Perković i djelatnici UDBA-e, preuzeli sustav SDS-a!

udba

„Krajem 1989. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bila su zaposlena 854 djelatnika Službe državne sigurnosti. Nakon uspostave samostalne hrvatske države nova struktura vlasti izabrana na prvim višestranačkim izborima ostavila je u u Službi i nadalje zaposlenih 750 djelatnika “bivšeg” SDS-a.


To znači da je približno 90 % djelatnika Službe iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja ostalo na svojim položajima u Hrvatskoj i nakon sloma komunizma i Jugoslavije te uspostave samostalne i demokratske hrvatske države. Preostalih 10-ak posto, tj. 94 djelatnika SDS SRH umirovljeno je između 1. siječnja 1990. i 30. svibnja 1990. godine, uglavnom na vlastiti zahtjev.


Praktično, to znači da su djelatnici i struktura državne sigurnosti iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja u cijelosti preuzeli sustav državne sigurnosti u samostalnoj i pluralno-demokratskoj državi Republici Hrvatskoj. Ova činjenica u svakom pogledu predstavlja povijesni presedan i paradoks, ali i ishodište odgovora na gotovo sve mnogobrojne presedane i paradokse koji se već četvrt stoljeća događaju u RH.


Munjevita tranzicija Službe je posebno zanimljiva i do sada veoma zagonetna, kad se zna da je ta služba od 1944. bila glavni čuvar komunističkog sustava i Jugoslavije, te najveći protivnik hrvatske državnosti i pluralne demokracije, s kojima se SDS desetljećima najsurovije obračunavao diljem Jugoslavije i inozemstva.


Gledajući stvarnu moć u Hrvatskoj nakon 1990. može se zaključiti da se – za Perkovića, SDS i i većinu stare komunističke strukture moći – nije ništa bitnoga promijenilo nestankom komunizma i Jugoslavije te nastankom samostalne hrvatske države i uspostavom pluralne građanske demokracije.”

Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.?

 

„Bit će iznimno zanimljivo pratiti što će se u Hrvatskoj događati nakon 1. siječnja 2014. kada se hrvatske vlasti nađu pred praktičnom provedbom izručenja Perkovića, Mustača i ostalih udbaša njemačkom pravosuđu.
Naime, ne treba se uopće iznenaditi ako se i nakon 1. siječnja 2014. nastavi s izbjegavanjem provedbe izručenja Perkovića, Mustača i ostalih.

Razlozi njihovog daljnjeg spašavanja i upropaštavanja hrvatske budućnosti moći će se provoditi na različite načine; od korištenja niza pravnih smicalica i pokušaja postizanja prljavog deala s Njemačkom, do sklanjanja Perkovića, Mustača i ostalih u neku njima prijateljsku zemlju, ili će ih se struktura koja upravlja Hrvatskom trajno riješiti naneki od uobičajenih tvrdih udbaških načina.


Perković i njegove tajne službe raspolažu s teškim podacima koji su pogubni za golemi dio upravljačke strukture koja je svoju moć preselila iz jugoslavenskog komunizma u demokratsku Hrvatsku… Radi se o staroj zločinačkoj strukturi koja je sa svojom zločinačkom ćudi preplavila i novu hrvatsku državu. Stoga se bitka za spašavanje Perkovića i kompanije prvenstveno vodi kako bi i nadalje ostali prikriveni mnogobrojni zločini koje struktura moći čini već četvrt stoljeća i u samostalnoj Hrvatskoj.


Slučaj Đureković i druga ubojstva hrvatskih iseljenika samo su trag koji vodi do saznanja o mračnoj pozadini svega što se u Hrvatskoj događalo i prije i poslije 1990. godine a namjerava se nastaviti i u budućnosti.”

Zašto je politika najunosniji posao u Hrvatskoj?

Prema podacima CIA-e iz 2012. godine iz Hrvatske je u proteklih samo dvadesetak godina opljačkano čak 23,2 milijarde dolara. Realna količina opljačkanoga novca iz Hrvatske je znatno veća jer su specijalizirane američke agencije za sada ušle u trag samo dijelu opljačkanih vrijednosti.


Nikakva utjeha hrvatskim građanima ne može biti činjenica da su i prije 1990. na isti način iz Hrvatske iznošene goleme količine novca koji je opljačkan od njenih stanovnika.


Iza odgovora na pitanja tko je koga i zbog čega u Hrvatskoj ubio (ili spasio) gotovo se redovito kriju veoma opipljivi kriminalni materijalni interesi. Tako i najčvršći odgovor na pitanje tko je i zašto ubio Đurekovića ili tko i zašto spašava Perkovića ne treba tražiti u području ideologije i politike, nego prvenstveno u području materijalnih interesa.


Pritom je važno znati kako se ovdje ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.


Veoma kvalitetne sustavne podatke o toj vrsti kriminala prije 1990. prikupljale su jugoslavenske tajne službe, a to su isto nastavile raditi i nakon 1990. godine. No nakon 1990. – zbog specifičnih okolnosti raspada Jugoslavije i sloma komunizma te rata i tranzicijskih procesa – došlo je do svojevrsne simbioze novih-starih upravljačkih elita, kriminala i običnih kriminalaca. Tajne su službe u tim novim okolnostima postale jedan od glavnih moderatora sprege između strukture političke i društvene moći i svih vrsta organiziranog kriminala.


To zamršeno kriminalno klupko nabujalo je u Hrvatskoj tijekom protekla dva desetljeća do nepodnošljive razine koja je hrvatsku državu dovela do ruba propasti, a hrvatsko društvo do ruba socijalnog kaosa. Donošenje i grčevito održavanje Lexa Perković ponajprije je rezultat ravnoteže straha između, s jedne strane Perkovića i njegovih te, s druge strane kriminalizirane upravljačke strukture u Hrvatskoj.

Upravljačka struktura strepi od mogućnosti da Perković i njegovi progovore na neutralnom terenu o kriminalu moćnika u Hrvatskoj. A Perković i njegovi strepe od različitih mogućnosti pomoću kojih bi ih struktura mogla neutralizirati.

Politika je postupno postala najunosniji posao u Hrvatskoj. Za političke uspjehe i bogaćenje političara u Hrvatskoj nisu potrebni uobičajeni kriteriji kao što su sposobnost, moralnost, znanje, stručnost, pouzdanost i nadasve odgovornost. Dostatno je na bilo koji korupcijsko-nepotistički način doći na neki državni ili lokalni politički položaj i s time se otvaraju neslućene mogućnosti pustošenja javnog novca i druge imovine te grabljenja golemih povlastica i različitih prava.


Čast iznimkama, ali političari u Hrvatskoj su organizirani pljačkaši. Oni samo donose odluke bez odgovornosti, a temeljem tih odluka upropaštava se javno dobro u najširem smislu; od imovine do identiteta.

Stoga, razloge ovisnosti strukture vlasti o Perkoviću i njegovima treba prvenstveno tražiti u materijalnom području, jer kad bi samo o tome progovorio Perković i njegovi nastao bi opći upravljački pomor strukture koja sada vlada Hrvatskom i praktično u svom posjedu ima raščerupanu Hrvatsku.

Izvor: Nepoznat

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

 

About Stric Ivan 2529 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.