Moja Domovina je samo san…

10947303_646714342123103_4554152986422944661_n

Kako život zna biti lijep i zanimljiv. Rijetki su mi trenuci kojih se sjećam,sa sjetom i radošću.Uglavnom mi je gorčina bila sastavni dio života, razočaranja, padovi, usponi no najbitnije jeste to da se nikada ne predajem.

Svaka suza ima svoju svrhu, svaka bitka ima svoj način da vas nauči nekim važnim životnim lekcijama. Obuku prolazimo od dana rođenja do smrti, jer ne kažu ljudi bez razloga- Učim cijeli život i na kraju ću umrijeti kao budala!…

Je li to baš tako?
Kad usporedim svoju životnu priču sa pričom svakog onoga koji mi je svoju priču ispričao, ne vidim neku veliku razliku. Uglavnom se život u Hrvatskoj sveo na preživljavanje, borbu za goli opstanak.

To najbolje potvrđuju ljudi na kontejneru, koji ih obilaze u potrazi sa plastičnom ambalažom, koricom kruha. Eh prokleti političari, što su učinili od moje Domovine? Nisam je takvu zamišljao…. najmanje mi je bila želja da Hrvatskom vlada glad, nezaposlenost, nepotizam, kriminal.

A najveća stavka oko svega jeste, da nisam niti sanjao da će mjesta u Saboru zauzeti ex komunisti, četnici, kriminalci.
Kako sam zamišljao svoju Domovinu? Evo kako…
Slavonija bogata, zasijane sve njive, poljoprivrednici rade svakodnevno. Farme svinja, krava, dupke pune, sve uređene, čiste. Ribnjaci puni konzumnog šarana i druge ribe. Poštenje vlada, svuda, empatija,ljubav prema bližnjem svom, brakovi stabilni, a u zatvorima ratni zločinci srbi i četnici koji su zlo nanijeli mom narodu! Cijena goriva par kuna, ceste uređene, u voznom stanju. Prijevoz javni besplatan. Škole pune djece, vriska i veselje u dvorištu svake škole. Bolnice uređene, moderno opremljene, uposlenici ponosni radišni uvijek na uslugu spremni i na intervenciju. U vodstvu gradova, za prosječnu plaću rade ljudi, dokazani Domoljubi, kojima nije u ineteresu podkradati vlastiti narod. Policija i vojska rade svoj posao. Policija nas štiti od od kriminala, šverca droge, otmica i drugih zala. Vojska na vrhunskom nivou. Časnici proizašli i rata drže obuku mladim ročnicima, uče ih kako preživjeti u ratnim situacijama, kako uništiti neprijatelja i svakoga tko se drzne dirnuti u naš Hrvatski dom.

Posebnu ulogu u toj obuci imaju Vukovarski preživjeli bojovnici. Održavaju se tribine Domoljubne, na koje dolaze naši iseljenici, a uz njihovu pomoć i kapital, se ostvaruju svi snovi našeg naroda. Političar je jedno časno zanimanje, i rade svi za prosječnu plaću. U školama se pažnja posvećuje Hrvatskoj povijesti i borbi Hrvata za slobodu od Kralja Tomislava na ovamo.

Ne spominje se nikakav Region,Balkan.Svaki bojovnik koji je život izgubio u ratu je zapamćen i upisan u slavnu knjigu povijesti Hrvatsko Narodnog Odpora!
More naše Jadransko posjećeno milijunima turista iz svakog kutka svijeta. Na plažama tisuće i tisuće ljudi.
Naravno da su to bili samo snovi. Snovi za koje sam krenuo u rat, za koje se vrijedilo boriti. Iako me je to sve koštalo, iako sam pokran a snovi uništeni, podcijenjeni i bačeni na smetlište, još uvijek za sebe mogu reći da sam poštenjačina, i dobar čovjek. Ali ako se i tamo nalaze, niknut će cvijet koji će pronaći put svome korijenju. Cvijet će procvijetati, u žaru boja planuti. A jednog dana, pojavit će se i netko tko će prepoznati što pišem i govorim.

Da li sam usamljen ili sam?Ne bojim se samo samoće jer ona može biti osobni izbor. No najviše me plaši usamljenost, da se pored tisuća ljudi u svom vlastitom gradu osjećam kao samotnjak. Pada mi na pamet Stepski Vuk,Hermana Hesse-a. Dobar naslov, još bolja knjiga.

Upravo to se događa nama svima, da smo postali usamljeni pored živih ljudi oko nas. Svatko ima danas svoju priču, ali koja je poveznica da se ovo sve ostvari? Koji je link? E taj link postoji i ovo nije puka fraza- BOG, OBITELJ I DOMOVINA! Tako ja živim, te tri stavke su mi najbitnije u životu. A sve preko toga, ili ispod toga,je fikcija!

Još uvijek je sanjam skoro svake noći,moju Hrvatsku,sretniju, u blagostanju! Hrvatsku sa zdravim društvom, nesikvarenih moralnih normi, i visoko podignutom ljestvicom, koja mora svima biti naputak za život, rad, i sreću!
Jesam li tražio 1991 godine mnogo?
Ne.Nisam.Imao sam tu sreću i privilegiju braniti svoj Dom, Obitelj koju nisam tada imao, i Boga! To je razlog što sam još uvijek među vama, i što sa vama svima dijelim dobro i zlo! Još ako se dogodi Hrvatsko Proljeće, biti ću najsretniji na svijetu, jer mi je Bog podario i mogućnost učestvovanja u revoluciji Hrvatskog naroda.

Domovinski rat je prvi veliki događaj u kojem sam učestvovao! A Hrvatsko Proljeće?… E za Proljeće se molim, da mi Bog da snage i zdravlja, da učestvujem u njemu i da dam i život svoj ako trebam!

Te dvije stvari doživjeti, i sudjelovati u njima je OGROMNA privilegija. U jednom događaju sam bio učesnik. A ovo drugo čekam i dalje,da mi mobitel zazvoni, a sa druge strane da čujem glas-IDEMO IVANE!

Nije mučno biti Domoljub zar ne?

Nije…jedino što svaki puta kada se probudim,shvatim da je ružna stvarnost i ovaj puta prekinula moj nedosanjani, neostvareni san…

About Stric Ivan 2531 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.