Dakle, dragi moj Striče, da nastavim i završim s mojim promišljanjem, potaknuto jednim mišljenjem našeg čitaoca. Da ne bih puno pričao o svemu samo ću navesti linkove kojima se mogu pratiti zbivanja.
O samoj tragediji „Akcije Feniks“, na kraju.
Dakle: Studentski nemiri (razvoj intelektualne misli i svijest o naciji koja se zove Hrvatska):
https://hr.wikipedia.org/wiki/Studentske_demonstracije_u_Hrvatskoj_1968. Posebno kvalitetan prikaz u vidu diplomskog rada gosp. Vedrana Stanića, koji je ne samo prikazao ekonomsko-politički trenutak prije i za vrijeme „Akcije Feniks“, već je u cjelini zahvatio sve ovo o čemu pišem. Oni koji žele dublje ući u problem neka ga „skinu“ s mreže i pročitaju:
http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/9824/1/Studentski%20protesti%20u%20Zagrebu%201968
.%20i%201971.%20-%20sli%C4%8Dnosti%20i%20razlike.pdf Politika tadašnjeg hrvatskog KP rukovodstva pokušala je kanalizirati i iskoristiti sve te događaje u pravcu „sređivanja računa“ tj. u pravcu onoga što danas nazivamo „svoj na svome“. To jednostavno nije bilo moguće iz razloga da je suviše „jaka“ ličnost J.B.Tita uz izdašnu podršku kako vojske, tako i Milicije (a vidjeli smo da je ova potonja u Hrvatskoj bila u dubokom nesrazmjeru prema broju stanovnika u korist nacionalnih Srba) i posebno Srba iz Srbije, koji su osjetili da bi na taj način ostali bez izdašnog „harača“ nad drugim narodima, posebno nad Hrvatskom koja je prema ekonomisti Vladimiru Gligorovu (sinu Kire Gligorova, prvog predsjednika nezavisne Makedonije) u razmatranju privrednih tokova u djelu:
http://www.yuhistorija.com/serbian/ekonomija_txt01.html tabela 3. jasno vidljivo da je Hrvatska nakon Slovenije imala u bivšoj YU najjači BDP „per capita“. Također iz slike 2. nakon tabele 4. istoga djela vidljivo je jasno da je Hrvatska opet imala najjači nacionalni dohodak „per capita“. I u jednom i u drugom grafičkom prikazu Srbija je „debelo“ ispod Hrvatske. U svom uratku Gligorov promatra cijelu situaciju čisto s ekonomskog stajališta, koje nije i ne može biti jedina točka oko koje će se okretati povijest i ukupnost svih kretanja u jednoj zemlji. Cijelina, vrlo jezgrovito prikazana je u Đurekovićevu uratku koji je spomenut na početku razmišljanja.
Studentski bunt, stav KPH koja je pokušala okrenuti kretanja u društvu u pravcu liberalizacije cijele Jugospavije (za nas u Hrvatskoj manje važno za cijelu YU), a moramo znati da KPH (Savka, Mika, Hrvatske su dika) nikada nije željela izlazak i samostalnost Hrvatske iz SFRJ. Svoj stav neke „podrške“ inteligenciji oko jezika (Krleža) pa stav oko tzv. „preraspodjele dobara u korist svih“ (čitaj pljačke Srbije nad ostalima a posebno Hrvatskom) izložili su prije svega u liberalizaciji (oslobađanju) od centralne kase SFRJ i bolje i pravednije raspodjele
zarađenog. Naime, Đureković je to u svok izuzetno kratkom promišljanju jako dobro iskazao posebno problema nabave nafte. Unutar SFRJ imamo snažnu reakciju kako samog „neprikosnovenog“ i „vrhovnog bića koje za nas misli“, Tita, tako i onih snaga unutar KPH koje se nisu mogle pomiriti s tijekom
povijesti i neminovnim promjenama, dogodilo se da je što „milom“, Sjednica u Karađorđevu:
28. studenoga 1971. Hrvatsko proljeće – čuvajmo uspomenu na hrabre ‘proljećare’!
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_prolje%C4%87e a što silom, progoni, montirani politički procesi, izbacivanje s radnih mjesta i zabrana pohađanja studija, „pranje mozga“ srednjoškolcima, kazne zatvora itd…itd… tzv.“Hrvatsko proljeće“ na žalost završilo zimom sve dok nanovo nisu nastupile političke prilike koje su
dovele i na kraju oslobodile Hrvatsku stege pljačke i tutorstva drugih, Domovinski rat. U razdoblju prije i nakon završetka II. Svjetskog rata pa sve do trenutka tragedije „Akcija Feniks“ u inozemstvu su kako od strane iseljene Hrvatske i „starih“ snaga (Ustaša) tako i od strane novih snaga („Proljećara“) formirane mnoge zajdnice i organizacije, pa tako imamo: Hrvatski domobran, Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), Hrvatski narodni otpor (HNO), itd., a najbolji prikaz svih ukupnih organizacija koje su se u inozemstvu borile na razne načine
protiv Jugoslavije daje deklasificirani dokument CIA-e:
https://www.cia.gov/library/readingroom/docs/CIA-RDP85T00287R000101220002-6.pdf od 29. svibnja 1980.
I sada dolazimo do trenutka kojim započinje i završava tragedija „Akcije Feniks“. Zbog čega je nazivam tragedijom a ne nekom pobjedom tog trenutka:
1. Potpuno pogrešna procjena rukovodstva HRB o političkom i društvenom stanju u SFRJ, Hrvatskoj i Bosni Srebrenoj
2. Nepotpune, djelomične ili lažne informacije koje su dolazile iz raznih izvora do političkog rukovodstva HRB-a o trenutnom stanju u SFRJ, Hrvatskoj i Bosni Srebrenoj
3. Začuđuje izjava jednog od rukovoditelja organizacije HRB-a da su zdušno nastavili s pripremama i ubacivanjem u zemlju nakon saznanja da je unutar zemlje (misli se na SFRJ) slomijeno kako politički, tako i silom svako pomišljanje na neku slobodniju misao, bilo u pravcu kulturnog identiteta bilo u pravcu ekonomske samostalnosti, posebno u Hrvatskoj
4. Začuđuje izjava jednog od rukovoditelja organizacije HRB-a da su nakon svih informacija koje su sigurno bile ili mogle biti prisutne u tisku koji se redovno rasparčivao u inotemstvu: Politika, Borba, Vjesnik, Narodna armija itd. i suprotno „zdravu razumu“ nastavilo s pripremama za izvođenje same akcije i upućivanje u smrt hrvatske mladosti
5. Sam tijek „Akcije Feniks“, osim dobro pripremljene u inozemstvu, unutar zemlje (Hrvatske i Bosne Srebrene) uopće nije bio pripremljen. Mladi ljudi su jednostavno goreća srca išli u tu tragediju ne razmišljajući o tome da je unutar SFRJ na snazi, pa usuđujem se reći, policijski sat za cijelu zemlju. Naravno slikovito rečeno. Dobro se sjećam, kao srednjoškolac, da sam bježao s ostalima u mom predivnom gradu, jer nas je Milicija gonjala psima razlogom što smo na sav glas, 1971. ljetne većeri, u glavnoj ulici pjevali ni više ni manje nego „Ustašku“ pjesmu Vila Velebita, i da sam došao kući pocjepanih hlaća i prljave ljetne košulje pa još od
ćaće zbog toga dobio kaišem. Što je i zašto nastavljena priprema i tragičan kraj „Akcije Feniks“ nije ovoga trenutka nikome poznat. Jedan od čitatelja ovoga portala je rekao da je bila izdaja od strane pojedinih članova
rukovodstva, odnosno da je UDBA rukovodila cijelom akcijom ?. Druge informacije govore o spremnosti da se i pogine (izjava iz filma o „Akcija Feniks“) neovisno o rezultatima. Treće informacije i stajališta o samom ubacivanju grupe i njenom kretanju govore da su izuzetno „bezglavo“ uletjeli, bez imalo „zdrava razuma“ a goreća srca za Domovinom, također bez ikakve pripreme unutar Domovine. Osobno stajalište o cijelom tom tragičnom događaju nemam ovoga trenutka bez nekih širih informacija. Sukobi unutar obitelji živučih članova, posebno Australija, govore mi da ni oni same ne znaju pravu istinu, već nastupaju s osobnog (što je razumljivo) stajališta. Istina koja nam je prezentirana od strane tadašnjeg političkog rukovodstva u SFRJ je daleko od istine.
Neki beletristički uratci, kao npr. 20ti čovjek ili Lov na plavu lisicu, su čista fikcija bez imalo istine, napisani upravo u cilju zamagljivanja samih događaja. Nisam suguran da će se prava slika za moga života saznati. Hrvatska javnost će biti sigurno debelo iznenađena pravom istinom, koju ćemo saznati tek nakon deklasifikacije (skidanja oznake tajnosti) s dokumenata BND (Njemačka), CIA (SAD) i posebno ASIO (Australija). Za sada su sva ta dokumenta nedostupna. Deklasificiran prikaz CIA-e, gore spomenut, govori o ukupnosti
antijugoslavenskih kretanja unutar inozemstva, te iako spominje i „Akciju Feniks“ ne apostrofira je posebno i ne obrađuje je posebno. Kraj promišljanja. Tko će kako i koliko prihvatiti ovaj moj prikaz, osobni je stav svakog
čitatelja. U samo početku naveo sam da ću pokušati biti maksimalno objektivan, pa se nadam
da mi je to uspjelo.
Izvor: Ivan Čavrak
