Od silnog praćenja se podigla temperatura u WC, jer bolje radi non stop, i uza sav šampon i sapun se ne možeš oprati, od ičega što se zove sumnja, blaćenje, oblaćivanje…Ja uvijek pitam za osobnu kartu, JMBG, OIB…ne valja kada se pogriješi, u nečemu kao što je ljubav! Jer se griješi u svemu…Sv. Ivan. Ne nije svetac na telefonu. Književnik je na telefonu. Jedan utekao sa telefona, a dva ostala na centrali, i odgovaraju na pozive ljudima. Halo: Balija i Jovo…Što je bilo?
Ovaj utekao sa Križa? Šta su ona dva…ostala da odgovaraju na molitve. Ukradi, ubij, prevari, laži, reci lažna svjedočanstva. A prigovaraju za ukraden kamen sa akropole, od strane bosanca koji je bio dobronamjeran, a inače sve u svemu ne ide na dobro. Dok je nuklearnih pašteta, narezaka i sardina iz Rumunjske, biti će i prosperiteta. Inače se radijacija istraživa, geigerom a mi istražujemo osobno sa tijelima, duhom, i životima. Dragovoljci odlaze, Branitelji, a mi ostajemo-reče SK…imamo po 105 godina, šeramo se između sebe, i ne zaostajemo nimalo, za mladima i onima koji propagiraju rodnu ideologiju. Ima li smisla, to sve skupa? Mobilna tehnologija je pretjerana utoliko, jer sve izgleda namješteno, podlo. Čini mi se da netko ima duha svetoga, ali nije svjestan koliko ga ima. Nisam siguran niti da sam živ, ima li ovo smisla ikakva bez Krista živjeti…uglavnom stiže, na pokoru i kada je teško, i užgano, i u mukama sve. Nije telefonija nema je. Nema ljubavi, nema žena, nema muškaraca.
Misliš da mi se gleda nevjera, ubojstva, lihvarenje, krađa i lopovluk i lobiranje za nekoga koga nema a nije dostojan pod moj krov ući. A ulaze. Kako im se hoće, i digne stijeg u glavi. To je mrcina koja nema respekta zbog prođenog, a sve u svemu ništa u sprezi sa onim koji je tu i pod čiji je krov i u čiji je dom ušao. Svaki dan je naporan bio u radu nada mnom kako i sa svim što bi trebao dobiti ja sam odbijao u svezi nje, jer mi je muka koliko sam dvoličan i prijetvoran. Zato idi iz mog života, jer nisi dostojan biti na muha na zidu pritisnuta cipelom i puknuta jer si zao i dosljedan samo sebi i svome koji ti pare donaša.
Na koncu tko je taj hađžija koji nema respekta ako je slijep, neka ide odmah u društvo slijepih, na obrazovanje jer i dite uči nešto iz postupka koje može, izaći na nešto što se izrađa u patvorinu zvana umjetnik: u laganju, krađi, nepovjerenju, i potrazi koju nikada nije započeo a završio isti trenutak sa tragedijom u obitelji.
Tebam li dodati o Tomislavu Kralju da je otišao i da se vratio nije bez dara, zvanog utaja podatka, jer mu se libi sve što je naumio, tragedijom svoga suborca. Suborče svako dobro ti želim i daleko ti kuća bila, kao što je meni tvoja oduvijek bila nepoznanica, i neželjena, do pada Vukovara. Jel trebam vjerovati nekome tko je bio u bivšoj JNA. Ali ajde budimo licemjerni i lažljivi. Lakše je zajebavati nekoga manjega, koji je dve decenije prije utekao iz nje nego onoga koji nikada u njoj ostao nije. A to su Heroji o kojima se ne smije reći niti kazati išta osim respekta. Zato mali šeraj njima jer ja nemam petlju to dati, pa zato dajem na BLOG tvoj. Imaj respekta, prema njemu, ali ne toliko jer je njih samo 800 više u prezimenu poginulo nego tvoja dva rođaka. Priheftaj, se za mene pa ćeš vidjeti omorinu jad i čemer herojstva, kada ti dva rođaka zaginu pred tobom. Ima smisao moj Ivane, jer je to golo prezime tvoje zazimilo. Imaj ga i ti, ali ne u meni, jer mi je zlo bilo od tvoga napuhavanja tvoga kamena, jer je moj kamen vrijedniji. Ne traži imena moga, jer ne znaš što sam prolazio sa pogibijom prijatelja. Zla slika, trnovita i bolna je ostala u nama, u meni i Niki, specijalcu koji je vozio Opela, taj dan. Ne dao Bog većeg zla, bi kazao netko. No ovo je opako toliko, da nikada više ne bih prolazio ovo. Jesi li svjestan da si promijenio sve u životu, zbog napada nepoznata čovjeka, koji je otvorio i zatvorio vrata, i razorio moj Dom.
Traži ga i ubij. Jer će sutra pronaći i tvoj. Budi kuhar ali svome i u svojem. Ne soli i ne drobi da si nešto pokrenuo bez znanja njegova. Jer mene doslovno ne zanima, jer bih dva okvira municije mogao u sebe istresti koliko sam ogorčen životom, bez ljubavi mira, samopoštovanja. Nijedan infuzija ne može to nadomjestiti osim mržnje prema bližnjem svome koliko i mali vinkovčan može osjećati i patiti, za osvetom. Jer ga je Krist tako naučio. Da štuje ljubi ubija gine za nešto što nije nikada njegovo bilo. Dakle odstoj kao turšija koju godnu pa će i kiseli kupus biti dobar. Kako da te oslobodim. Ja doista nemam vremena za to. Glupost je tvoja jer se spominješ tamo gdje ne bi trebao. A to je tamo gdje ne treba. Kao izgubljen momak, od droge i tableta. Znaš li što se radi sa zmijom…uzme se otrov, ispije i evo protu otrova. A još ako si kuhar kako mi se čini, pripremi je i pojedi, jer ćeš ostati gladan za tuđim stolom. Iz respekta sam ovo smislio, pa se obija o fasadu SPC…dakle Bajo ohladi, jer je neprijatelj daleko jači i veći, nego što si mislio i umislio. Ostaj zbogom, jer mi se ne libi išta od tebe preuzimati moja životna škola i knjige su mi dovoljne bile oduvijek. Imam li pravo ili nemam? Tko si ti da sudiš donosiš i ugledavaš išta u mom životu. Ma nabijem te…Htio si me zatvarati? Je si li uspio? Pa da Bogda tebe zatvarali preopita i nad dominacijom neprijatelja iza leđa. Ne nije prijatelj. Već je susjed iz drugog grada. A to što piješ lijekove je tvoja osobna prosudba koja me nimalo ne zanima. Da li sam bio jasan. Ako sam kao “dan jasan”, onda idi odavde, prestani moriti, svojim suludim zamislima o zajedništvu, jer je jedan život previše za mene. Ako ti se živi, idi i traži milost jer mi je zlo koliko si dvoličan i upućen, u tuđe. A uvid u svoj život? Ne da nemam…već nikada nećeš biti svjestan jer si kod mene, belaj pravio, da bi čuvao svoj dom, i obitelj, koju si izgubio kao i ja. Ako već kažeš neprijatelj bliže, i ako čuvaš dom kod tuđeg, onda što nisi kod većeg od mene išao? Ja sam možda suborac, ali to ne znači da gotivim, tvoje postupke koje radiš…nisi nimalo simpatičan. Pomalo bolestan i bolesnik. jesam li ja kriv? Hajd malo razmisli…
