I vi možete nešto stvoriti, pa će ostati iza vas!

Kada stvari krenu krivim tokom, onda je najbolje to ne zaustavljati i ne spriječavati. Pisati blog je divna stvar i hobi koji daje, uzima. Daje tisuće i tisuće čitatelja a uzima krv, znoj, suze i veliki trud. Ako postoji još i razlog da se piše onda je time i volja za pisanjem veća. Hrvati koliko sa do danas uvidio ne vole čitati, već vole više vremena provoditi po birtijama kladionici i svuda gdje nije potrebno koristiti možđane i glavu svoju. Jednako tako je i sa vjerom. Vjernik je onaj čovjek koji vjeruje da postoji sila, nama nedostupna a koja upravlja svojom nevidljivom rukom te nam daje zadatke i zadaće. Kada se ovo dvoje spoji nastaje blog. Bar kod mene i u mom slučaju. Moj blog je od početka bio smetnja određenoj klasi ljudi (ljudi!?) kojima se nije dopadao moj stil pisanja i način na kojeg sam iznosio djelove istine kako o Domovinskom ratu tako i o umiranju i suicidu Dragovoljaca Dom. rata. Smiješno…

Istraživao sam razne slučajeve i shvatio da postoji mehanizam koji potiče okidanje i autodestruktivan nastup, sa kojim se uništava život. Te i takove mehanizme imaju oni ljudi koji su bahati, bezobzirni i bez sućuti prema, kako najbližima tako i prema okolici. Možete ih prepoznati ali jako dobro pazite da se ne zamjerate takovim osobama, jer su u stanju od komarca magarca napraviti i nevina vas osuditi i uništiti. Konkretno imam slučaj takav u mojoj obitelji zato pišem iz prve ruke. Njima se ne smije prigovoriti, niti se upuštati u razgovore sa njima. Oni moraju dominirati mada im je IQ niži od vašeg. Takove osobe najčešče imaju oružje, po više komada i zbog “vlastite” sigurnosti ga nose sa sobom u automobilu i pod jastukom. Naravno da ga imaju kada je rat gotov i kada je oružje utihnulo. U ratu nisu/jesu niti dana proveli.

Postoje također i osobe koje se hvalisaju svojim učešćem u Dom. ratu sa svakojakim potezima kako časnim tako i nečasnim. Za zapitati je doista, u što su se pretvorili današnji ljudi?

No da nastavimo sa blogom, i tom temom. Kako čitanost raste, tako raste i materijal za knjigu. Kod mene će to biti treća knjiga a nekome prva. Ispisuju se tisuće i tisuće tekstova a tematika se može a i ne mora mijenjati. Zato i zbog toga preporučam svima neka se bave sa nekim hobijem jer je život prekratak i siromašan ako se protraći talent i ne stvori nešto što će ostati iza vas. Ne brinite…Bog će Vas na kraju pitati kakav talent ste otkrili kod sebe i da li ste ga razvili.