JA SAM VOJNIK BEZ VOJSKE!

Miro Barešić, 32, naziva sebe vojnikom bez da pripada nekoj vojsci. On se bori za oslobođenje hrvatske od Jugoslavije. Ubojica, terorist i fanatičar – nazivaju ga ljudi u zatvoru. Istovremeno ga svi vole, jer je primjeran zatvorenik – uvijek prijatelj, čistog duha.

Među Hrvatima on je živa legenda. Sin jugoslavenskog partizana, borac za slobodu, veliki športaš – pripadnik svjetske elite u karateu.
Bilo mu je 20 godina, kada je njegovo ime postalo poznato. Mjesto je bila Artillergaten 7 u Stockholmu – jugoslavenska ambasada. Bilo je 7 sati, 7. travnja 1971.
Miro barešić i njegov prijatelj Anđelko Brajković došetali su se u ambasadu i postavili se da ispune neke papire. Ambasador Vladimir Rolović, naoružan kao i obično, naišao je pokraj Hrvata i bio je napadnut.. Prvi pucanj iz Mirina pištolja teško je ranio ambasadora. Rolovića su Hrvati odvukli u njegovu kancelariju. Tu je ambasador pogođen još sa dva metka i oduzeli su mu pištolj. Vladimir Rolović je ležao na podu, a Miro je u njega ispalio pucanj milosti. (Osobno mi je Miro to pričao u mojoj kući kako je to bilo. Više manje to svi znaju, ali mnogi ne znaju da je Rolović i ranjen počeo pucati na Barešića i Brajkovića. Tada je barešić uzeo njegov pištolj a iz svjeg sve sasuo u Rolovića. Mo. Otporaš.) Nedjelju dana kasnije umro je ambasador Rolović od posljedica.
Ubojice su uhapšeni već u ambasadi i sprovedeni do policijskih automobila koji su čekali. Slika sa dva uhapšena čovjeka koji viču “Živjela Hrvatska!” publicirana je stotinu puta. Poslije toga, prikazani su Miro i njegov prijatelj kao fašisti, članovi jedne grupe bliske terorističkoj organizaciji Ustaša. (Za podsjetiti je da se ovdje radi o organizacij HNO koju je kasnije švedska vlada optužila da je ona iscenirala to ubojstvo kao i kasnije bijeg hrvatskih zatvorenika iz zatvora za Španjolsku. Mo. Otporaš.) Miro to danas poriče. Njegov motiv za napad bio je da se zaustavi ubojstvo nekolicine Hrvata – samo tri dana kasnije – na sam nacionalni dan Hrvatske sa ambasadorom kao taocom.
DOŽIVOTNA ROBIJA
Za ubojstvo je Miro osuđen na doživotnu kaznu. U kulma bunkeru je Miro imao vremena za razmišljanje o svom životu. Ovako je to započelo, priča on preko advokata Fredrika Hultboma.
 
“Ja sam rođen primorskom gradu Šibeniku, na Jadranskom moru, u Jugoslaviji. Tata je bio partizanski oficir i borio se za tita u drugom svjetskom ratu. Poslije rata bio je tata komandir policije u Šibeniku, a mama domaćica.
 
Ali tata je htio živjeti u slobodnoj socijalističkoj zemlji – ne u komunističkoj Jugoslaviji. Zato se je počeo buniti proti Tita i radi toga je dobio otkaz na svom poslu. Obitelj je proganjana i maltretirana. kada mi je bilo 18 godina pozvan sam u vojsku, ali sam pobjegao. Bio sam uhapšen i potjeran u najstrožiji zatvor – Goli Otok. Sjedio sam pla godine s drugim političkim zatvorenicima koji su bili protiv onog komunizma. kada sam bio pušten na slobodu, pobjegao sam preko Njemačke u Švedsku.”
Poslije obojstva Vladimira Rolovića sjedio je Miro Barešić godinu i pol dana iza rašetaka. U rujnu 1972. ponovno se njegovo ime pojavilo u novinskim rubrikama. Tri hrvatska prijatelja oteli su jedan SAS zrakoplov koji je letio na liniji Goteberg – Stockholm. Poslije noćne drame na Bulltfti oslobođeni su Miro barešić i pet drugih hrvatskih zatvorenika iz švedskih zatvora.
Drama prenesena u Švedskoj preko televizije, razriješena je u Španjolskoj, jer su Hrvati tražili da ih se tamo prebaci. Poslije toga, Miro je skoro dvije godine sjedio u španjolskom zatvoru. (Kako se je već moglo primjetiti da je prevodilac par puta spomenuo “sjedio” u zatvoru, jer je tako izvorno na švedskom jeziku, a što bi moglo značiti “odležabo” ili “bio” u zatvoru. Mo. Otporaš.)
Uzalud je tadašnji ministar pravosuđa Lenart geijer tražio izručenje Hrvata iz Španjolske koja je bila pod Frankovom diktaturom. U lipnju 1974. napustio je Miro Baređić Španjolsku kao slobodan čovjek, ali čovjek za koji se traga u Švedskoj. Pobjegao je u jednu drugu diktaturu – Paragvaj. Zahtijevi za izručenje Mire barešića u Švedsku bili su uzaludni.
Miro je dobio novi identitet – Toni Šarić i paragvajski pašoš. Ali o onom što se desilo poslije i979. nisu Miro i švedska pravda u suglasnosti.
Ta hrvatska legenda Miro baređić počima dobivati novu formu. Miro je dobio vojnu poduku u paragvajskoj vojsci. Postao je oficir – poručnik. U vojnoj akademiji predavao je kasnije vođenje gerilskog rata i bio instruktor u karatama.
CRNI POJAS U KARATEU
 
Karate nije bilo samo zanimanje u slobodno vrijeme. Miro ima jedan od od najvećih priznanja – crni pojas. U to vrijeme u paragvaju, pripadao je apsolutno svjetskoj eliti sa vrhunskim plasiranjem prinatjecajima u USA. Za vrijeme 1977. i 78. bio je Miro šef sigurnosti i osobni čuvar paregvajskog ambasadora mario Lopez – Esceber.
U lipnju 1979. balon je pukao. Miru barešića je uhapsila američka policija. Ovo je ispovijest u koju švedske vlasti ne vjeruju; posebno ne direktor svih zatvora Bo Martinsson.
Barešić je uhapšen u New Yorku. Imao je nesreću i napravio sudar na ulici. Sve bi dobro prošlo, da on nije potrčao da se potuče s čovjekom s kojim se je sudario. Priča o kidnapiranju je mit koji su Hrvati odgojili. (Ne bih se s ovim složio. To govrim zato jer mi je Ivan Vuičević osobno pričao da je bio s Mirom Barešićem u Asuncionu, glavnom gradu Paragvaja kada su ih američki Marchalli poprskali nekom tekućinom ili drogirali, tako sputene i zavezane stavili u zrakoplov i put za Ameriku, New York. Ima Hrvata još živi u New Yorku koji znaju za ovo priču, a jedan od njih je Mirko Luburić kojeg je supruga Linda bila tumačica Miri Barešiću na sudu u New Yorku. Sud ih je obadvojicu oslobodio. Miru su na zahtjev švedske vlade amerike vlasti odmah protjerale za Švedsku a Ivan Vuičević je bio slobodan i ostao u Ameriki. On danas živi u Hrvatskoj i nadam se da će jednog dana i on o tome kidnapiranju iz Paragvaja za Ameriku progovoriti. Mo. Otporaš.)
Miro Barešić je izručen u svibnju 1980. u Švedsku u Kumal bunker Nakon dva štrajka glađu, kasnije (jesen 1980. i proljeće 1981.) uspio je Miro Barešić doći u Norrkoping zatvor. Sada štrajka glađu, opet za ograničenje kazne, pravo na izlazak i pravo da ostane u Švedskoj kada bude slobodan.
Miro Barešić je politički zatvorenik, smatra se on. Clas Amilon je šef odjeljenja u upravi zatvora i podržava njegove zahtjeve, za razliku od svog šefa Bo Martisso-na.
Miro je jedan fanatik. To pokazuju njegovi štrajkovi. Ali, s njim se može razgovarati i on prihvaća argumente. To što on hoće je samo normalna pojava za doživotnog zatvorenika.
Odvjetnik Fredrik Hultbom: Miro je vrlo zainteresiran za šport i bio je u dobroj kondiciji u zatvoru. On je budan i zainteresiran za svijet koji ga okružuje, sluša pažljivo i pita za mišljenje drugih. Mrzi droge.
Miro barešić je još uvijek hrvatski borac i vojnik. On je čal HDP-a (hrvatski narodni front) Nije pristalica terora preme nevinima – objašnjava njegov odvjetnik.
 
(Tako Šveđani misle o hrvatskom emigrantskom Vitezu Miri Barešiću. Da li tako misle SVI Hrvati? Ako nisu, trebali bi. Otporaš.)
Izvor: Otporaš
About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.