
Tisuću osamsto devedeset druge, Vlak odveze krepanu sotonu
zadesi nas nevolja još gora od kuge. u srbiju, k sotonskome tronu,
Ne bi kuga, već otrovna zmija, četnicima da mu se poklonu.
Broz se tada okotija.
Vrag ga primi i u paka smisti,
Zmijski okot, to vražje stvorenje, dočekaše njega komunisti,
za uništit ljudsko pokoljenje. vesele se njima nije tuga,
Sotona ga nastoji naučit, dobili su krdovođu druga.
kako ljude uništit i mučit.
U paklu se lipo namistija,
Sotonski je nauk prihvatija, svoje želje sve je ispunija.
Hrvatski je narod uništija. Prvo misto ima u pokretu,
On sve radi na hrvatsku štetu, krvoloci nose mu štafetu.
idioti nose mu štafetu.
Štafetu mu nose komunisti,
Uništija mnoge je Hrvate, od njeg gori il ka i on isti.
Mnoge majke još zbog njega pate. Sotona ga za vođu postavi,
Prokleta mu i duša i tilo, da s njim skupa živi u ljubavi.
prokletstvo ga u paklu pratilo.
U ljubavi njih dvojica žive,
U bespuću usrid mraka, sija zvizda petokraka komunisti svi se njima dive,
na šajkači vukodlaka, vukodlaka druga tite ljudi moji to nije sitnica,
i njegove zle elite koji dragom Bogu prite. sotonska je takva zajednica.
U Ljubljanu stiže vlak, u njem tito crni vrag, Svi brozovi sljedbenici,
s njim njegovi sotonisti, od njeg gori ili isti. četnici i komunisti, krvoloci svi su isti,
Razbojnici i banditi, virne slugu vragu titi i njihove metastaze,
žele čudo učiniti, krdovođu izbaviti. Hrvate i sada gaze.
Al ih želje brzo prođu, branit svoga krdovođu, A hrvatski narod, naivni i glupi,
krdovođu staru svinju ostaviše na kolinju. samo pati, samo trpi,
U Ljubljani na kolinju ostaviše staru svinju, bez ponosa i bez časti,
tu mu zadnju otkinuše nogu, u teško će ropstvo pasti.
za štafetu da je nosit mogu.
Probudi se hrvatski narode,
Krepa tito, Vrag mu dušu uze, sotonisti u ropstvo te vode,
sotonisti liju gorke suze, ne poklanjaj ti svoje slobode,
spopala ih nevolja i tuga ne daj da te u tamnicu vode.
izgubiše krdovođu druga,
raspada se zločinačka juga.
Napisao: M. Bađžin
…