Dr. Ružica Ćavar: HRVATI I ŽIDOVI

 

Ovaj svoj tekst pišem upravo na katolički blagdan sv. Terezije Benedikte od Križa, Židovke Edith Stein, na spomendan njezine mučeničke smrti, 9. kolovoza 1942. godine, u zloglasnom nacističkom logoru Auschwitzu, gdje je ugušena plinom, kao i njezina sestra Rosa.

Sestra Terezija Benedikta od Križa odgojena je u židovskoj vjeri u obitelji s brojnom djecom, ali je postala deklarirana ateistkinja u svojoj mladenačkoj dobi, te je doktorirala filozofiju, a kasnije, nakon što je iz uvjerenja, puno prije progona Židova, prešla na katoličku vjeru, postala je redovnica karmelićanka.

Sve ovo pišem sa željom i nakanom boljeg razumijevanja između židovske i kršćanske vjere, kao i boljeg prijateljstva između židovskoga i hrvatskoga naroda.

Povod aktualnom razmišljanju mi je državni posjet predsjednika države Izrael, Reuvena Rivlina, Republici Hrvatskoj, 24. i 25. srpnja 2018. godine, na poziv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Već 23. srpnja, kada se u vijestima govorilo o tome posjetu, slušala sam kako će predsjednik Izraela posjetiti Jasenovac, da bi odao počast židovskim žrtvama ustaškoga logora u vrijeme Drugoga svjetskoga rata.

Bilo mi je ljudski i logično da predsjednik Izraela oda počast žrtvama svoga naroda u bilo kojoj zemlji i državi gdje dolazi i gdje su se te strašne žrtve Holokausta dogodile.

No, pitala sam se zašto u Hrvatskoj samo počast židovskim žrtvama, a ne i na nekom drugome mjestu počast velikim hrvatskim žrtvama koje je naš narod tako masovno polagao i položio za obranu svoje domovine i svoje države.

Drugi dan, 24. srpnja, već je bilo rečeno da će izraelski predsjednik položiti vijenac i na spomenik “Glas hrvatske žrtve – Zid boli” na Mirogoju, za sve žrtve obrambenog Domovinskog rata. To mi je, naravno, bilo drago, ali sam se ipak pitala zašto hrvatska država, demokratska Republika Hrvatska, u vrijeme posjeta stranih državnika ne uključuje u protokol i polaganje vijenaca na jedno određeno mjesto gdje se održava sjećanje na sve žrtve za domovinu kroz cijelu povijest, a što ima svaka suvremena država koja cijeni svoje žrtve. Takvo mjesto hrvatska država ima, a to je spomenik “Oltar Domovine” na Medvedgradu, koji nam je u amanet ostavio i dao izgraditi prvi predsjednik demokratske Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, i gdje je on osobno zadnji put u svome životu, u jesen 1999. godine, gotovo neposredno pred svoju smrt, 10. prosinca 1999. godine, i odao počast svim žrtvama za hrvatsku domovinu kroz cijelu povijest.

To je, kao što svi znamo, predivno mjesto u prirodi, iznad grada Zagreba, gdje se automobilima, kroz prekrasnu prirodu, vrlo brzo stigne. Zašto je taj spomenik zapušten i zanemaren nakon 2000. godine, neka svatko odgovori sam sebi.

Naime, meni osobno je veoma drag židovski narod i osjećam da mi kršćani puno dugujemo tome drevnom narodu, koji je prvi baštinik zajedničke nam monoteističke vjere i spoznaje Boga kao Oca i osobe od koga sve potječe i koji je savršen i besmrtan, odnosno vječan, i da smo svi mi ljudi stvoreni na njegovu sliku. Imamo zajedničku baštinu cjelokupnog Staroga Zavjeta, kojeg i mi kršćani prihvaćamo kao svoju svetu knjigu.

Mi Hrvati imamo i puno zajedničkog sa Židovima po ljubavi za svoju domovinu i prevelikim žrtvama koje smo za domovinu položili.

Jedina je razlika među nama što smo mi Hrvati, bar djelomično, u najtežim povijesnim razdobljima, očuvali uvijek bar “ostatke ostataka” svoje domovine, a Židovi, na žalost, to nisu uspjeli, nego su, zbog povijesnih okolnosti, bili potpuno protjerani i raseljeni.

Iako su bili raseljeni, sačuvali su svoju židovsku vjeru i svoj zajednički identitet i pomagali su jedni drugima svuda u svijetu. Često su bili proganjani, nekada manje, a nekada više, najčešće zato jer su bili vrijedni, marljivi, školovani, sposobni i zbog svog zajedništva bogatiji od prosjeka većine drugih, pa su izazivali zavist i otpore, pa i progone.

Nisu imali svoju državu i nigdje pravoga utočišta.

Slične progone su doživljavali i Romi, odnosno Cigani, jer su poznati nomadski narod koji je imao svoj zajednički identitet, a nigdje nisu imali svoje države. Oni se nisu zajednički toliko pomagali, a bili su i neškolovani i siromašni. Borili su se za preživljavanje, pa su se ponekad služili i prevarama i krađama. Zbog toga su bili smetnja većini drugih, te i više proganjani.

Znači, bitno je za svaki narod koji ima svoj identitet, da ima i svoju državu.

To su Židovi odavno počeli shvaćati, a osobito nakon svoga najstrašnijeg povijesnog progona i Holokausta, sredinom 20. stoljeća.

Naravno da su težili vratiti se i ostvariti državu u svojoj povijesnoj postojbini Palestini, gdje je njihova domovina već 3.700 godina i gdje je uvijek centar njihova kraljevstva i njihove države bio za njih gotovo mitski grad Jeruzalem.

Meni je veoma žao što su za vrijeme Drugoga svjetskoga rata stradali i u NDH, ratnoj državi hrvatskoga naroda.

Mi, današnji Hrvati, ne bismo trebali snositi neku formalnu ni pravnu ili političku odgovornost za ta stradanja, jer to nije bila demokratska država, a u to vrijeme nije takva ni mogla biti, jer je bio rat, te je i sama sa mnogo strana bila napadnuta i doživljavala velika stradanja tadašnjeg hrvatskoga naroda.

No, trebamo snositi moralnu odgovornost, jer se radi o istome našemu hrvatskome narodu.

Ipak mi Hrvati nikako ne smijemo dozvoliti da nam se nameće daleko veća krivnja za progon Židova, kakva objektivno ne postoji.

Činjenica je da se, na žalost, Holokaust rasutog židovskog naroda događao u svim zemljama Europe koje su bile pod kontrolom Hitlerove Njemačke, a to su bile gotovo sve europske zemlje, i da su one sve imale režime na vlasti koji su prihvatili i provodili odredbe Hitlerovih rasnih zakona.

Činjenica je također da u Hrvatskoj nikada nije bilo značajnog antisemitizma i da je Katolička Crkva u Hrvata otvoreno osuđivala svaki rasizam, a posebno hrvatski nadbiskup Alojzije Stepinac, te da su mnogi dužnosnici ustaškog režima bili rodbinski povezani sa Židovima i da su svakako nastojali ublažiti odredbe rasnih zakona.

Naime, izuzeti od rasnih zakona su bili Židovi u miješanim brakovima i oni koji su bili prešli na katoličku vjeru i režim nije previše istraživao i progonio one koji su sakrivali ili pomagali Židovima. Bilo je sigurno oko 2.500 Židova pripadnika tadašnje Hrvatske vojske i također, od 132 generala te vojske, 28 je bilo Židova. Jedan dio Židova borio se i u partizanskom pokretu, a neki su i poginuli.

Židove liječnike, njih oko169, ustaški režim je poslao u Bosnu da liječe oboljele od tifusa i sifilisa, te su tako bili spašeni.

Poznata Židovka Esther Gitman, koja je jedno vrijeme živjela u Sarajevu, doktorirala je u Americi na temi “Židovske povijesti”, a istraživala je spašavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. – 1945. o čemu je napisala znanstveni rad 1999. godine i objavila knjigu 2011. godine. Ona je zaključila da nigdje drugdje nije bio toliko izražen angažman ljudi na spašavanju Židova.

Imamo vjerojatno i najveći broj Pravednika među narodima u odnosu na broj stanovnika neke države, njih 117 do 2018. godine. Kao što navodi Esther Gitman, potpisivale su se i brojne peticije sa punim imenima potpisnika za spas ugroženih Židova, a koji potpisnici nisu posebno proganjani.

Ako ćemo imalo biti objektivni, morali bismo priznati da i tadašnji režim za takvo stanje ima neke zasluge.

No ipak, suvremeni Židovi koji imaju svoju državu Izrael, kad god kao državni predstavnici dođu u Hrvatsku, uvijek inzistiraju da se Hrvati neprekidno ispričavaju i stalno nam udaraju pljuske u Jasenovcu, kao da nigdje u Europi nije bilo progona Židova kao u Hrvatskoj. Lijepe nam izmišljene mitomanske srpske brojke od nekoliko stotina tisuća ubijenih Židova, Srba i Roma u Jasenovcu, što nema nikakve veze sa objektivnim podacima niti sa istinom. Tako pišu, crno na bijelo, za Jasenovac i u Muzeju Holokausta u Washingtonu i u muzeju Yad Vashem u Izraelu, i to sve na temelju velikosrpskih laži.

Predstavnici naše države i našega naroda kad god odu u Izrael sve to vide i neprekidno se za laži ispričavaju, a nimalo se ne potrude, diplomatskim putem, da se te laži isprave, a niti nastoje da se takve i slične laži isprave i u samoj Hrvatskoj u Jasenovcu.

Holokaust u Srbiji

Srbi, koji su u Srbiji imali kolaboracionistički režim sa Hitlerom, na čelu sa Milanom Nedićem, za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, počinili su, na žalost, daleko veći masakr nad Židovima. Uveli su rasne zakone daleko prije nego u Hrvatskoj i prvi su od svih okupiranih zemalja proglasili da je Srbija “Judenfrei”. Vrh srpske pravoslavne svetosavske crkve je bio najžešće antisemitski i huškali su na zločine, ali o tome šute ne samo Srbi, nego i Židovi. O tome treba naći na internetu i pogledati film Jakova Sedlara “Holokaust u Srbiji”.

Baš sam također razmišljala što li će predsjednik Izraela, Reuven Rivlin, učiniti prigodom posjeta Beogradu, 26. srpnja 2018. godine, i gdje će položiti vijenac za stradale Židove u Srbiji. No, na žalost od toga nije bilo baš ništa, nego on plasira pohvale Vučiću, a Vučić njemu zahvaljuje kako je dobro održao lekciju Hrvatima u Jasenovcu. Tu normalnom čovjeku pamet stane, kao i meni, i pitam se zar su za predsjednika Izraela žrtve Židova u Srbiji manje vrijedne od onih u drugim zemljama ili potpuno bezvrijedne? Žao mi je zbog takve nepravde od strane predstavnika Izraela i čudim se kako se ne boje da će ih Jahve kazniti, bez obzira na nekakvu politiku koju oni ponekad provode.

Osobno držim da Židovki apsolutno imaju pravo na svoju samostalnu državu na tlu svoje iskonske domovine Palestine i da je normalno da Jeruzalem bude glavni grad Izraela, uz očuvanje međunarodnog statusa svih svetih mjesta kršćanske i islamske vjere.

Ne slažem se sa stvorenim općim javnim mnijenjem u svijetu, koje palestinske Arape smatra žrtvama, a Izraelce okupatorima.

Židovima je Palestina domovina već 3.700 godina i oni tu imaju svoje objektivno i legitimno državno pravo, daleko veće nego Arapi, koji su židovsku domovinu okupirali u 7. stoljeću i koji u današnje vrijeme imaju 22 svoje države, iako kažu da su ista nacija, sa istim jezikom, većinskom islamskom vjerom, tradicijom i kulturom.

Sam Jordan ili Hašemitska kraljevina Jordan, koji je dio Palestine i u kojem žive palestinski Arapi, ima teritorij od 89.342 kvadratna kilometra, a Izrael samo 20.077 kvadratnih kilometara. Zamislimo samo koliko teritorija imaju sve ostale arapske države, te da broje oko 300 milijuna stanovnika u svojim državama, osim onih u svijetu, a Izrael na svom teritoriju ima oko 6 milijuna stanovnika, od kojih oko 4,5 milijuna Židova i oko 1,5 milijun palestinskih Arapa.

Osuđujem zločinačke terorističke metode palestinskih i drugih Arapa, koji otvoreno kažu da žele uništiti Izrael.

Podržavam prijateljske odnose države Izrael sa Republikom Hrvatskom i svaku suradnju na vojnom, gospodarskom i kulturnom planu, ali pravda i istina uvijek trebaju biti temelj takvog prijateljstva i suradnje.

Izvor: dr. Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i počasna članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

About Stric Ivan 2528 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.