Rusi i Ameri davali „žive devize“ za te djelove. Pa imamo dokaze da je sve započelo i rušenjem i odvoženjem u Srbiju samim trenutkom završetka II. Svjetskog rata, iz Jasenovca. Dakle, između 1945. i 1950. završeni su veliki projekti industrijalizacije, kolektivizacije i stvaranja „zajedničkog potencijala ekonomije kovnice bratstva i jedinstva“. Cijeli taj postupak doveo je do osobnog osiromašenja kako seljaštva, tako i srednjeg sloja, prije svega ne građanstva nego industrijalaca. Osobno saznanje jer je i moja obitelj patila u toj ekonomskoj pljački dobra dijela pučanstva. Neovisno o tome, Hrvatska je nanovo snašla snage i počela polako obnavljati kako svoj životni potencijal (ljudstvo) tako i ekomski potencijal, mislim prije svega na turizam koji se kasnije snažno razvio u Hrvatskoj. Ljudski potencijal, doveo je do stasanja inteligencije, jer je dobar dio mladosti nastavio školovanje kako na srednjim školama tako i na fakultetima. Kako su ekonomska dobra oduzimana, tako mladosti nije preostalo drugo nego da se školuje, radi životne egzistencije. U obiteljima nije bio po jedan novi podmladak, već po više njih, i svi se nisu mogli školovati, nisu mogli ostati na zelji, jer je oduzeta, nisu mogli ostati u svojim radionicama i industrijskim pogonima, jer su oduzeti, i ništa im nije drugo preostalo, već uz tugu napustiti rodni kraj i otići opet trbuhom za kruhom. I o tome sam pisao, kako je Hrvatska između 1950. i 1965. izgubila „ruke“, dakle radnu snagu. Stari su sve ovo o čemu pišem govorili mlađima i jednostavno se dogodilo ono što je bilo neminovno. Tragedija uništavanja i zločina nad Hrvatima, njihova ljudskog potencijala nakon 1945., pa tragedija uništavanja hrvatske poljoprivrede, stočarstva i sela, industrije i ostalog ekonomskog potencijala između 1946. do sredine 1953. kada je KP osjetila da je „stisak“ prejak i da će biti čuda i uvela „radničko samoupravljanje“, ostavila je ozbiljne ožiljke u sjećanju cijele nacije. Ti ožiljci nisu doveli do zaborava, dapače, doveli su do bunta i unutrašnjeg osobnog stava da smo kako ljudski, tako i ekonomski opljačkani, da je Jugoslavija samo sredstvo, prije svega
tada aparata sile i prinude, milicije i vojske, da se nastavi oduzimanje nezarađenog i čista pljačka od strane federacije (čitaj nerazvijene palanke Srbije) nad nama. U tom pravcu, mnogi koji su otišli u inozemstvo a nakon služenja tadašnje vojske, i oni koji su pobjegli da je ne moraju služiti, su počeli pod utjecajem svoje već stasale inteligencije stvarati nanovo sliku pripadnosti i cjelovitosti nacije Hrvata. Svoje hrvatsko ime, na sreću i uz dostatnu pomoć Crkve u hrvata, nismo zaboravili niti su nam uništili. Onaj dio koji je mladosti ostao u zemlji
je također, iako je bio pritisnut kako ideologijom, tako i represijom policije i vojske, negdje u sebi sačuvao ideju koja je tinjala i nije bila ugašena. Pisah o pismu Generala Drinjanina i njegovu stavu kakva će čast pripasti nas koji smo ostali a prihvatil smo ideju pomirbe. Ne dao Bog da se dogodi opet da Hrvat udari na Hrvata.
Zadnje Svjetsko prvenstvo u nogometu, me umiruje i tvrdi, Hrvatska je monolitna onoga trena kada se napravi i dogodi ugrozba, ili zajednički poduhvat. Na žalost do tada smo razjedinjeni i to me duboko, duboko boli.
Hrvatski intelektualci, posebno književna inteligencija i pisci osjetili su daleko prije nego svi mi ostali „koliko je sati“. U tom pravcu već spomenuti i priloženi, upravo iz tih razloga link o: Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Kako rekoh, ovo promišljanje nije moguće uopće razumjeti ako se prije ne
pročitaju i pogledaju predloženi linkovi. Uz ekonomsku pljačku koja je nastavljena sredinom 1965.tih godina i nadalje, kada je turizam snažno zakoračio kao privredna grana u Hrvatskoj, jer su nam drugi ekonomski potencijali oduzeti, pa smo se obratili novim izvorima stvaranja nacionalnog bogatstva, dakle kada su
devize oduzimane i davane u centralnu kasu „radi jedinstva i pravilna raspodjeljivanja“, a čitaj radi pljačke, o čemu opet nije moguće razumjeti post ako se ne pročita Đurekovićevo promišljanje: Stjepan Đureković: Kako Jugoslavija pljačka Hrvatsku, i kada su devize koje su slali naši iseljeni radnici također centralizirano raspodjeljivane, a pod utjecajem cjelokupnih kretanja u redovima inteligencije cijele Europe, posebno nemira u Francuskoj 1968., i u Hrvatskoj se počeo osjećati sve jači i jači bunt i nezadovoljstvo cijeloga društva, posebno što je dobar dio represivnog aparata, izuzetno onoga koji je bio prisutan u civilnom dijelu društva, dakle govorim o Miliciji, bio sastavljen upravo od onih koji su pljačkali i pomagali pljačku Hrvatske a to su Srbi.
Prema Popisu stanovništa iz 1971. Srbi su činili 626,789 (14.16%) stanovnika. Nisam našao letimičnim pregledom mreže podatak pripadnika Milicije po nacionalnosti Srba u RH iz 1971. ali sam našao podatak da ih je 1984. bilo 49.9 % . Po popisu stanovništva iz 1981. Srba je tada u RH bilo 531.502 (11,55%), izvor:
https://www.dzs.hr/hrv/censuses/census2011/results/htm/usp_03_HR.htm, Dakle 1984. je recimo okruglo 12 % stanovništva davalo 50% represivnog civilnog aparata u Hrvatskoj. O pripadnicima tzv.JNA uopće u ovom promišljanju ne govorim. Oni su posebna tema jednog od slijedećih priloga, kada, ne znam.

  • Nastavak i kraj u trećem prilogu razmišljanja

 

Izvor: Ivan Čavrak

About Stric Ivan 2526 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.